U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali ovog svetitelja, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi, jer se u srpskim tipicima tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju.
Danas, pod svečanim okriljem Vidovdana, srpski narod slavi Svetog mučenika kneza Lazara i srpske mučenike, ali i Svetog Vita, svetitelja čiji je kult duboko ukorenjen u srednjovekovnoj tradiciji. Vidovdan, kao dan sećanja na Kosovo polje i herojsku žrtvu kneza Lazara, nosi sa sobom priče o nepokolebljivoj veri i hrabrosti.
Printsceen/YouTube
Ikona Svetog Vita
Sveti mučenici Vit, Modest i Kriskentija predstavljaju svetla lica hrišćanstva iz drugog veka, pa ih proslavljaju i pravoslavna i katolička crkva. Sveti Vit rođen je u Siciliji, od slavnih ali nepobožnih roditelja. Njegov učitelj Modest i dadilja Kriskentija bili su mu saputnici u veri. Sveti Vit, kršten u ranoj mladosti, već sa dvanaest godina započinje svoj veliki podvig. Njegovu svetost i veru potvrdili su angeli koji su ga rukovodili i krepili.
Jedan od sudija koji ga je tukao osuši ruku, ali mu Sveti Vit molitvom povrati zdravlje. Njegov otac, oslepevši videvši u sinovljevoj sobi dvanaest svetih angela, takođe je ozdravio zahvaljujući molitvama svog sina. Kada ga je otac hteo ubiti, anđeo se javi i prevede Vita, zajedno sa Modestom i Kriskentijom, u Likaniju, na obalu reke Silar. Tamo je Sveti Vit pokazao mnoga čudesa nad bolesnima i sumanutima.
printscreen/youtube/zlatno doba
O poštovanju Svetog Vita kod Srba svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju
Na poziv cara Dioklecijana, Sveti Vit odlazi u Rim gde izgoni zlog duha iz carevog sina. Umesto nagrade, car ga ljuto muči jer se Sveti Vit nije hteo pokloniti idolima. Od svih muka izbavi ga Gospod i nevidljivom rukom prenese nazad u Lukaniju, gde se on, Modest i Kriskentija upokojiše u Gospodu. Mošti Svetog Vita danas se nalaze u Pragu.
U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali Svetog Vita, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju iz 12. veka. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi. Na dan Svetog Vita, 28. juna, u srpskim tipicima i minejima se tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju, što je doprinelo da sećanje na Svetog Vita lagano počinje da bledi.
Shutterstock
Katedrala Svetog Vita u Pragu, u kojoj se čuvaju mošti ovog svetitelja
Danas, kroz molitve i liturgije, sećamo se hrabrosti i žrtve kneza Lazara, ali i svetosti i čudotvorstva Svetog Vita. Njihove priče nas podsećaju na važnost vere, hrabrosti i predanosti, koje su oblikovale naš narod i njegovu istoriju. Vidovdan i Sveti Vit ostaju trajni simboli naše vere i identiteta, podsećajući nas na snagu koju pronalazimo u duhovnoj tradiciji.
Venčanje u crkvi Lazarica, svetinji iz doba kneza Lazara u kojoj se vojska pričestila pred polazak u boj na Kosovu, oživelo je tradiciju srednjovekovne Srbije, donoseći nezaboravno iskustvo mladencima i njihovim gostima.
Na današnji praznik podsećamo se na herojsku žrtvu Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine. Vidovdan se obeležava uz pomen svim postradalima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda, kao i na izuzetnu duhovnu snagu i veru koje su očuvale srpski identitet kroz vekove.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Od Začeća Svetog Jovana Preteče do Svetog Luke, porodični praznici nižu se tokom celog meseca, a jedan od najpoznatijih datuma ove godine pada u sredu i obeležava se uz post na ulju.
Početak novog godišnjeg bogoslužbenog kruga Crkva dočekuje molitvom za Božji blagoslov, rodnost zemlje, blagorastvorenje vazduha i dobro svih ljudi, čuvajući drevnu tradiciju dugu više vekova.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Srpska pravoslavna crkva oštro demantuje spekulacije o učešću u pregovorima o statusu Kosova i Metohije i upozorava na manipulacije koje dolaze iz istih centara koji teže slabljenju Crkve i srpskog naroda.
Jedan od prvih koji su uočili požar bio je Miloš Popović iz povratničkog sela Koš. Sa svojim prijateljem bio je na putu ka Osojanu kada je primetio vatru koja je već gutala kuću Baneta Đurića.
Na dan kada Srpska pravoslavna crkva slavi Svetog Justina Ćelijskog, podsećamo se besede koja je izazvala šok u tadašnjoj Jugoslaviji. Pred stotinama ljudi, a pod prismotrom vlasti, tada mladi profesor Amfilohije izgovorio je istinu koju mnogi nisu smeli ni da pomisle.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Njegovo stradanje dogodilo se u vreme kada su hrišćani bili izloženi strašnim progonima, a pred bezbožnim carem i njegovim zahtevima ostao je nepokolebljiv do poslednjeg trenutka života.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.
Odnos prema majci i ocu zauzima posebno mesto u hrišćanskom učenju, a jedna od deset Božjih zapovesti upravo nalaže: "Poštuj oca svojega i mater svoju".