Sveti oci podsećaju da nas jednostavna poruka „Ne gledaj tuđe da bi sačuvao svoje“ štiti od radoznalosti, zavisti i osuđivanja, najvećih neprijatelja duše.
Radoznalost, iako često shvaćena kao bezazlena, u duhovnom životu je prvi korak ka unutrašnjem rasulu. Sveti Oci nas uče da greh ne dolazi odmah u svom najtamnijem obliku, već ulazi kroz pogled, pažnju, upoređivanje i sitno zapažanje tuđih slabosti.
Sveti Jovan Lestvičnik piše:
– Radoznalost je početak osuđivanja, a osuđivanje majka gordosti.
A kada izgubimo svoj unutrašnji mir zbog onoga što vidimo kod drugih, bilo da je to njihova slabost ili uspeh, gubimo vezu sa sobom, sa svojim pokajanjem i sobstvenim naporima na spasenju.
Zavist se, zatim, prikrada kao senka. Sveti Isak Sirijski upozorava:
– Zavidan čovek je neprijatelj Božije pravde i Božijeg dara u drugima
Zato su Sveti podvižnici kroz vekove vežbali duhovno ćutanje, ne samo u rečima već i u mislima. Učili su da ne gledaju tuđe greške, ni tuđe radosti, jer su znali – mi smo, kako kaže apostol Pavle, preslabi da se radujemo s radosnima. U većini slučajeva, umesto radosti, pojavi se zavist.
U svojoj jednostavnosti i strogosti, monaška praksa čuva oko i uho – jer
– Greh ulazi preko čula – kažu Sveti Oci. Oni koji ne gledaju tuđe, ne padaju tako lako u osudu. Oni koji ćute o drugima, čuju bolje glas sopstvene savesti.
MISLI SVETIH OTACA
– Zatvori oko koje radoznalo gleda, da se ne bi otvorila vrata greha.
Sveti Jovan Zlatousti
– Ko zna svoje grehe, ne traži tuđe.
Ava Pimen
– Ne sudi, i mir ćeš zadobiti.
Sveti Siluan Atonski