OKOVAN, U TAMNICU BAČEN I DUGO MUČEN GLAĐU I ŽEĐU: Danas je Sveti mučenik Terapont
On je mnoge Jeline svojim učenjem obratio u hrišćanstvo zbog čega se žestoko zamerio tadašnjem knezu Julijanu.
Kada je sveštenoslužitelj završio litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
Vidovdan, koji se obeležava 28. juna (15. juna po julijanskom kalendaru), jedan je od najznačajnijih datuma u istorijskom, verskom i nacionalnom kalendaru srpskog naroda. Ovaj praznik duboko je ukorenjen u kolektivnom pamćenju Srba jer se upravo za njega vezuje niz događaja koji su oblikovali srpski identitet kroz vekove.
Najdublji istorijski i religijski pečat Vidovdan nosi iz 1389. godine, kada se na Kosovu polju odigrala čuvena Kosovska bitka između vojske kneza Lazara i osmanskog sultana Murata. Iako se ishod bitke ne može jednostavno svesti na pobedu ili poraz, srpski narod kroz vekove je ovu bitku tumačio kao čin vrhunske žrtve za veru, slobodu i čast.
Knez Lazar, koji je tada poginuo, kanonizovan je kao svetac i uz ostale kosovske junake, postao simbol hrišćanske vere i moralne pobede nad zemaljskom silom.
Međutim, dosta ljudi se pita zašto se baš dan slavljenja Kosovske bitke i kneza Lazara i kosovskih junaka zove Vidovdan.
U crkvenom kalendaru, 28. jun je pre Kosovske bitke bio (a i još je) posvećen Svetom Vidu, hrišćanskom mučeniku iz 3. veka. Ipak, kod Srba je ovaj dan postao mnogo više od crkvenog praznika – pretvorio se u dan nacionalnog sećanja, simbola žrtve i borbe za slobodu, tako da je ovaj svetac neopravdano "gurnut u zapećak".
Na to je jednom prilikom na sajtu Svetosavlje ukazao i otac Ljubo Milošević, odgovarajući na pitanje jednog vernika, koji se svetac proslavlja na Vidovdan i da li je tačno da se tog dana "proslavlja i staroslovenski Bog" .
- Vidovadan je poseban dan u istoriji Crkve, kada jedna vojska posle pričešća ide u sigurnu smrt. To se ostvaruje na čvrstim i smisaonim jevanđelskim rečima, da kada se život polaže za prijatelje svoje, nema veće ljubavi. Neme veće ljubavi od one kada neko "dušu (život) svoju položi za bližnje svoje“ - počeo je otac Ljubo pa nastavio:
- Bitka se odigrala 1389, dakle, 13 vekova posle Hrista, ili za 13 vekova života Crkve koja je do Kosovske bitke imala svoj Diptih svetih, koje je u svom kalendaru pominjala. U dan kada se odigrala bitka bio je već ustanovljen praznik Svetog Vita. I po njemu, po svecu toga dana, Kosovska bitka je dobila ime "ViTovdan“. To je činjenica.
Kada je sveštenoslužitelj završio Litrugiju pred bitku, ističe otac Ljubo, on je na otpustu pomenuo Svetog Vita (Vida) , a mi danas uz to ime dodajemo Svetog kneza Lazara i kosovske mučenike.
- Ali, treba znati žitije Svetog Vita. On je svom ocu povratio očni vid i zbog toga je u našem narodu poznat kao Sveti Vid. Vid ili Vit, svejedno, nikako ne može da bude vezan za slovenski paganizam. To je klevetanje ovih divnih mučenika i Hristovih vojnika, koji su sa Svetim mučenikom i blagočestivim knezom Lazarem pošli u smrt. Mošti Svetog Vita, ti njegovi zemaljski ostaci, nalaze se u Pragu. Vidovdan je dan svetog u kojem se održala Kosovska bitka. To je tako prosto da se razume: Vidovdan, Petrovdan, Savindan, Gospojindan, Lučindan... - objasnio je otac Ljubo.
On je mnoge Jeline svojim učenjem obratio u hrišćanstvo zbog čega se žestoko zamerio tadašnjem knezu Julijanu. Dogma o Svetoj Trojici je srž hrišćanske vere. Tri hiljade ljudi na ovaj dan poverovalo je propovedi apostola i krstilo se. Umerenost, ćutanje i trpljenje smatraju se izrazima snage, a ne slabosti.

OKOVAN, U TAMNICU BAČEN I DUGO MUČEN GLAĐU I ŽEĐU: Danas je Sveti mučenik Terapont
DANAS JE CRVENO SLOVO! Obeležavamo Duhovski ponedeljak!
I DANAS JE CRVENO SLOVO! Srpska pravoslavna crkva obeležava Duhovski utorak!
OVIM ČOVEK SVAKODNEVNO UBIJA SVOJU DUŠU: Prepodobni Simeon Novi Bogoslov o šteti koju stalno sebi pravimo, a da toga i nismo svesni!
Na Mitrovdanske zadušnice vernici se sabiraju u molitvi za svoje upokojene, a paroh budvanski otac Slobodan Lukić podseća da pravu vrednost ovog dana ne čine običaji ni sujeverje, već molitva, liturgija i sećanje.
Ove subote pravoslavni vernici širom srpskih zemalja okupljaju se u hramovima i na grobljima da upale sveće i pomole se za svoje preminule, verujući da molitva spaja žive i upokojene u ljubavi Hristovoj.
Posle trideset godina, prepodobni Prohor se u snu javio caru Diogenu i opomenuo ga rečima: "Zašto, Diogene, zaboravi svoje pređašnje haljine i mene starca? Postaraj se da mi podigneš makar mali hram".
Za Mitrovske zadušnice uvek bi pre izlaska na groblje trebalo otići na liturgiju.
Uz nekoliko sastojaka i malo strpljenja, svaka domaćica može da oblikuje ruže, listiće i cvetove od testa koji će slavski kolač pretvoriti u istinski simbol vere, lepote i porodičnog blagoslova.
Na blagoslovenom mestu gde se spajaju Dunav i Sava, patrijarh srpski služio je liturgiju i predvodio litiju do kapele Svete Petke, pozvavši vernike da se saberu u veri i Hristovu reč postave kao temelj života.
Od molitava za zdravlje i porodičnu sreću do isceljenja koja se prepričavaju generacijama — žene širom Srbije svedoče kako im je Sveta Petka vratila snagu, veru i mir u srcu.
Ova svetiteljka, koju Srbi naročito poštuju, smatra se zaštitnicom žena, bolesnih i siromašnih, ali i čuvarkom doma i porodice.
Suština ovog čina nije u spoljašnjoj formi i pravilima, već u iskrenosti molitve i ljubavi s kojom se sveća pali.
Spoj jednostavnosti i luksuza u jelu koje izgleda kao iz restorana, a pravi se lako kod kuće.
Srpska pravoslavna crkva 31. oktobra proslavlja Svetog Luku, apostola, lekara i slikara, koji je prvi naslikao ikonu Presvete Bogorodice i zapisao Jevanđelje puno saosećanja i milosti.