VENČALI SU SE, PA ODLUČILI DA ŽIVE KAO BRAT I SESTRA: Danas su Sveti mučenici Julijan i Vasilisa
Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili.
Hram Svetog Nikole je mesto okupljanja i nade za Srbe u Gnjilanu, a renoviran je zahvaljujući trudu naroda i sveštenika.
Crkva Svetog Nikole u Gnjilanu, jedano mesto u gradu gde Srbi slobodno mogu da se okupljaju, brutalno je oskrnavljena.
Naime, Albanka Dona Salihu iskoristila je trenutak kada nije bilo nikoga u crkvi i na ovom svetom mestu snimila niz provokativne fotografija i video zapisa oskudno odevena i sa demonskim detaljima na sebi.
Sve ovo je objavila na društvenoj mreži "Instagram“.

Ovaj čin izazvao je šok među vernicima i sveštenstvom. Hram Svetog Nikole je mesto okupljanja i nade za Srbe u Gnjilanu, a renoviran je zahvaljujući trudu naroda i sveštenika. Skrnavljenje crkve u ovom kontekstu stvara dodatni strah i osećaj nesigurnosti među srpskom zajednicom.
Iako je crkva otvorena za sve dobronamerne ljude, očigledno je da su u ovom slučaju namere bile provokativne. Ovo skrnavljenje dolazi u vreme kada crkve na Kosovu i Metohiji totalno nezaštićene, a srpska zajednica suočava s brojnim izazovima i maltretiranjima.

Tamošnji Srbi ističu da su crkve sve češće na meti, kako političke elite, tako i lokalnih mladih Albanaca, narkomana i alkoholičara.
Srbi u Gnjilanu, kao i u drugim delovima Kosova, suočavaju se s izazovom očuvanja svojih verskih vrednosti, ali i svoje svakodnevne sigurnosti.
Crkva Svetog Nikole u Gnjilanu je podignuta 1861. godine na temeljima starije, omanje crkve u centru Gnjilana, na Kosovu i Metohiji, Srbija. Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.
Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili.
Sveti Teofan nam u ovoj misli poručuje da u svetu u kojem su prisutni brojni uticaji i različita učenja, važno je da se ne zanosimo prolaznim i promenljivim stavovima. Iako danas, kao i u vreme Hrista, postoji mnoštvo teorija, istinska mudrost i spasenje dolaze kroz veru u Boga i življenje u skladu sa Njegovim zapovestima. On upozorava da ljudska mudrost, ma koliko bila "moderna", ne može zameniti večnu istinu Božje reči.
Sveti Teofan savetuje ljude da se čvrsto drže Crkve i njenih običaja jer oni pomažu u razvijanju blagodati u nama. Međutim, važno je imati na umu da su ti običaji samo sredstva za postizanje duhovnog rasta, a ne krajnji cilj. Cilj je da se, uz Božiju pomoć, postane sposoban za dobra dela.
Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika, koji ga blagoslovio, i prorekao mu veliku duhovnu slavu.
Bez struje i ikakvih oznaka, crkva-brvnara kod Duba vekovima krije ruske ikone, ratne tajne i neobično predanje o sili koja ju je sklonila od očiju ljudi, a do nje se ne dolazi slučajno.
Iako danas nosi ime Svetog Stefana, veruje se da je prvobitno bila posvećena Presvetoj Bogorodici.
Dok jedni u njemu vide simbol zajedništva, drugi postavljaju pitanja o njegovom mestu u prostoru grada i značenju koje nosi u širem društvenom kontekstu.
Arhitektonska posebnost nastala je kao odgovor na političke podele i svedoči o vremenu kada su vernici iz Banata pomagali oslobođenje Srbije.
U Sabornom hramu Hristovog Vaskrsenja služena zaupokojena liturgija za Jovana Kneževića, uz prisustvo mitropolita Joanikija i brojnih vernika; emotivni oproštaj nastavljen molitvom i ispraćajem ka manastiru Kosijerevo.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
Mitropolit dabrobosanski govori o odlasku mladih, tišini koja postaje opasna, zloupotrebi vlasti i prizorima iz Jerusalima koji bude nelagodu.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
U jednoj svojoj pouci svetogorski podvižnik opisuje preokret vrednosti u kojem se ono što je nekada budilo stid danas predstavlja kao napredak.
Prisustvo čestice moštiju Svetog Nektarija Eginskog u prostorijama u kojima se svakodnevno vodi borba za živote pretvorilo je medicinsko okruženje u mesto zajedničke molitve, sabranja i duhovne podrške svim prisutnima.