U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali ovog svetitelja, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi, jer se u srpskim tipicima tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju.
Danas, pod svečanim okriljem Vidovdana, srpski narod slavi Svetog mučenika kneza Lazara i srpske mučenike, ali i Svetog Vita, svetitelja čiji je kult duboko ukorenjen u srednjovekovnoj tradiciji. Vidovdan, kao dan sećanja na Kosovo polje i herojsku žrtvu kneza Lazara, nosi sa sobom priče o nepokolebljivoj veri i hrabrosti.
Printsceen/YouTube
Ikona Svetog Vita
Sveti mučenici Vit, Modest i Kriskentija predstavljaju svetla lica hrišćanstva iz drugog veka, pa ih proslavljaju i pravoslavna i katolička crkva. Sveti Vit rođen je u Siciliji, od slavnih ali nepobožnih roditelja. Njegov učitelj Modest i dadilja Kriskentija bili su mu saputnici u veri. Sveti Vit, kršten u ranoj mladosti, već sa dvanaest godina započinje svoj veliki podvig. Njegovu svetost i veru potvrdili su angeli koji su ga rukovodili i krepili.
Jedan od sudija koji ga je tukao osuši ruku, ali mu Sveti Vit molitvom povrati zdravlje. Njegov otac, oslepevši videvši u sinovljevoj sobi dvanaest svetih angela, takođe je ozdravio zahvaljujući molitvama svog sina. Kada ga je otac hteo ubiti, anđeo se javi i prevede Vita, zajedno sa Modestom i Kriskentijom, u Likaniju, na obalu reke Silar. Tamo je Sveti Vit pokazao mnoga čudesa nad bolesnima i sumanutima.
printscreen/youtube/zlatno doba
O poštovanju Svetog Vita kod Srba svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju
Na poziv cara Dioklecijana, Sveti Vit odlazi u Rim gde izgoni zlog duha iz carevog sina. Umesto nagrade, car ga ljuto muči jer se Sveti Vit nije hteo pokloniti idolima. Od svih muka izbavi ga Gospod i nevidljivom rukom prenese nazad u Lukaniju, gde se on, Modest i Kriskentija upokojiše u Gospodu. Mošti Svetog Vita danas se nalaze u Pragu.
U srednjem veku, Srbi su visoko poštovali Svetog Vita, o čemu svedoči njegovo pominjanje u Miroslavljevom jevanđelju iz 12. veka. Međutim, početkom 15. veka, njegov kult počinje da slabi. Na dan Svetog Vita, 28. juna, u srpskim tipicima i minejima se tada pojavljuje spomen na pogibiju Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju, što je doprinelo da sećanje na Svetog Vita lagano počinje da bledi.
Shutterstock
Katedrala Svetog Vita u Pragu, u kojoj se čuvaju mošti ovog svetitelja
Danas, kroz molitve i liturgije, sećamo se hrabrosti i žrtve kneza Lazara, ali i svetosti i čudotvorstva Svetog Vita. Njihove priče nas podsećaju na važnost vere, hrabrosti i predanosti, koje su oblikovale naš narod i njegovu istoriju. Vidovdan i Sveti Vit ostaju trajni simboli naše vere i identiteta, podsećajući nas na snagu koju pronalazimo u duhovnoj tradiciji.
Venčanje u crkvi Lazarica, svetinji iz doba kneza Lazara u kojoj se vojska pričestila pred polazak u boj na Kosovu, oživelo je tradiciju srednjovekovne Srbije, donoseći nezaboravno iskustvo mladencima i njihovim gostima.
Na današnji praznik podsećamo se na herojsku žrtvu Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine. Vidovdan se obeležava uz pomen svim postradalima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda, kao i na izuzetnu duhovnu snagu i veru koje su očuvale srpski identitet kroz vekove.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
U svečanoj atmosferi crkve Svetog Petra, beogradski nadbiskup i metropolit poručio vernicima da Vaskrs nije samo pobeda nad smrću, već i poziv da svako od nas postane hodočasnik nade.
Najosnovnije na Vaskrs jeste da se ode na svetu liturgiju gde se proslavlja vaskrsenje Hristovo, moli se Bogu i pričešćuje se, a kada se dođe kući, slavi se Vaskrs sa najmilijima, objasnio je sveštenik Žarko Marković.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog, među svetlim zidovima manastira Mileševa, nastao je prizor koji je postao duhovni simbol praznika: susret i kuckanje vaskršnjim jajima mitropolita Atanasija i umirovljenog vladike Filareta, sadašnjeg i bivšeg pastira Eparhije mileševske.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Verni pravoslavni narod okuplja se u hramovima slaveći ovog svedoka vremena kada je Hrist hodao Zemljom. On nas podseća na moć molitve i Božju zaštitu u situacijama koje deluju beznadežno, dok njegova dela ostaju večni svetionik u tami sveta.
Danas SPC i njeni vernici s radošću obeležavaju praznik posvećen ovoj dvojici prvoapostola, čiji životi su ispunjeni preumljenjem, verom i požrtvovanjem, dok je nekima ovaj dan i krsna slava.
Priča o ovoj svetici iz 3. veka nije samo sećanje na prošlost, već živi primer kako vera, hrabrost i predanost mogu osvetliti i najmračnije trenutke naših života.
U Hramu Hrista Spasitelja, u prisustvu patrijarha Kirila i predsednika Ruske Federacije, obeležen je Vaskrs 2025. godine — u znaku molitve za pravedni mir i ujedinjenje hrišćanskog sveta.
Minut nakon što smo zakoračili u 20. april, Hram na Vračaru ispunili su plamenovi sveća, miris tamjana i glasovi vernika u sabornosti — potvrđujući da vera u vaskrslog Hrista nadilazi i tamu i vreme.
U svetinji na mestu Hristovog groba, pred hiljadama vernika i pod strogim merama bezbednosti, pojavio se sveti plamen – nevidljiv, neoskvrnjen, večan. Ovo čudo još jednom je potvrdilo da vera ne zna za granice, a nada ne prestaje da svetli ni u najmračnijim vremenima.
Na praznik Vaskrsenja Hristovog 1993. godine, u tišini drevne Optinske pustinje, dogodio se svirepi zločin koji je ostavio neizbrisiv trag na savremenoj crkvenoj istoriji. Ubistvo trojice krotkih slugu Božijih otvorilo je pitanja o duhovnoj borbi, zlu koje vreba i svetosti koja ne umire — čak ni u smrti.
Ukoliko je zaborav hleba koji silazi s neba dublji, utoliko je pohlepa čovekova za bogaćenjem, novcem i uživanjem veća i nezajažljivija, govorio je patrijarh Pavle.
U trenucima kada radosno kličemo „Hristos vaskrse!“, duša se najdublje osvećuje molitvom. Otkrivamo zašto je čitanje Akatista Vaskrsenju Hristovom najsnažniji način da istinski doživimo smisao Praznika nad praznicima.