OVO MNOGI SRBI RADE, A NE ZNAJU DA JE REČ O ČISTOM SATANSKOM NASLEĐU! Otac Bane o ozbiljnim magijskim radnjama koje mogu da unište, a svi ih smatraju bezazlenim navikama!
Pravoslavna vera nije spojiva sa sujeverjem.
Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa velikom pobožnošću i ljubavlju danas proslavljaju praznik Svetih Kirika i Julite, svetitelja i mučenika iz ranohrišćanskog perioda. Ovi sveti zaštitnici su svojim životima i stradanjem ostavili dubok trag u istoriji hrišćanstva, a njihove čudotvorne mošti i dalje inspirišu i pružaju utehu vernicima.
Julita, plemićkog roda, rano je ostala bez muža, ostavši sama sa svojim novorođenim sinom Kirikom. Iako suočena s mnogim izazovima, Julita nije posustala u svojoj veri. Krstila je svog sina odmah po rođenju, a već sa tri godine, maleni Kirik je znao molitve i osnove hrišćanske vere zahvaljujući majčinom strpljenju i ljubavi.
U vreme cara Dioklecijana, kada je proglašeno gonjenje hrišćana, Julita je uhvaćena i izvedena pred sudiju kao hrišćanka. Hrabro je ispovedila svoju veru u Gospoda Isusa Hrista, ne povijajući se pred pretnjama i mukama. Mali Kirik, koga su uzeli od majke, viknuo je na sudiju: „Ja sam hrišćanin, pusti me materi!“ Ove reči su odražavale duboku veru koju je nosio u svom srcu, a njegove ruke su grebale sudiju, dok je odvraćao lice od njega. Sudija se rasrdio i u besu je bacio malog Kirika o zemlju, koji se skotrljao niz kamene stepenice i preminuo.
Julita je, nakon mnogih muka, takođe stradala, posečena mačem 304. godine. Njihove mošti do dana današnjeg ostaju čudotvorne, pružajući utehu i isceljenje mnogim vernicima. Deo njihovih svetih moštiju čuva se u Ohridu, u crkvi Svete Bogorodice Bolničke, gde vernici dolaze da se pomole i traže pomoć u svojim životnim iskušenjima.
Praznik Svetih Kirika i Julite podseća nas na snagu vere, ljubavi i hrabrosti koje su nam potrebne u svakodnevnom životu. Njihov primer nas uči da, bez obzira na sve nedaće, ostanemo verni svojim uverenjima i duhovnim vrednostima. Neka nas njihova žrtva inspiriše da budemo bolji ljudi i hrišćani, čuvajući ljubav i veru u našim srcima.


Radi se zapravo o sećanju na posljednju večeru koju je dan uoči svoje muke i smrti Isus održao sa svojim učenicima.
Ovaj deo crkvenog kanona izaziva brojne kontroverze i smatra se prevaziđenim, ali kako bi se ovo pravilo bolje razumelo, treba u obzir uzeti i vremenski kontekst u kojem je doneto i kojem nije cilj bio da uvredi ili diskriminiše ženu, već upravo da je zaštiti.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici 18. avgusta sećaju se života i stradanja ovog sveca. Služeći pod carem Konstantinom, svedočio je čudesima vere, da bi na kraju podneo mučeničku smrt zbog hrabrog ispovedanja Hrista pred carem Julijanom Odstupnikom.
Prožet sećanjem na nebeska čuda i istorijske pobede, ovaj praznik prenosi vernicima snagu vere koja osvetljava njihov put i podseća na vekovnu borbu svetlosti protiv tame, dobra protiv zla.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Kada je car izgubio razum, njegovoj sestri se u snu otkrilo da njen brat neće ozdraviti sve dok Grigorije ne bude izvađen iz jame.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnog Kirijaka Otšelnika - Miholjdan, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svete mučenike Proba, Taraha i Andronika. Katolička crkva slavi Svetog Serafina, Jevreji obeležavaju Roš Hodeš, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Poznat po izuzetnoj duhovnoj snazi i istrajnosti, ovaj svetitelj ostao je upamćen i po borbi protiv jeresi, naročito origenizma.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.