Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa velikom pobožnošću i ljubavlju danas proslavljaju praznik Svetih Kirika i Julite, svetitelja i mučenika iz ranohrišćanskog perioda. Ovi sveti zaštitnici su svojim životima i stradanjem ostavili dubok trag u istoriji hrišćanstva, a njihove čudotvorne mošti i dalje inspirišu i pružaju utehu vernicima.
Julita, plemićkog roda, rano je ostala bez muža, ostavši sama sa svojim novorođenim sinom Kirikom. Iako suočena s mnogim izazovima, Julita nije posustala u svojoj veri. Krstila je svog sina odmah po rođenju, a već sa tri godine, maleni Kirik je znao molitve i osnove hrišćanske vere zahvaljujući majčinom strpljenju i ljubavi.
Printscreen/Youtube/Evdoki Aftano
Ikona Svetih Kirika i Julite
U vreme cara Dioklecijana, kada je proglašeno gonjenje hrišćana, Julita je uhvaćena i izvedena pred sudiju kao hrišćanka. Hrabro je ispovedila svoju veru u Gospoda Isusa Hrista, ne povijajući se pred pretnjama i mukama. Mali Kirik, koga su uzeli od majke, viknuo je na sudiju: „Ja sam hrišćanin, pusti me materi!“ Ove reči su odražavale duboku veru koju je nosio u svom srcu, a njegove ruke su grebale sudiju, dok je odvraćao lice od njega. Sudija se rasrdio i u besu je bacio malog Kirika o zemlju, koji se skotrljao niz kamene stepenice i preminuo.
Julita je, nakon mnogih muka, takođe stradala, posečena mačem 304. godine. Njihove mošti do dana današnjeg ostaju čudotvorne, pružajući utehu i isceljenje mnogim vernicima. Deo njihovih svetih moštiju čuva se u Ohridu, u crkvi Svete Bogorodice Bolničke, gde vernici dolaze da se pomole i traže pomoć u svojim životnim iskušenjima.
Printscreen/Youtube/Evdoki Aftano
Ikona Svetih Kirika i Julite
Praznik Svetih Kirika i Julite podseća nas na snagu vere, ljubavi i hrabrosti koje su nam potrebne u svakodnevnom životu. Njihov primer nas uči da, bez obzira na sve nedaće, ostanemo verni svojim uverenjima i duhovnim vrednostima. Neka nas njihova žrtva inspiriše da budemo bolji ljudi i hrišćani, čuvajući ljubav i veru u našim srcima.
U besedi za 19. četvrtak po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički otkriva zašto strah pred Bogom nije teret, već snaga, i kako radost koja dolazi od Njega nadživljava sve prolazno.
Naizgled obični svećnjaci sa dve i tri sveće nose poruku staru vekovima — kroz njih se otkriva tajna Hristovih priroda i Svete Trojice, ali i snaga vere koja osvetljava dušu.
Reči iz sure Gafir (ajeti 14–17) podsećaju da iskrena molitva ne poznaje ljudske sudove, da je Božiji autoritet iznad svega i da će Sudnji dan ogoliti svaku istinu.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Čudo u Vlahernskom hramu postalo je temelj jedne od najmoćnijih ikona — simbola zastupništva Majke Božje, anđela i svetih, koji i danas uliva veru i nadu hrišćanima širom sveta.
Na današnji dan, 911. godine, za vreme cara Lava Mudrog, Bogorodica se tokom službe javila okupljenom narodu na molitvi u Bogorodičinoj crkvi u Carigradu.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“