TRI ZAMKE ĐAVOLA U KOJE SVAKODNEVNO UPADAMO: Poznati manastir objavio koje su, kako ih izbeći i tako spasti sebe opšteg ludila
Sve tri zamke, kako je navedeno, se ujedinjuju i imaju samo jedan cilj - da nas bace u očaj.
Ovaj veliki islamski praznik predstavljaju duboko ukorenjenu tradiciju koja spaja duhovnost, porodicu i zajednicu, a ove godine obeležava se 16. juna. Kroz molitvu, žrtvu i solidarnost, vernici stvaraju atmosferu ljubavi i zajedništva koja odjekuje daleko izvan njihovih domova.
Islamska zajednica ove godine Kurban-bajram proslavlja u nedelju 16. juna, tako da su pripreme za ovaj verski praznik narednih dana intenzivne. Datum Kurban-bajrama svake godine je različit, jer je određen islamskim kalendarom u kojem godina ima 354 ili 355 dana, zbog toga što se sastoji od 12 lunarnih meseci, dok u gregorijanskom kalendaru ima 365 dana, sa prestupnom godinom koja ima 366 dana. Dani Tašrika počinju jutarnjom molitvom (sabah namazom) 9. dana meseca “Zu el Hidža” i traju do popodnevne molitve (ikindija namaza) 13. dana istog meseca, ukupno pet dana i četiri noći.
Jedan od osnovnih aspekata Kurban-bajrama je poštovanje šerijatskih pravila prilikom pripreme i žrtvovanja kurbana. Šerijat nalaže stroga pravila o odabiru i načinu žrtvovanja životinje, koja moraju biti ispunjena kako bi se ovaj čin smatrao verski ispravnim.
Prva faza priprema podrazumeva duhovnu obnovu. Vernici se posvećuju molitvama i postu, dok posećuju džamije i učestvuju u verskim okupljanjima. Posebna pažnja posvećuje se učenju o značaju Kurban-bajrama, kako bi se produbilo razumevanje i poštovanje prema tradiciji.
Među najvažnijim aspektina priprema za Kurban-bajram je nabavka i priprema kurbana – životinje koja će biti žrtvovana. Porodice pažljivo biraju svoje kurbane, najčešće ovce ili goveda, pridržavajući se strogih verskih pravila o načinu odabira i žrtvovanja životinje. Tradicionalno, jedan deo mesa zadržava se za porodične obroke, drugi deo se deli prijateljima i komšijama, a treći deo se daje siromašnima, čime se ispunjava princip solidarnosti i brige za zajednicu.
Kuće se temeljno čiste i ukrašavaju, a žene pripremaju bogate obroke i poslastice koje će se služiti tokom prazničnih dana. Pored kurbanskog mesa, tradicionalna jela i poslastice zauzimaju centralno mesto na trpezama, dok se porodice i prijatelji okupljaju na svečanim večerama. Posebna pažnja posvećuje se dekorisanju domova, kako bi se stvorila atmosfera radosti i zajedništva.
Tokom Kurban-bajrama, vernici se okupljaju na jutarnjim molitvama u džamijama, a potom posećuju groblja, gde se sećaju svojih preminulih rođaka i prijatelja, moleći se za njihove duše. Posete rodbini i prijateljima su neizostavan deo prazničnih običaja, a darivanje, posebno najmlađih, donosi radost i osmehe na lica svih prisutnih.
Humanitarni aspekt praznika takođe igra ključnu ulogu. Islamska zajednica organizuje akcije deljenja kurbanskog mesa siromašnima i ugroženima, čime se dodatno jača osećaj solidarnosti i zajedništva. Ove akcije često uključuju saradnju sa lokalnim organizacijama i institucijama, kako bi se pomoć što efikasnije distribuirala onima kojima je najpotrebnija.


Veliki bajram nije samo praznik žrtvovanja, već i vreme kada iskrenost, poštovanje i zajedništvo dolaze do izražaja u svakom rukovanju, poljupcu ruke ili izgovorenoj čestitki. Evo šta je važno znati da ne pogrešite kada nekome poželite blagosloven praznik.
U dirljivoj poruci upućenoj islamskim vernicima, poglavar SPC pozvao je na molitvu, razumevanje i građenje društva zasnovanog na vrednostima milosrđa, dobra i međusobnog poštovanja.
Na početku četvorodnevne svetkovine koja slavi tradiciju klanja kurbana i duhovno putovanje miliona muslimana u Meku i Medinu, predsednik Mešihata Islamske zajednice u Srbiji, muftija Mevlud Dudića poslao snažnu poruku.
U nekoliko pažljivo biranih rečenica otvoren je prostor za razumevanje i priznanje duhovnog truda. Istovremeno, podseća se da poštovanje ne poznaje granice među ljudima.
Dok vernici obeležavaju njen dan molitvama i procesijama, istorijski izvori otkrivaju složen životni put, ali i neslaganja o poreklu, identitetu i načinu na koji je vekovima predstavljana u različitim sredinama.
Poglavar Katoličke crkve ponovio stav o blagoslovima istopolnih parova, osvrnuo se na nemačke inicijative i upozorio da bi dalje zaoštravanje rasprave moglo produbiti podele unutar Crkve.
Otac Čad Riperger tvrdi da bi digitalna kontrola mogla da određuje ko ima pristup novcu i osnovnim uslovima života, uz ocenu da se stvaraju okolnosti opisane u drevnim biblijskim proročanstvima.
Pre nego što je beba prevezena u bolnicu, sveštenik je tražio da se zove Huan Fransisko, odnosno dao mu je ime koje je, kako je rekao, nosio u srcu i pre nego što će dete dobiti zvaničan identitet.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 3. sedmice po Vaskrsu osvetljava se trenutak kada apostoli ne dolaze do istine putem razmišljanja, već kroz susret koji ih postavlja pred činjenicu kojoj se više ne traži objašnjenje.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Simeona, episkopa persijskog, po starom i Svetog mučenika Terentija i druge s njim po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Blažene Ozane Kotorske i Blaženog Jakova Zadranina, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.