ČITANJE BIBLIJE ZA 11. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za petak šeste sedmice Velikog posta
"Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom telu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda".
"Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok".
Jevanđelje po Jovanu, začalo 2 (1,18-28)
18. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi, 19. I ovo je svedočanstvo Jovanovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i levite da ga zapitaju: „Ko si ti?" 20. I priznade i ne poreče; i priznade: „Ja nisam Hristos." 21. I upitaše ga: „Šta dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: „Nisam." „Jesi li ti prorok?" I odgovori: „Ne." 22. A oni mu rekoše: „Ko si? Da odgovor damo onima koji nas poslaše: Šta kažeš o sebi samom?" 23. Reče: „Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok." 24. A izaslanici bejahu od fariseja.
25. I zapitaše ga i rekoše mu: „Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok?" 26. Odgovori im Jovan govoreći: „Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. 27. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odrešiti remena na obući njegovoj." 28. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše.
"Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom telu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda".
U ovim odlomcima iz Jevanđelja se govori o mudrostima Hristovim, ali i tome kako se Juda sprema da ga izda.
"Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao".
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
Da li su svetitelji posrednici, zašto se njihove mošti ugrađuju u antimins i kako vera drugih može da pomogne čoveku kada izgubi snagu i nadu.
U besedi za subotu 5. sedmice po Vaskrsu, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o ljudima koji veruju samo sili, razumu i materiji, ali se u času najveće nevolje vraćaju pred lice Boga od koga su se udaljili.
Svetogorski starac objašnjava zašto i molitva izgovorena bez pune sabranosti nije prazna, već deluje kao duhovni udar koji zaustavlja haos misli i odvraća ono što čoveka udaljava od mira.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Carigradski patrijarh poručio je da se približavanje Carigradske i Rimokatoličke crkve nastavlja i ocenio da je obnova punog zajedništva istorijski proces koji više ne može da se zaustavi.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Ova svetinja postala je novo veliko hodočasničko središte Hercegovine, gde se prepliću istorija, vera i narodna predanja o pronalasku moštiju majke Ostroškog Čudotvorca.
Kod Trebinja se nalazi Tvrdoš, jedna od najstarijih pravoslavnih svetinja na Balkanu, mesto koje su obnavljali mitropolit Amfilohije i vladika Atanasije, vraćajući mu nekadašnji značaj.
Srce mladog sveštenika nije izdržalo postoperativni period.
Jednostavno jelo od nekoliko sastojaka vekovima je bilo nezaobilazno tokom posta na ulju, a tajna punog ukusa krije se u načinu kuvanja i strpljivom krčkanju koje pasulju daje posebnu aromu.
Monahinja Hristina decenijama je, bez buke i želje za priznanjem, služila Crkvi i ljudima, a oni koji su je poznavali pamte je kao simbol krotosti, požrtvovanja i tihe vere koja je menjala živote oko nje.