VENČALI SU SE, PA ODLUČILI DA ŽIVE KAO BRAT I SESTRA: Danas su Sveti mučenici Julijan i Vasilisa
Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili.
Ovo je jedna od tri ikone koje je Bogorodica svojom rukom blagoslovila.
Čudotvorna ikona Bogorodice Kikotise, smeštena u istoimenom manastiru na Kipru, prekrivena je do pola, a samo jedan mali njen deo vidljiv je posetiocima.
Prema svetom predanju, ovo je jedna od ikona koju je naslikao Sveti jevanđelist Luka. Ponekad se zove Kikos po imenu planine Kikos na ostrvu Kipar, a zovu je i Milostivom jer je na njoj prikazana Bogorodica koja preklinje Sina i Boga, za spas hrišćanskog roda.
Blagoslovila ju je sama Presveta Djeva rekavši: "Neka moja blagodat pređe na nju".
Prekrivena je, kažu, po poslušanju Presvete Bogorodice koja je tražila da ljudi ne mogu da je celivaju.
Inače, ikografski, pripada tipu Bogorodice Eleuse (Umiljenje) gde imamo karakteristično odnošenje, sjedinjenost likova Bogomladenca i SvagdaDjeve; u pitanju nije isključivo milovanje Matere i Deteta već prožimanje Tvorca i Njegove tvorevine, izraženo u beskrajnoj ljubavi Sazdatelja k Svojim ljudima, piše u tumačenju Vaseljenski radio "Svetigora".
U ovom položaju vidimo sjedinjenje nebeskog i zemaljskog, što simbolizuje Isus Hrista i Njegovu Crkvu, u kojoj je Bogorodica najsavršeniji izdanak roda ljudskog.
Presveta Djeva je prikazana dopojasno kako u desnoj ruci pridržava Mladenca dok u levoj ruci – drži njegovu ruku.
Odevena je u donju haljinu tamne boje i crveni maforion, boju mučeničkog stradanja i više nikakvog drugog ukrašenja nema. Isus je odeven u stihar, rizu spasenja i odeću veselja u crvenoj boji, koja je simbol mučeništva; na Njemu je primetan taman pojas, koji simbolizuje silu kojom se opasuju telesna zadovoljstva, kao i ubrus kojim je Gospod oprao noge svojim učenicima.
Pogled Bogorodice je nešto strožiji, uperen direktno na posmatrača. Isti takav pogled ima i Isus.
Neobično je da je kosa Isusa Hrista nešto duža, puštena niz leđa, uvijena u široku pletenicu.
Ikona je 1576. godine prekrivena srebrnom i pozlaćenom pločom dok je novi sloj pozlate urađen 1795. godine. Njeno lice je prekriveno i nikada nije otkriveno, iz razloga što je tako želeo car Aleksije. Aleksandrijski patrijarh Gerasim je 1669. godine podigne platno da vidi lice Bogorodice, ali je zatim sa suzama u očima tražio oproštaj od Boga.
Ruski monah Vasilije Barski, koji je posetio manastir 1735. godine, piše da su monasi otkrivali ikonu samo u vremenima kiše i to tako da su je nosili kao "Tron", i tada su pevali i molili se. To bi napravili tako da ne vide Njeno lice koje je bilo okrenuto prema nebu.
Zanimljiv je podatak da kopija ove čudotvorne ikone postoji i u našoj zemlji, a danas se čuva u manastiru Končul. Čudotvorna ikona Bogordica Kikoska iz Mušutišta izrađena je najverovatnije tokom 19. veka po uzoru na Bogorodicu Kikosku, uz male razlike.
Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili. Sveti Teofan nam u ovoj misli poručuje da u svetu u kojem su prisutni brojni uticaji i različita učenja, važno je da se ne zanosimo prolaznim i promenljivim stavovima. Iako danas, kao i u vreme Hrista, postoji mnoštvo teorija, istinska mudrost i spasenje dolaze kroz veru u Boga i življenje u skladu sa Njegovim zapovestima. On upozorava da ljudska mudrost, ma koliko bila "moderna", ne može zameniti večnu istinu Božje reči. Sveti Teofan savetuje ljude da se čvrsto drže Crkve i njenih običaja jer oni pomažu u razvijanju blagodati u nama. Međutim, važno je imati na umu da su ti običaji samo sredstva za postizanje duhovnog rasta, a ne krajnji cilj. Cilj je da se, uz Božiju pomoć, postane sposoban za dobra dela. Kao mladić posetio je Simeona Stolpnika, koji ga blagoslovio, i prorekao mu veliku duhovnu slavu.

VENČALI SU SE, PA ODLUČILI DA ŽIVE KAO BRAT I SESTRA: Danas su Sveti mučenici Julijan i Vasilisa
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Sud će biti po reči Gospodnjoj, a ne po našem umovanju"
MISLI ZA SVAKI DAN U GODINI: "Drži se čvršće Svete Crkve Božije i svih njenih običaja, te će sila Božija, koja pomaže svako dobro, uvek biti s tobom"
UZVIŠENI PRIMER ŽIVOTA SVIM MONASIMA: Danas je Prepodobni Teodosije Veliki
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Bog, kažu sveti oci, ne gleda na spoljašnjost dela, već u srce onoga koji ga čini.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Na jednom zapisu vidi se prilazak naoružanih uniformisanih lica, dok drugi beleži demoliranje ikonostasa i pucanje u svetinju.
Ono što ovu crkvu čini posebnom jeste veličanstveni drveni ikonostas iz 18. veka.
Za verni narod ovaj prizor je posebno bolan jer Crkva Svetog Nikole nije obična stara građevina.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Svetom liturgijom počelo je praznovanje, a nakon osvećenja Krsta usledio je kulturno-umetnički program uz nastupe horova i ansambala iz Bele Crkve, Beograda i Raške.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve istakao značaj brige o čoveku kao celovitoj ličnosti, posebno ukazavši na mesto molitve u zdravstvenim ustanovama.
U besedi za utorak 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristove reči o vlasti da položi život i ponovo ga uzme, otkrivajući dubinu Njegove žrtve i ljubavi prema ljudima.