VENČALI SU SE, PA ODLUČILI DA ŽIVE KAO BRAT I SESTRA: Danas su Sveti mučenici Julijan i Vasilisa
Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili.
Ovo je jedna od tri ikone koje je Bogorodica svojom rukom blagoslovila.
Čudotvorna ikona Bogorodice Kikotise, smeštena u istoimenom manastiru na Kipru, prekrivena je do pola, a samo jedan mali njen deo vidljiv je posetiocima.
Prema svetom predanju, ovo je jedna od ikona koju je naslikao Sveti jevanđelist Luka. Ponekad se zove Kikos po imenu planine Kikos na ostrvu Kipar, a zovu je i Milostivom jer je na njoj prikazana Bogorodica koja preklinje Sina i Boga, za spas hrišćanskog roda.
Blagoslovila ju je sama Presveta Djeva rekavši: "Neka moja blagodat pređe na nju".
Prekrivena je, kažu, po poslušanju Presvete Bogorodice koja je tražila da ljudi ne mogu da je celivaju.
Inače, ikografski, pripada tipu Bogorodice Eleuse (Umiljenje) gde imamo karakteristično odnošenje, sjedinjenost likova Bogomladenca i SvagdaDjeve; u pitanju nije isključivo milovanje Matere i Deteta već prožimanje Tvorca i Njegove tvorevine, izraženo u beskrajnoj ljubavi Sazdatelja k Svojim ljudima, piše u tumačenju Vaseljenski radio "Svetigora".
U ovom položaju vidimo sjedinjenje nebeskog i zemaljskog, što simbolizuje Isus Hrista i Njegovu Crkvu, u kojoj je Bogorodica najsavršeniji izdanak roda ljudskog.
Presveta Djeva je prikazana dopojasno kako u desnoj ruci pridržava Mladenca dok u levoj ruci – drži njegovu ruku.
Odevena je u donju haljinu tamne boje i crveni maforion, boju mučeničkog stradanja i više nikakvog drugog ukrašenja nema. Isus je odeven u stihar, rizu spasenja i odeću veselja u crvenoj boji, koja je simbol mučeništva; na Njemu je primetan taman pojas, koji simbolizuje silu kojom se opasuju telesna zadovoljstva, kao i ubrus kojim je Gospod oprao noge svojim učenicima.
Pogled Bogorodice je nešto strožiji, uperen direktno na posmatrača. Isti takav pogled ima i Isus.
Neobično je da je kosa Isusa Hrista nešto duža, puštena niz leđa, uvijena u široku pletenicu.
Ikona je 1576. godine prekrivena srebrnom i pozlaćenom pločom dok je novi sloj pozlate urađen 1795. godine. Njeno lice je prekriveno i nikada nije otkriveno, iz razloga što je tako želeo car Aleksije. Aleksandrijski patrijarh Gerasim je 1669. godine podigne platno da vidi lice Bogorodice, ali je zatim sa suzama u očima tražio oproštaj od Boga.
Ruski monah Vasilije Barski, koji je posetio manastir 1735. godine, piše da su monasi otkrivali ikonu samo u vremenima kiše i to tako da su je nosili kao "Tron", i tada su pevali i molili se. To bi napravili tako da ne vide Njeno lice koje je bilo okrenuto prema nebu.
Zanimljiv je podatak da kopija ove čudotvorne ikone postoji i u našoj zemlji, a danas se čuva u manastiru Končul. Čudotvorna ikona Bogordica Kikoska iz Mušutišta izrađena je najverovatnije tokom 19. veka po uzoru na Bogorodicu Kikosku, uz male razlike.
Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili. Sveti Teofan nam u ovoj misli poručuje da u svetu u kojem su prisutni brojni uticaji i različita učenja, važno je da se ne zanosimo prolaznim i promenljivim stavovima. Iako danas, kao i u vreme Hrista, postoji mnoštvo teorija, istinska mudrost i spasenje dolaze kroz veru u Boga i življenje u skladu sa Njegovim zapovestima. On upozorava da ljudska mudrost, ma koliko bila "moderna", ne može zameniti večnu istinu Božje reči. Sveti Teofan savetuje ljude da se čvrsto drže Crkve i njenih običaja jer oni pomažu u razvijanju blagodati u nama. Međutim, važno je imati na umu da su ti običaji samo sredstva za postizanje duhovnog rasta, a ne krajnji cilj. Cilj je da se, uz Božiju pomoć, postane sposoban za dobra dela. Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika, koji ga blagoslovio, i prorekao mu veliku duhovnu slavu.

VENČALI SU SE, PA ODLUČILI DA ŽIVE KAO BRAT I SESTRA: Danas su Sveti mučenici Julijan i Vasilisa
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Sud će biti po reči Gospodnjoj, a ne po našem umovanju"
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Drži se čvršće Svete Crkve Božije i svih njenih običaja, te će sila Božija, koja pomaže svako dobro, uvek biti s tobom"
UZVIŠENI PRIMER ŽIVOTA SVIM MONASIMA: Danas je Prepodobni Teodosije Veliki
Odluka Svetog Sinoda da razreši najmlađeg episkopa Kiparske crkve izazvala je talas protesta vernika i brojna pitanja o političkom uticaju, tišini Sinoda i istinskoj prirodi duhovnog jedinstva
Najmlađi episkop Kiparske pravoslavne crkve razrešen je dužnosti jer je, po oceni Sinoda, remetio crkveno jedinstvo svojim beskompromisnim stavovima o Vatikanu.
Gotovo dva dana nakon što je poglavar Kiparske pravoslavne crkve završio svoj ovozemaljski put, njegovo telo zadržalo je vitalnost, prirodnu boju i temperaturu, a videozapis ovog neobičnog fenomena širi se svetom kao znak Božje prisutnosti.
Vernici pravoslavnih pomesnih crkava koje su prihvatile novi kalendar danas su proslavili Bogojavljenje.
Vernici iz svih krajeva dolaze da se mole pred moštima kosovskog mučenika, ostavljajući za sobom svedočenja koja i lekare ostavljaju bez odgovora.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Ajeti iz sure Et-Tegabun upozoravaju da imetak i porodica nisu samo dar, već i odgovornost pred Bogom, te da se prava vrednost čoveka meri spremnošću na darežljivost, strahopoštovanje i poverenje u Božiju pravdu.
Pouka velikog asketa pokazuje da vera ne sme da bude oružje, već svetlo koje delima preobražava i spaja ljude različitih uverenja.
Svetejši u Al-Magtasu prima dar koji će zlatnim slovima ostati upisan u istoriji SPC, istovremeno jačajući međureligijski dijalog i očuvanje svetih hrišćanskih tragova.