DA LI ZAISTA POSTOJE LJUDI OD KOJIH JE I "BOG DIGAO RUKE"! Otac Rafailo kaže da postoje, a iznenadićete se ko su oni
Sveti oci su lepo objasnili od koga se treba "maknuti", kaže otac Rafailo.
Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje, rekao je otac Rafailo.
Depresija i anksioznost su mentalni poremećaji od kojih ljudi u savremenom svetu sve češće obolovaju.
I dok medicina na njih gleda kao na ozbiljna stanja, u čijoj osnovi leže biološki, genetski i brojni socijalni faktori, Crkva ove poremećaja tumači kao čist primer opsednutosti čoveka demonima tuge i nezadovoljstva.
U hrišćanstvu, depresija i anksioznost se ne posmatraju samo kao zdravtsveni problemi, već i kao duhovni izazovi. Hrišćani veruju da je ključ za prevazilaženje ovih teškoća u poverenju u Boga i duhovnom miru.
U Jevanđelju po Mateju (11:28-30), Hrist poziva sve umorne i opterećene da dođu k njemu i nađu odmor za duše svoje: "Dođite k meni svi koji ste umorni i opterećeni, i ja ću vas odmoriti. Uzmite jaram moj na sebe i učite od mene, jer sam blaga i ponizna srcem, i naći ćete mir dušama svojim.“
O depresiji i anksionosti skoro je pričao i otac Rafailo Boljević koji je još jednom indirektno potvrdio stav crkve prema mentalnim poremećajima i istao značaj vere u Gospoda u njihovom prevazilaženju.
- Onaj koji izađe iz depresije i ansioznosti i izađe na svežinu i lepotu života, iz čijeg srca krene krene pobednička pesma slavoslavlja, on je čovek koji je bukvalno vaskrsnuo iz mrtvih. Ako ne verujemo u postojanje palih duhova, bjesova, demona, mi ne verujemo ni u Božje postojanje - rekao je otac Rafailo pa dodao:
- Zato što je Gospod spasitelj došao da nas spasava od njih, od đavola, greha, od smrti. Blagodarenje jeste duša našega života, a samim tim sve što mu je suprotno predstavlja bolest i smrt. To je taj duh nezadovoljstva, duh neblagodarnosti koji nekakvim, da kažemo, metastazama, prelazi u duh roptanja i otvorenog bogoborstva.
Sveti oci su lepo objasnili od koga se treba "maknuti", kaže otac Rafailo. Razum, kaže, može biti koristan u mnogim aspektima života, ali kada je u pitanju vera, on samo hladi našu predanost i slabi život u veri. Kao primer, Sveti Teofan koristi analogiju s hranom: kada neko okusi zdravu i ukusnu hranu, on je prepoznaje kao korisnu i ne treba mu naučna objašnjenja da bi bio siguran u njenu vrednost. Na sličan način, vera se prihvata kroz lično iskustvo, a razum nije ključ za njeno razumevanje, već upravo to lično duhovno iskustvo. Sveti Teofan ukazuje da ljudski um nije sposoban da razjasni sve tajne, te da razumevanje dolazi kroz Božiju blagodat, Duh Sveti, i anđele, a ne ljudskim naporima. Neke stvari postaju jasne vremenom, dok druge ostaju nepoznate, čak i tokom celog života. On takođe naglašava da su neke tajne skrivene iz predostrožnosti, jer bi njihovo razumevanje pre vremena moglo biti štetno. Poruka ove misli je da čovek treba da bude smiren i veruje u Božiju mudrost, prihvatajući činjenicu da mnogo toga nije u njegovoj moći da shvati, te da vera i poniznost pred Božijom voljom vode do dubljeg duhovnog razumevanja. Taktika vere i smirenosti pred Božijim planom, iako ne razumevanje, donosi mir i spasenje. Evstratije je bio rimski vojvoda u gradu Satalionu, Evgenije mu je bio drug u vojsci, Orest je bio ugledan vojnik, Aksentije sveštenik, a Mardarije prost građanin i zemljak Evstratijev.
DA LI ZAISTA POSTOJE LJUDI OD KOJIH JE I "BOG DIGAO RUKE"! Otac Rafailo kaže da postoje, a iznenadićete se ko su oni
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Razum samo šteti stvari, hladeći veru i slabeći život po veri"
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Stvoreni um nikako ne može da izbegne nedostižne tajne"
U CRKVI GDE SU IM POLOŽENE MOŠTI, VIĐALI SU IH ŽIVE: Danas su Sveti mučenici Evstratije, Aksentije, Evgenije, Mardarije i Orest
Oba stručnjaka u svom radu ukazuju na duhovne uzroke mnogih neurotičnih stanja i nude alternativni pristup koji, prema njihovim tvrdnjama, mnogima donosi olakšanje i unutrašnji mir.
Crkva uči da čovek nije samo telo i psiha, već i duhovno biće koje čezne za smislom, ljubavlju i zajedništvom sa Bogom.
Sveti Jovan Šangajski je upravo sa ikonom Svetog Nauma obilazio bolnice i molio se za bolesne.
Uprkos napretku medicine, mnogi oboleli od mentalnih poremećaja i dalje osećaju da im nedostaje dublji, duhovni oslonac. Tu se otvara prostor za drugačiji, ali ne nužno suprotstavljen pogled - onaj koji dolazi iz vere.
Sam čin rađanja deteta nije samo biološki događaj, već duboko duhovni podvig, jer se kroz njega žena udostojava da postane saradnik Božiji u delu stvaranja.
Na konferenciji „Hrišćansko-socijalna inicijativa“ istaknuto kako lični odnos s Bogom i delatna ljubav mogu menjati svet i osnažiti zajednicu.
Dok se pred doček 2026. godine figurice po istočnom kalendaru nude kao amajlije za sreću, njihovo biblijsko značenje otvara neprijatna, ali važna pitanja o granici između dekoracije, sujeverja i hrišćanske savesti.
U besedi za 30. utorak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o veri koja ne skreće pred opasnošću i o čoveku koji ne vodi narod snagom, već potpunim oslanjanjem na Boga.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Pravoslavni vernici danas slave Svetog proroka Danila po starom kalendaru, dok se po novom proslavlja Sveta mučenica Anisija Solunska. Katolici i muslimani ovaj dan provode u redovnim molitvama, dok Jevreji obeležavaju Asarah B’Tevet, dan strogog posta, žalosti i pokajanja.
Poruka iz sure El-Asr, izdvojena za 30. decembar u knjizi „Kuran – 365 odabranih ajeta za svakodnevno čitanje“, podseća kako vera, dobra dela, istina i strpljenje mogu promeniti tok naših izbora.
Od prizrenske Bogoslovije do parohija niškog kraja, život sveštenika Srboljuba Kaplarevića bio je posvećen ljudima, a ne javnosti; njegov odlazak otvorio je sećanja na službu koja se merila poverenjem, a ne rečima.