Vladika Arsenije je takođe čestitao i praznik Detinjaca koji je posvećen najmlađima i koji je prvi u nizu dana posvećenih vrednosti porodice, čemu su posvećene tri nedelje uoči praznika rođenja Gospodnjeg.
Na Detinjce, 22. decembra 2024. godine, mitropolit niški Arsenije je služio svetu arhijerejsku liturgiju u hramu Svetog Velikomučenika Pantelejmona u Nišu.
Posle čitanja svetog Jevanđelja mitropolit Arsenije je besedio o pročitanom jevanđeljskom začalu o nerazumnom bogatašu koji razmišlja samo o svom bogatstvu i uživanju u njemu, nemajući svest o prolaznosti svih zemaljskih dobara, kao i ovog privremenog života.
Vladika Arsenije je takođe čestitao i praznik Detinjaca koji je posvećen najmlađima i koji je prvi u nizu dana posvećenih vrednosti porodice, čemu su posvećene tri nedelje uoči praznika rođenja Gospodnjeg.
Visokopreosvećenom mitropolitu Arseniju su sasluživali protojereji-stavrofori Živorad Marinković i Jovan Ilić; protojereji Nebojša Vujić i Zlatko Vasilić, jereji Srđan Đurašinović, Bojan Veličković i Ivan Ganić, protonamesnik Siniša Nikitović, kao i đakoni Nikola Eraković i Nikola Milosavljević.
Detinjci, praznik dece
Schutterstock/YT/ Manastir Podmaine - PROPOVEDI
Otac i dete
Smatra se da praznici kao što su Detinjci, Materice i Oci simbolizuju čvrste porodične veze, mir, slogu i međusobno poštovanje i pomaganje.
U nedeljama koje prethode Božiću, očekuju nas tri radosna porodična praznika – Detinjci, Materice i Očevi. Suština ovih praznika jeste okupljanje porodice i obnavljanje njenog zajedništva, a lepe uspomene na ove simpatične kućne rituale, deca će nositi čitavog života.
Detinjci su praznik koji se slavi treću nedelju pre Božića, tačnije 22. decembra. Još nekoliko dana pre ovog praznika, roditelji opominju svoju decu da će ih vezati, ukoliko ona ne pripreme „otkup“. Vrednija deca se zatim potrude da u danima koji slede pripreme sitne poklone (jabuke, bombone, čokolade), pomoću kojih će odraslima „platiti otkup“ na praznični dan.
Rano ujutru na Detinjce, odrasli, kako su i obećali, uzmu da vežu decu, obično kaišem, gajtanom ili kanapom. Dešava se i da se deca probude vezana, ali i da preduhitre svoje roditelje i sakriju se pre nego što ovi uđu u dečju sobu.
Celivanje ruke svešteniku simbolizuje zahvalnost za njegovu ulogu posrednika između vernika i Isusa Hrista, dok je i znak poštovanja prema Hristu, jer sveštenik deluje u njegovo ime.
Pored bogosluženja i predavanja Svetih tajni, jedna od glavnih dužnosti sveštenoslužitelja je tumačenje i objašnjavanje Svetog pisma vernicima. On pruža duhovno vođstvo, savetuje o moralnim i duhovnim pitanjima i pomaže vernicima da razumeju i primenjuju verske doktrine u svom životu.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Pravoslavlje uči da je brak zajednica ljubavi, u kojoj oba partnera, kroz međusobnu podršku i poštovanje, imaju ulogu da rastu i postignu duhovnu zrelost.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Sveta tajna pokajanja oprašta grehe onima koji se iskreno kaju i ispovede ih pred sveštenikom, dok sveta tajna sveštenstva omogućava duhovnu vlast episkopima i sveštenicima da vrše druge tajne...
Svete tajne u pravoslavnoj Crkvi su elementi kroz koje se primaju Božja blagodat i darovi Svetoga Duha, koji omogućavaju duhovno preporođenje i spasenje vernicima.
U hramu Svetog Jovana Krstitelja služena je sveta liturgija, koju je predvodio episkop istočnoamerički Irinej, uz prisustvo uglednih gostiju i mnogobrojnih vernika, koji su u sabranju doživeli duhovnu radost i blagoslov zajedništva.
Poseta lavri Svetog Save Osvećenog u Judejskoj pustinji svedočanstvo je žive duhovne veze Srpske pravoslavne crkve sa svetim mestima Hristovog života, stradanja i vaskrsenja.
Na mestu gde je, prema predanju, izraslo stablo od kojeg je načinjen Hristov Krst, srpski patrijarh uzneo je molitve za verni narod, podsećajući na neprolaznu snagu vere i blagoslovenu vezu sa svetinjama Jerusalima.
Protojerej stavrofor Branko Tapušković kaže da je ovaj krst u 13. podgoričku parohiju stigao zahvaljujući ljubavi i dobroti episkopa pakračko-slavonskog Jovana.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Nekada simbol topline bakine kuhinje, danas duhovna gozba i u dane posta – sa suvim voćem, orasima i medom, sutlijaš ostaje poslastica koja spaja prošlost i sadašnjost, podsećajući nas na lepotu jednostavnih darova.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.