Na današnji dan, 25. jula 1972. godine, počeo je jedan od najneobičnijih poduhvata u istoriji zaštite kulturnog nasleđa. Zbog izgradnje Hidroelektrane "Mratinje" na reci Pivi, mesto na kojem je gotovo četiri veka stajao Pivski manastir trebalo je da se nađe duboko pod vodom. Pred svetom se pojavio veliki izazov: kako sačuvati svetinju čiji su kamen i freske vekovima svedočili o veri, stradanju i opstanku pravoslavnog naroda?
Rešenje je bilo podjednako neverovatno kao i sam problem. Pivski manastir je preseljen.
Ovaj hram spada među retke velike građevine u svetu koje su u celini prenete na drugo mesto. Kamen po kamen, freska po freska, čitava svetinja pažljivo je rastavljena, a zatim ponovo sastavljena nekoliko kilometara dalje, na mestu gde je nastavila svoj život iznad novog jezera.
OTIMANJE CRKVE IZ VREMENA KNEZA LAZARA: Istoričarka umetnosti otkrila šta stoji iza pokušaja prisvajanja hrama kod Podujeva i poslala jasno upozorenje
Preseljenje je trajalo 13 godina, koliko je trajala i izgradnja manastira u 16. veku. Sa prvobitne lokacije preneta je čitava građevina, zajedno sa 1.260 kvadratnih metara dragocenih fresaka. Tako je hram, čiji je ktitor bio mitropolit Savatije Sokolović, potonji srpski patrijarh, posle četiri stoleća ratova, iskušenja i istorijskih nemira, dobio novu lokaciju, ali je sačuvao svoju duhovnu snagu.
Svetinja koju je podigao mitropolit Salvatije
Pivski manastir podignut je u 16. veku zalaganjem mitropolita Savatija Sokolovića, rođaka velikog vezira Mehmed-paše Sokolovića, jednog od najznačajnijih ljudi Osmanskog carstva tog vremena. Upravo ta istorijska povezanost ostavila je neobičan trag i u samom hramu.
Piva je jedini pravoslavni hram čiji freskopis prikazuje osmanskog velikodostojnika. Prema predanju koje se vekovima prenosi među Pivljanima, na jednoj fresci prikazan je Mehmed-paša Sokolović kako predaje crkvu svom krvnom srodniku Savatiju Sokoloviću.
- Vrlo je živa legenda u Pivi i sa generacije na generaciju, od naših svetih otaca i od knjiga koje su počele da se prepisuju, govori se da zaista jeste oslikan sam veliki vezir, koji predaje crkvu svom krvnom srodniku. Radi se o Savatiju Sokoloviću, koji podiže ovaj velelepni hram - rekao je istoričar Mile Cicmil, prenosi portal rts.rs.
Ovaj detalj daje Pivskom manastiru posebno mesto u istoriji pravoslavne umetnosti, ali istovremeno svedoči i o složenim istorijskim okolnostima u kojima su nastajale i opstajale srpske svetinje.
Riznica koja čuva vekove
Iako je preživeo ratove, promene vlasti i preseljenje na novu lokaciju, Pivski manastir sačuvao je dragocenu riznicu u kojoj se čuvaju predmeti neprocenjive vrednosti.
Među njima su odežda mitropolita Savatija, stara jevanđelja, psaltir iz vremena Crnojevića, kao i ikone čuvenog zografa Longina na zlatnoj podlozi.
Posebno mesto zauzima Psaltir iz Obodske štamparije iz 1495. godine, delo čuvenog štampara Makarija.
- Posedujemo jedini psaltir u Crnoj Gori iz Obodske štamparije 1495. godine, čuvenog štampara Makarija. Na Hilandaru ima nekoliko primeraka, jedini je ovde u manastiru Piva - istakao je iguman manastira Piva Jeftimije.
Mesto gde tradicija i danas živi
Pivski manastir nije samo spomenik prošlosti. On je i danas živa svetinja, mesto molitve, okupljanja i čuvanja predanja. Na hramovnu slavu, praznik Uspenja Presvete Bogorodice, u ovu svetinju dolaze brojni vernici i poštovaoci kulture.
Poput Njegoševog dela, koje vekovima predstavlja jedan od stubova duhovne i kulturne baštine, i Pivski manastir svedoči o istrajnosti jednog naroda. Izmešten iz svog prvobitnog doma i pomeren zbog velikog tehničkog poduhvata, nije izgubio ono najvažnije: duh svetinje, molitvu i sećanje generacija koje su pred njim klečale.
Pod svodovima Pivskog manastira i danas živi isto ono predanje koje je vekovima čuvalo ovaj kraj. Svetinja je promenila mesto, ali nije promenila svoje poslanje: da bude čuvar vere, istorije i pamćenja.
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Podignut kada srpska država više nije postojala, Krušedol je postao utočište vere, čuvar identiteta i večna kuća znamenitih ličnosti.
Sagrađen tamo gde se planinska reka gubi pod zemljom, a stena postaje zid crkve, manastir Crna Reka čuva mošti Svetog Petra Koriškog i jedinstveno nasleđe srpskog pećinskog monaštva.