Duhovna riznica 13.07.2025 | 06:00

KAKO REŠITI PROBLEME KOJI ZAJEDNIČKI ŽIVOT PRETVARAJU U PAKAO: Ova mudrost Svetog Sisojija osvetljava put ka blagoslovenom suživotu

Slika Autora
Izvor: religija.rs
Autor: Saša Tošić
KAKO REŠITI PROBLEME KOJI ZAJEDNIČKI ŽIVOT PRETVARAJU U PAKAO: Ova mudrost Svetog Sisojija osvetljava put ka blagoslovenom suživotu
Wikipedia,Freepik

Poučna priča iz "Gerontikona" otkriva zašto je veliki podvižnik smatrao da mu je njegov skromni učenik dovoljan i kako ova drevna mudrost može promeniti naše odnose s bližnjima.

Šta mislite, da li bi bilo manje nerazumevanja i grubih reči u našim porodicama, prijateljstvima i na poslu kada bismo svoje bližnje doživljavali kao dovoljne i dragocene baš takve kakvi jesu? Da li ste se ikada zapitali zašto se zajednički život – bilo u porodici, prijateljstvu ili na poslu – ponekad pretvara u pakao prepun nesloge, sitnih zamerki i nerazumevanja?

Odgovor na to pitanje dao je još u 4. veku veliki pustinjski otac, Sveti Sisoj, čija nas mudrost osvetljava i danas.

U "Gerontikonu", knjizi koja čuva reči egipatskih podvižnika, zapisano je kako je ava Sisoje poslao svog učenika, oca Avrama, u Aleksandriju radi važnih poslova. Ostao je tada sam u pustinji. Videvši ga starog i iznemoglog, neki monasi iz obližnjih manastira sažališe se i poželeše da mu pomognu. Ponudili su mu da mu prave društvo i služe ga, misleći da čine dobro delo.

printscreen
Sveti Sisoje

 

Ali ava Sisoj ih iznenadi odbijanjem. Pitali su ga zbunjeno:

– Zašto, oče? Zar nije dobro da ti pomognemo u tvojim godinama? Nama to nije težak trud.

Starac im reče tihim, sigurnim glasom:

– Hvala vam na dobroj nameri. Bog će vas nagraditi za vašu dobrotu. Ali ja bih imao štetu.

Još više iznenađeni, upitaše ga:

– Kakvu štetu, oče?

Tada im otvori srce i reče:

– Vi ste veoma dobri ljudi i vaše društvo bi mi prijalo. Možda bi mi čak bilo draže od društva mog učenika Avrama. A šta će biti kada se on vrati, a vi odete? Naviknuću se na vašu nežnost i pažnju, i tada će mi njegovo prisustvo postati teško i neprijatno. Shvatate li? Ne želim da padnem u takvo iskušenje. Otac Avram je dobar. Meni je dovoljan i više nego dovoljan. Dok je sa mnom, radi koliko zna i može. A kada nije tu, tada još dublje shvatam koliki je Božiji dar njegovo prisustvo pored mene.

Nameće se pitanje koje osvetljava put ka miru i blagoslovenom suživotu:

Kada bismo svoje bližnje doživljavali kao dovoljne i dragocene baš takve kakvi jesu – prijatelje, saradnike, a naročito supružnike – da li bismo ikada imali probleme koji naš zajednički život pretvaraju u pakao?

Odgovor je jasan: zahvalnost, skromnost i ljubav otvaraju vrata raju u srcu i svakom domu.