Roditelji često iz najbolje namere pokušavaju da nametnu svojoj deci pravila, očekivanja i vrednosti, ali nailaze na otpor, nerazumevanje, pa čak i potpuni prekid komunikacije.
U današnjem vremenu, vaspitavanje dece postaje izazov s kojim se mnogi roditelji svakodnevno bore. Nikada do sada društvo nije bilo ovoliko ispunjeno spoljnim uticajima – od sveprisutnih ekrana, digitalnih mreža i poplave površnih vrednosti, do nedostatka porodičnog vremena i sve češće emotivne distance među članovima porodice.
Roditelji često iz najbolje namere pokušavaju da nametnu svojoj deci pravila, očekivanja i vrednosti, ali nailaze na otpor, nerazumevanje, pa čak i potpuni prekid komunikacije. U sveopštoj trci za egzistencijom, vremena za razgovor, strpljenje i blagu, ali doslednu vaspitnu reč – sve je manje.
Shutterstock/fizkes
Neposlušno dete, Ilustracija
U tom kontekstu, pravoslavna Crkva podseća roditelje na duboku i tihu snagu molitve, kao najuzvišenijeg oblika pomoći koji dolazi iz ljubavi. Crkva ne negira važnost razgovora, primera i truda, ali ukazuje da se mnoga srca ne mogu otvoriti prisilom, već blagodaću Božijom.
Upravo o tome govori i dirljiva poruka jednog od najvoljenijih duhovnika ruskog pravoslavlja, Arhimandrita Jovana Krestjankina, koji je roditeljima uputio sledeće reči:
- Molite se za svoju decu i pomažite im koliko možete. Oni još nisu naučili da žive i ne znaju prave vrednosti u životu. Stoga im vaš savet sada neće pomoći, ali molitva, vršena u tajnosti od njih, omekšaće čak i tvrdokorno srce. I eto, ja sada pomažem drugima samo molitvom i otkrio sam da je to najefikasnija pomoć. Neka vas Bog umudri.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Kirila Jerusalimskog po starom i Svetog Ipatija po novom kalendaru. Katolici slave Svetog proroka Amosa, dok muslimani i Jevreji danas nemaju većeg opšteg praznika.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Crkva naglašava da se vaspitanje ne svodi samo na savete, zabrane i pravila – ono je mnogo više način života koji roditelji svakodnevno pokazuju sopstvenim primerom.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima