Duhovna riznica 22.04.2025 | 14:00

OVO LJUDI STRADAJU; JER NE SHVATAJU DA IM JE ISCELJENJE NADOHVAT RUKE! Jaka životna lekcija starca Emilijana!

Slika Autora
Autor: M.M.
OVO LJUDI STRADAJU; JER NE SHVATAJU DA IM JE ISCELJENJE NADOHVAT RUKE! Jaka životna lekcija starca Emilijana!
SPC Starac Emilijan

Bog nas kroz ljude podučava.

Čovek je, po svojoj prirodi, socijalno biće. Rođeni smo da budemo jedni uz druge – da delimo reči, tišine, osmehe i suze. Bez obzira na to koliko ponekad težimo samoći, čoveku je potreban čovek. Nisu svi ljudi koje srećemo tu da nas usreće – ali ni oni koji nas razočaraju nisu greška. I oni su deo šire slike koju ne vidimo odmah, ali koju Bog pažljivo oslikava svakim susretom, svakom emocijom.

U svetu u kom često idealizujemo međuljudske odnose, zaboravljamo da su i razočaranja – lekcije. Neko dolazi u naš život kao svetlost, neko kao senka. I jedno i drugo su neophodni da bismo prepoznali šta nas istinski ispunjava, ali i da bismo postali otporniji, mudriji, dublji.

Božji plan nije uvek put posut ružama. Ponekad nam pošalje ljude koji nas povrede ne zato što želi da patimo, već zato što zna da ćemo kroz tu bol rasti. Rane koje zadobijemo u tim odnosima često postaju mesta gde svetlost najjače prodre. Tamo gde boli – tamo i isceljenje najviše vredi.

Ne možemo birati sve ljude u svom životu. Ali možemo birati da učimo iz svakog susreta. Jer i loši odnosi imaju svoju svrhu – da nas nauče da cenimo dobre. Da nas podsete koliko je dragoceno imati nekog iskrenog uz sebe. I da nas, na kraju, vode ka onome što smo oduvek tražili – mir sa sobom i sa svetom.

Bog nas kroz ljude podučava. Neko je poslat da bude blagoslov, neko da bude izazov. A sve su to putevi ka sopstvenoj celovitosti. Jer bez drugih – ne bismo ni znali ko smo.

Starac Emilijan je govorio da se na ljude, kakvi god bili, nikad ne treba žaliti.

"Onaj ko se žali na ljude oko sebe strada zato što ne razume da su oni pored kojih živi upravno ono što mu je potrebno za isceljenje".