ČITANJE BIBLIJE ZA 11. APRIL: Odlomak iz Svetog pisma za petak šeste sedmice Velikog posta
"Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom telu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda".
"Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok".
Jevanđelje po Jovanu, začalo 2 (1,18-28)
18. Boga niko nije vidio nikad: Jedinorodni Sin koji je u naručju Oca, on ga objavi, 19. I ovo je svedočanstvo Jovanovo kad poslaše Judejci iz Jerusalima sveštenike i levite da ga zapitaju: „Ko si ti?" 20. I priznade i ne poreče; i priznade: „Ja nisam Hristos." 21. I upitaše ga: „Šta dakle? Jesi li ti Ilija? I reče: „Nisam." „Jesi li ti prorok?" I odgovori: „Ne." 22. A oni mu rekoše: „Ko si? Da odgovor damo onima koji nas poslaše: Šta kažeš o sebi samom?" 23. Reče: „Ja sam glas vapijućeg u pustinji: Poravnite put Gospodnji, kao što kaza Isaija prorok." 24. A izaslanici bejahu od fariseja.
25. I zapitaše ga i rekoše mu: „Zašto, dakle, krštavaš kad ti nisi Hristos, ni Ilija, ni prorok?" 26. Odgovori im Jovan govoreći: „Ja krštavam vodom, a među vama stoji koga vi ne znate. 27. To je Onaj što dolazi za mnom, koji preda mnom bi, kome ja nisam dostojan odrešiti remena na obući njegovoj." 28. Ovo se dogodi u Vitaniji s one strane Jordana gdje Jovan krštavaše.
"Jer će Gospod suditi ognjem i mačem svojim svakom telu, i mnogo će biti pobijenijeh od Gospoda".
U ovim odlomcima iz Jevanđelja se govori o mudrostima Hristovim, ali i tome kako se Juda sprema da ga izda.
"Nije sluga veći od gospodara svog, niti je poslanik veći od onoga koji ga je poslao".
"Oče pravedni, svet tebe ne pozna, a ja te poznah, i ovi poznaše da si me ti poslao".
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U Sabornom hramu u Podgorici, mitropolit nemački služio je liturgiju i besedio o hrabrosti, dostojanstvu i božanskom dodiru, naglašavajući da vera može preobraziti smrtnost u besmrtnost i doneti isceljenje svima koji veruju.
Pitanje koje svake zime deli vernike dobija jasan odgovor sveštenika koji, bez popuštanja veri ali i bez straha od radosti, objašnjava gde je prava granica.
U besedi za 30. sredu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o jednostavnoj, ali moćnoj odluci koja je u trenutku bola i tuge oblikovala carevu lozu i otvorila put do proroka i najvećeg među carevima.
Jedna iskrena reč starca razbija iluziju univerzalnog spasenja i pokazuje da vera nije pasivna uteha, već put dela i lične odgovornosti.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Iza drvenih zidova Lazarice kod Prolom banje kriju se čudni simboli i predanja koja i danas intrigiraju verni narod, ali i sve putnike namernike.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Proterivanje otvara neprijatno pitanje dvostrukih aršina, selektivne tolerancije i toga kome je dozvoljeno da peva, a kome ne — čak i na praznik koji bi trebalo da nosi poruku mira i praštanja.
Sveti oci nas podsećaju da nema istinske vere bez dela, niti prave ljubavi bez žrtve.
Desert koji se podjednako rado iznosi pred goste i ostavlja za miran ili svečani porodični ručak u danima posta na ulju.