SVI PO SVETU ŠIRILI JEVANĐELJE I SVI MUČENIČKI STRADALI RADI LJUBAVI HRISTOVE! Danas su Sveti apostoli Irodion, Agav, Ruf i drugi
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Svetac je posečen 362. godine.
Srpska pravoslavna crkva danas proslavlja Svetog mučenika Evpsihije.
U vreme cara Julijana Ostupnika, kada su u Kesariji upravljali crkvom Božjom Sveti Vasilije Veliki, ovaj Evpsihije stupio je u brak sa uglednom devojkom.
Ali, nije mu bilo suđeno da i jednog dana bude sa njom u braku. Na dan njihove svadbe desio se neznabožački praznik za žrtvoprinošenjem Fortuni. Evpsihije se naljuti i ode da razbije ceo hram, tako je i bilo!
Čuvši za ovo car Julijan, razljutio se i naredio da se svi vinovci poseku, da se mnogi hrišćani uzmu u vojsku, da se udari danak na hrišćane i da se o njihovom trošku ponovo izgradi hram Fortuni, ali i da se gradu oduzme počasno ime Kaserija ( koje mu je dao kesar Klavdije), i nazove ga imenom Maza.
Evpsihije je bio najpre vezan za drvo i mučen, a potom i posečen, 362 godine. Po tom događaju car Julijan posetio je taj grad na svom putu ka Persiji, protiv koje su ratovali. Sv. Vasilije izašao mu je u susret, i izneo tri ječmena hleba u znak počasti i gostoprimstva.
Car je naredio da se svetitelju da jedna šaka sena kao udarje.
"Ti se nama rugaš, o care, mi ti prinosimo hleb, kojim se hranimo, a ti nam daješ hranu za stoku koju ti svojom vlašću ne možeš pretvoriti u hranu za ljude, reče svetitelj caru.
Na to će car: "Znaj da ću te tim senom hraniti kad se vratiš iz Persije!"
"Zlobni odstupnik se nikada nije vratio živ iz Persije, jer je poginuo zasluženom i neprirodnom smrću", navedeno je.
Sve ih spominje apostol Pavle u svojim poslanicama.
Na Vaskrsni ponedeljak se nastavljaju gozbe i veselja, na kome se ugošćavaju rođaci, kumovi, komšije i prijatelji.
Najpouzdanije svedočanstvo o životu Marije Magdaline daje nam Sveto Jevanđelje, pogotovo što sva četvorica jevanđelista obraćaju pažnju na nju.
Ljubav nije samo emocija, već pokretač života, smisao postojanja i temelj svakog zdravog odnosa, bilo da je reč o porodici, prijateljstvu, partnerstvu ili zajednici.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Obnovljena, svojevrsni je kulturni centar Prizrena koji u rekonstruisanom i adaptiranom atrijumu okuplja malobrojne Srbe iz Prizrena i mnoge raseljene Prizrence na dan slave grada, kao i mnoge hodočasnike carskog Prizrena.
Crkva je odlučila da instalira avatar sa veštačkom inteligencijom, pri čemu je nakon diskusije izabrana figura Isusa kao najbolje rešenje.
U vremenu sve češće ravnodušnosti i pucanja porodičnih i društvenih veza, jedna misao sa Svete gore otkriva mehanizam koji tiho razgrađuje ljubav, pripadnost i odgovornost – od doma do otadžbine.
Patrijarh carigradski pred smrt je priznao da se mnogo ogrešio o Svetog Martina i molio cara da ga oslobodi.
Od Marije Magdalene do gotovo zaboravljenih imena – otkrivamo ko su bile žene koje su ponele miro, šta su zatekle na mestu Hristovog pogrebenja i zbog čega se njihova uloga i danas tumači na različite načine.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog sveštenomučenika Artemona po starom i Svetog mučenika Vasilija Amasijskog po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Nedelju Dobrog pastira, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Bio sveštenik u Laodikiji za vreme cara Dioklecijana.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Tuga može biti opomena da je čovek izgubio unutrašnji mir, ali i prilika da ga ponovo pronađe.
Ova poslastica se nalazila i na slavskim i na ramazanskim stolovima, a njen stari način pripreme i danas ostaje isti kao pre stotinu godina.
Iako sveštenička služba pripada muškarcima, žene u praksi nose veliki deo života parohije – od pojanja i čitanja bogoslužbenih tekstova do brige o bogosluženju i rada sa vernicima.