OVO JE NAJVEĆA LAŽ KOJU DEMON ŠAPUĆE RODITELJIMA NA UVO: Arhimandrit Rafail o zamci koja razara porodice, a u koju mnogi ljudi upadnu!
Pravoslavna vera uči da čovek nije prepušten samome sebi i da nijedna životna okolnost nije izvan Božjeg promisla.
Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa velikom pobožnošću i ljubavlju danas proslavljaju praznik Svetih Kirika i Julite, svetitelja i mučenika iz ranohrišćanskog perioda. Ovi sveti zaštitnici su svojim životima i stradanjem ostavili dubok trag u istoriji hrišćanstva, a njihove čudotvorne mošti i dalje inspirišu i pružaju utehu vernicima.
Julita, plemićkog roda, rano je ostala bez muža, ostavši sama sa svojim novorođenim sinom Kirikom. Iako suočena s mnogim izazovima, Julita nije posustala u svojoj veri. Krstila je svog sina odmah po rođenju, a već sa tri godine, maleni Kirik je znao molitve i osnove hrišćanske vere zahvaljujući majčinom strpljenju i ljubavi.
U vreme cara Dioklecijana, kada je proglašeno gonjenje hrišćana, Julita je uhvaćena i izvedena pred sudiju kao hrišćanka. Hrabro je ispovedila svoju veru u Gospoda Isusa Hrista, ne povijajući se pred pretnjama i mukama. Mali Kirik, koga su uzeli od majke, viknuo je na sudiju: „Ja sam hrišćanin, pusti me materi!“ Ove reči su odražavale duboku veru koju je nosio u svom srcu, a njegove ruke su grebale sudiju, dok je odvraćao lice od njega. Sudija se rasrdio i u besu je bacio malog Kirika o zemlju, koji se skotrljao niz kamene stepenice i preminuo.
Julita je, nakon mnogih muka, takođe stradala, posečena mačem 304. godine. Njihove mošti do dana današnjeg ostaju čudotvorne, pružajući utehu i isceljenje mnogim vernicima. Deo njihovih svetih moštiju čuva se u Ohridu, u crkvi Svete Bogorodice Bolničke, gde vernici dolaze da se pomole i traže pomoć u svojim životnim iskušenjima.
Praznik Svetih Kirika i Julite podseća nas na snagu vere, ljubavi i hrabrosti koje su nam potrebne u svakodnevnom životu. Njihov primer nas uči da, bez obzira na sve nedaće, ostanemo verni svojim uverenjima i duhovnim vrednostima. Neka nas njihova žrtva inspiriše da budemo bolji ljudi i hrišćani, čuvajući ljubav i veru u našim srcima.


Prepodobna Makrina bila je najstarija sestra velikih crkvenih otaca – Svetog Vasilija Velikog i Svetog Grigorija Niskog.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Sveti Emilijan živeo je u vreme cara Julijana Odstupnika, jednog od najžešćih progonitelja hrišćana u Rimskom carstvu.
Ime Marina nosi drevno značenje povezano sa morem, ali i priču o 15-godišnjoj devojci iz Antiohije koja je zbog vere u Hrista pretrpela mučeničko stradanje koje vekovima čuva crkveno predanje.
Mnogi koji prolaze kroz Himaru zastaju da se pomole, zapale sveću i odaju poštovanje svetitelju čiji je život bio posvećen služenju Bogu i narodu.
Na mestu gde je Stefan Uroš IV Dušan Nemanjić prvobitno sahranjen, nakon manastirske slave služen je parastos prvom srpskom caru.
U porti manastira, nakon svete arhijerejske liturgije episkopa Teodosija, održan je program posvećen srpskoj kulturi i tradiciji, a umetnici su pesmom podsetili na duhovno nasleđe Kosova i Metohije.
Episkopa raško-prizrenskog Teodosija u drevnoj zadužbini cara Dušana dočekali su iguman Mihailo sa bratstvom i vernim narodom, nakon čega je počela sveta arhijerejska liturgija.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog mučenika Emilijana po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Evdokim. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Ignacija Lojolskog, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Posle greške mnogi ostaju zarobljeni u krivici i beznađu, ali veliki gruzijski svetitelj podseća da pravi put nije očajavanje, već iskreno pokajanje i hrabar povratak Bogu
Dvadesetpetogodišnji Pantelis Diamantakis stradao je tokom gašenja velikog požara na Kritu, a njegova smrt posebno je potresla celo ostrvo, jer je poticao iz porodice u kojoj su se sveštenički poziv i služenje Crkvi prenosili kroz više generacija.