Printscreen/YoutubeMladenci Mona i Bojan Zlatković venčali su se u kostimima srednjovekovne srbije
Venčanje u crkvi Lazarica, svetinji iz doba kneza Lazara u kojoj se vojska pričestila pred polazak u boj na Kosovu, oživelo je tradiciju srednjovekovne Srbije, donoseći nezaboravno iskustvo mladencima i njihovim gostima.
U srcu Lazarevog grada, među drevnim zidinama, crkva Lazarica svedočila je jedinstvenom događaju. U ovoj svetinji, koja je odolevala vekovima, Mona i Bojan Zlatković zakleli su se na večnu ljubav, oživljavajući duh srednjovekovne Srbije. Svečano su ih do oltara ispratili dvorske dame, vitezovi i štitonoše, dok je ceremonija venčanja obavljena po običajima iz doba kneza Lazara.
Printscreen/Youtube
Mladenci Mona i Bojan Zlatković
- U građanskom braku smo dve godine. Moja želja bila je da se venčamo u narodnoj nošnji. Međutim, od prijatelja smo čuli da u Kruševcu postoji ceremonija ove vrste i nismo ni trenutak razmišljali, odmah smo se prijavili - kazala je Mona Zlatković, prenosi RTV Plus Kruševac.
Bojan, njen suprug, dodao je:
- Prijatelji su bili oduševljeni. Bilo im je malo čudno, jer nije svakodnevno, ali uglavnom su bile pozitivne reakcije.
Printscreen/Youtube
Čin crkvenog venčanja Mone i Bojana Zlatković
Crkvu Svetog prvomučenika Stefana, poznatiju kao Lazarica, podigao je knez Lazar između 1377. i 1380. godine, kao pridvornu crkvu svoje nove prestonice. U ovoj crkvi se vojska pričestila, veliki knez se pomolio pred ikonom Bogorodice, koja se danas čuva u Hilandaru, kada su uoči Vidovdana na konjima krenulo u boj na Kosovu.
Printscreen/Youtube
Mladenci Mona i Bojan Zlatković venčali su se u kostimima srednjovekovne Srbije
Lazarica, zajedno sa Ravanicom, označava početak Moravskog stila, a ova svetinja, koja je doživela stručnu restauraciju i konzervaciju od 1904. do 1908. godine, a potom i 1989. godine, danas je zaštićena kao spomenik kulture od izuzetnog značaja.
Manifestacija Viteški mejdan u Lazarevom gradu obuhvata mnoge srednjovekovne aktivnosti, poput viteških turnira, muzičkih nastupa i dečijeg karnevala, oživljavajući slike iz prošlih vremena. U okviru ovog događaja, venčanje Mone i Bojana bilo je posebno istaknuto.
Printscreen/Youtube
Ikonostas crkve Lazarica
Do sada je na ovaj način venčano preko 10 parova, a interesovanje za ovu vrstu ceremonije i dalje raste. Mladenci i svatovi obučeni su u svečane srednjovekovne kostime, dok ih do oltara prate vitezovi, štitonoše i dvorske dame. Streličari se okušavaju u gađanju jabuke strelom, a nakon ceremonije postavljena je svečana srednjovekovna trpeza sa jelima koja su nekada služena na dvoru kneza Lazara.
Shutterstock
Crkvu Svetog prvomučenika Stefana, poznatiju kao Lazarica, podigao je knez Lazar
Dok su Mona i Bojan izgovarali svoje bračne zavete, zvuci prošlosti odzvanjali su među zidovima Lazarice, a duh kneza Lazara kao da je bio prisutan, blagosiljajući njihovu ljubav. Ova svečana ceremonija, ukorenjena u bogatoj istoriji i tradiciji, pružila je mladencima i njihovim gostima nezaboravno iskustvo, podsećajući ih na snagu vere i ljubavi koja traje kroz vekove.
Episkop amatuntski, izabran je za ovu svetu službu zbog čistote svog života i nepokolebljive revnosti prema pravoslavlju, a njegova misija obraćenja neznabožaca na ostrvu Kipru bila je ispunjena mnogim čudesima.
Posle liturgije u Crkvi Svetog mučenika kneza Lazara u kripti hrama Svetog Save, reči poglavara SPC ispunjene verom i ljubavlju, osnažile su duh sabranih vernika i podsetile ih na vrednosti koje treba negovati i slediti u svakodnevnom životu.
Na dan kada crkveni velikodostojnici i vernici ujedinjeni u veri i molitvi obeležavaju praznik koji je posebno važan srpskom narodu, ovaj hakerski atak predstavlja posebno svetogrđe i pokušaj narušavanja mira i duhovnosti.
Na dan kada slavimo Svetog mučenika kneza Lazara, poglavar SPC je uz sasluživanje arhijereja i sveštenstva služio liturgiju u crkvi koja je posvećena upravo ovom svetitelju, a nalazi se u spomen-hramu utemeljitelja svetosavlja.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Mnogi veruju u moć Svetog Vasilija Ostroškog i zbog toga se odlučuju da krste svoje naslednike u njegovoj svetinji, a kumove ili dovode ili ih nalaze među posetiocima koji nikada ne odbijaju ovaj čin, jer je to velika čast za svakog pravoslavca. Da bi neko bio kum na krštenju mora da bude i sam kršten u nekoj od pravoslavnih crkava ili manastira.
U nedelji koja je cela praznična, treći dan Duhova slavi se kroz molitve, liturgije i porodična okupljanja, a vernici slave Duha Svetoga izražavajući svoju zahvalnost.
U svojoj besedi iguman Manastira Podmaine podseća na istinsku suštinu hrišćanskog života - ljubav prema Bogu i bližnjem, naglašavajući kako formalna ispunjenja verskih obaveza nisu dovoljna bez prave ljubavi.
Nekada su teškoće i gubici s kojima se suočavamo veliki, pa je i naša tuga ogromna. Ipak, svako od nas mora da ide dalje, ma koliki bol da osećamo. U pomoć priskaču psiholozi, ali i sveštenici kako da se nosimo s najtužnijim trenucima. Zajednički savet i jednih i drugih je da tugu treba izdržati. To je i savet patrijarha Pavla.
Bivši rektor Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog govori o tome kako post ovim danima, izuzev u „trapavim nedeljama“ i siruposnoj sedmici, povezuje vernike sa Hristovim stradanjem i otkriva dublje slojeve duhovnosti.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Dok kroz molitve i sećanja na Boj na Kosovu slavimo hrabrost i veru naših predaka, podsećajući se na njihov neprolazni značaj za našu istoriju i identitet, Vidovdan i Sveti prorok Amos ostaju trajni simboli borbe, vere i nade.
Na današnji praznik podsećamo se na herojsku žrtvu Svetog kneza Lazara u Kosovskom boju 1389. godine. Vidovdan se obeležava uz pomen svim postradalima koji su dali svoje živote za slobodu našeg naroda, kao i na izuzetnu duhovnu snagu i veru koje su očuvale srpski identitet kroz vekove.
Manastir Ravanica je zadužbina kneza Lazara Hrebeljanovića, gde su posle pogibije prenete njegove mošti i od tada je mesto hodočašća. U njemu se prepliću istorija i vera. Ravanica je ženski manastir u koji dolaze vernici da uz molitvu i veru pronađu isceljenje i mir. Turisti ovu srpsku svetinju obilaze jer je krase brojne freske. U kupolama su freske Hrista, Bogorodice, Anđela i proroka, u oltaru su predstave Hristovog stradanja i ovaploćenja, dok su u naosu ciklusi Velikih praznika, Čuda i jevanđelskih pripovesti kao i sveti ratnici i monasi.
Na Vidovdan, sećamo se trenutka kada je knez Lazar sa svojim vojnicima primio svetu tajnu pričesti u Crkvi Svetog prvomučenika arhiđakona Stefana, poznatoj kao Lazarica, koju je podigao kao pridvornu crkvu u znak zahvalnosti Gospodu koji je njemu i kneginji Milici uslišio molitve da dobiju sina, naslednika krune.
Prvog petka posle Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik nas upozorava da protivljenje i osveta samo raspiruju zlobu, koja sa jednog lica prelazi na porodicu, a zatim sa pokolenja na pokolenje.
Sveti Teofan Zatvornik nas prvog četvrtka posle Duhova podseća na važnost čistoće srca i uma u međuljudskim odnosima, naglašavajući da preljuba ne leži u pogledu, već u želji.
U pravoslavlju, blagoslov sveštenika predstavlja nevidljivu ruku Hrista koja nas blagosilja i zato je celivamo, dok monahinje svojim životom posvećenim Bogu ostaju stub duhovnosti bez uloge posrednika blagoslova.
Nakon dugogodišnjeg podvižništva u surovom predelu Karulje na Svetoj gori, shi monah Simeon vratio se u srpske zemlje da provede svoje poslednje dane. Njegova jednostavnost i dečija nevinost ostavili su neizbrisiv trag u srcima svih koji su ga sreli.
U Crkvi Svetih prepodobnomučenika đakona Avakuma i igumana Pajsija vernici će 30. juna od 17 časova imati mogućnost da se uz molitve sveštenika i pomazivanje osvećenim uljem, pomole za ozdravljenje svojih tela i duša.
U srcu Ovčarsko-kablarske klisure, u dvorištu ove svetinje podignute u 15. veku nalaze se grobovi dva sina kneza Miloša Obrenovića, a centralno mesto zauzima sveti bor za koji se veruje da ima isceliteljsku moć, o čemu postoje zabeležena brojna svedočanstva, posebno žena sa psihičkim problemima.