Blagodat Božija se ne gubi odlaskom u goste ili ostajanjem na agapama, objasnio je otac Dejan.
Brojna narodna verovanja često unose nedoumice među vernike i navode ih da se pitaju da li određeni običaji zaista imaju uporište u pravoslavnoj veri.
Jedno od takvih uverenja jeste da nakon Svete liturgije ili posete manastiru, posebno posle celivanja svetih moštiju, treba odmah otići kući kako se ne bi izgubila blagodat Božija.
Zbog toga se postavlja pitanje da li vernici greše kada nakon bogosluženja odu kod prijatelja u goste ili na kafu.
Upravo ovo pitanje postavila je jedna vernica, tražeći odgovor na nedoumicu koja se javlja među ljudima koji žele da sačuvaju duhovni mir nakon molitve i boravka u svetinji.
Na njega je odgovorio otac Dejan Krstić, objašnjavajući šta je zaista važno nakon liturgije i zbog čega nije suština u tome da čovek izbegava druženje.
SPC/Eparhija britansko-irska
Otac Dejan Krstić
Prema njegovim rečima, savet da se nakon bogosluženja sačuva mir ima smisla, jer se razgovori često pretvaraju u ogovaranje i osuđivanje drugih. Ipak, to ne znači da odlazak u goste ili druženje uz kafu samo po sebi može da oduzme čoveku blagodat Božiju.
Otac Dejan ukazuje da je mnogo važnije da vernik obrati pažnju na svoje ponašanje i reči nego da strahuje da će blagodat izgubiti čim napusti hram.
Foto: SPC
Liturgija, Ilustracija
- Ljudi često svaki trenutak koriste za prazne razgovore koji se lako pretvore u ogovaranje, podsmevanje i klevetanje, pa se zato savetuje da se posle liturgije sačuva mir i sabranost. Međutim, nije rešenje da posle liturgije bežimo kući da ne bismo izgubili blagodat, jer od samih sebe ne možemo pobeći - objasnio je otac Dejan i dodao:
- Nije problem u tome što smo otišli kod prijatelja na kafu, već u tome kako se ponašamo i o čemu razgovaramo. Blagodat Božija se ne gubi odlaskom u goste ili ostajanjem na agapama. Treba da menjamo sebe, a ne da bežimo od ljudi.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Nisu se odrekli Hrista ni pred najtežim mukama, a njihovo stradanje za vreme cara Dioklecijana obeležio je događaj koji je mnoge naveo da poveruju u Hrista.
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od bogoslovskih dela i knjiga o svetiteljima do naslova posvećenih istoriji i kulturi, posetioci mogu da otkriju bogatstvo pravoslavne duhovne baštine.
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Izmenama svešteničke zakletve zabranjeno je javno istupanje u ime Crkve bez blagoslova vladike, uz nova ograničenja za izjave u medijima i na društvenim mrežama.
Prema pravoslavlju, roditeljska uloga ne svodi se samo na pružanje ljubavi i zaštite, već obuhvata i odgovornost da se dete usmerava, uči samokontroli i razvija osećaj za granice.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Podsećajući na čuda iz Svetog pisma, veliki srpski duhovnik objašnjava šta znači glas Gospodnji na vodama i zašto su apostoli i svetitelji primer poslušnosti koju bi svaki hrišćanin trebalo da sledi.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Filipa, đakona, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog velikomučenika Aretu. Katolička crkva obeležava spomen na Svetog Antonija Mariju Klareta, dok Jevreji proslavljaju Šabat, a muslimani nemaju veći praznik.
Pouka ruskog svetitelja ukazuje na razliku između želje da nas drugi poštede osude i spremnosti da se uz Božju pomoć uzdržimo od klevetanja, zlobe i osuđivanja bližnjih.