Današnji praznik podseća nas na nesalomivu veru i ljubav majke i njenog deteta koji su se suočili s mučeništvom radi Hrista. I posle upokojenja, njihove čudotvorne mošti vekovima nastavljaju da pružaju utehu vernicima širom sveta.
Srpska pravoslavna crkva i njeni vernici sa velikom pobožnošću i ljubavlju danas proslavljaju praznik Svetih Kirika i Julite, svetitelja i mučenika iz ranohrišćanskog perioda. Ovi sveti zaštitnici su svojim životima i stradanjem ostavili dubok trag u istoriji hrišćanstva, a njihove čudotvorne mošti i dalje inspirišu i pružaju utehu vernicima.
Julita, plemićkog roda, rano je ostala bez muža, ostavši sama sa svojim novorođenim sinom Kirikom. Iako suočena s mnogim izazovima, Julita nije posustala u svojoj veri. Krstila je svog sina odmah po rođenju, a već sa tri godine, maleni Kirik je znao molitve i osnove hrišćanske vere zahvaljujući majčinom strpljenju i ljubavi.
Printscreen/Youtube/Evdoki Aftano
Ikona Svetih Kirika i Julite
U vreme cara Dioklecijana, kada je proglašeno gonjenje hrišćana, Julita je uhvaćena i izvedena pred sudiju kao hrišćanka. Hrabro je ispovedila svoju veru u Gospoda Isusa Hrista, ne povijajući se pred pretnjama i mukama. Mali Kirik, koga su uzeli od majke, viknuo je na sudiju: „Ja sam hrišćanin, pusti me materi!“ Ove reči su odražavale duboku veru koju je nosio u svom srcu, a njegove ruke su grebale sudiju, dok je odvraćao lice od njega. Sudija se rasrdio i u besu je bacio malog Kirika o zemlju, koji se skotrljao niz kamene stepenice i preminuo.
Julita je, nakon mnogih muka, takođe stradala, posečena mačem 304. godine. Njihove mošti do dana današnjeg ostaju čudotvorne, pružajući utehu i isceljenje mnogim vernicima. Deo njihovih svetih moštiju čuva se u Ohridu, u crkvi Svete Bogorodice Bolničke, gde vernici dolaze da se pomole i traže pomoć u svojim životnim iskušenjima.
Printscreen/Youtube/Evdoki Aftano
Ikona Svetih Kirika i Julite
Praznik Svetih Kirika i Julite podseća nas na snagu vere, ljubavi i hrabrosti koje su nam potrebne u svakodnevnom životu. Njihov primer nas uči da, bez obzira na sve nedaće, ostanemo verni svojim uverenjima i duhovnim vrednostima. Neka nas njihova žrtva inspiriše da budemo bolji ljudi i hrišćani, čuvajući ljubav i veru u našim srcima.
Reči svetitelja razotkrivaju zašto ono što vas danas muči nije ni približno veliko kao što izgleda i kako da povratite unutrašnji mir, bez obzira na okolnosti
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Jovana Dekapolita po starom i Svetog proroka Jeremiju po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog Josifa Radnika, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Od učenika do igumana, od progona do mirnog kraja, njegov put otkriva kako je mala monaška zajednica u Carigradu postala poslednja linija odbrane svetih ikona.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Sveštenik Dmitrij Baricki tumači dramatičan jevanđelski događaj i upozorava na skrivenu opasnost – kada čovek odbije milost, ni čudo ne donosi mir, a rana nastavlja da upravlja njegovim životom.
Poslastica koja se ne jede na brzinu – prhka osnova od oraha i lagani šne od belanaca stvaraju desert koji opstaje danima i vraća duh porodičnih okupljanja.