Gotovo dva dana nakon što je poglavar Kiparske pravoslavne crkve završio svoj ovozemaljski put, njegovo telo zadržalo je vitalnost, prirodnu boju i temperaturu, a videozapis ovog neobičnog fenomena širi se svetom kao znak Božje prisutnosti.
U svetu pravoslavne vere, gde su čuda neizbežan znak Božje prisutnosti, novi videozapis koji je nedavno osvanio na društvenim mrežama donosi ne samo dokaz neizmerne snage vere, već i snažan podsetnik na to koliko su duhovne tajne duboke, a Božja proslava svetih, i onih koji ga zaista slede, moćna. Snimak, koji je nastao pre dve godine, tačnije 38 sati nakon upokojenja arhiepiskopa kiparskog Hrizostoma II, izazvao je široku pažnju i oduzeo dah pravoslavnim vernicima širom sveta.
Arhiepiskop Hrizostom II, koji se upokojio 7. novembra 2022. godine u 81. godini života, za mnoge Kiprane bio je ne samo duhovni vođa, već i živi svetac. Za života su ga smatrali oličenjem hrišćanske pobožnosti i odanosti. Ranije svedočena očevidaca, a sada i videozapis, koji prikazuje njegovo telo čak i nakon više od jednog dana od upokojenja, prikazuje nešto što prevazilazi razum onih koji nisu vernici – telo blaženopočivšeg arhiepiskopa nije pokazivalo znakove mrtvačke ukočenosti, boja kože je ostala prirodna, a lik je bio onakav kakav je bio i za života, sa očuvanom fleksibilnošću i normalnom telesnom temperaturom.
Wikipedia
Blaženopočivši arhiepiskop kiparski Hrizostom
Svima prisutnima bilo je jasno da ovo nije obična scena upokojenja. Pored toga, ocevici svedoče da je telo imalo neobičan miomiris, kakav je poznat u pravoslavnom svetu, a koji obično prate relikvije svetih.
Ova neobična pojava nije svakodnevna, ali u pravoslavlju nije nepoznata. Čuda koja okružuju telo svetaca, kao i pojava miomirisa, uvek su povezivana s pravom verom i odanom službom Bogu. Arhiepiskop Hrizostom II nije bio samo duhovni vođa – on je za života bio svetionik, koji je svojom službom unapređivao crkveni život, posebno u oblasti obrazovanja i očuvanja hrišćanskog nasleđa.
Njegovo bogoslovlje, koje je bilo utemeljeno na starom kalendaru, duboko je ukorenjeno u tradiciji i veri koja je oblikovala kiparsku crkvu i njen narod.
Rođen 10. aprila 1941. godine, u selu Tala, Pafos, Hrizostom je od ranog detinjstva bio usmeren ka duhovnoj službi. Od monaškog iskušenja u manastiru Svetog Neofita, preko izuzetnog obrazovanja na Atinskom univerzitetu, do monaških dana na Svetoj gori i višedecenijske arhijerejske službe, njegov život bio je posvećen Gospodu i narodnoj duhovnoj i kulturnoj baštini.
Tokom svoje službe, osvetio je pedeset novih crkava i kapela, a njegova posvećenost obrazovanju kulminirala je osnivanjem Bogoslovskog fakulteta Kiparske crkve.
Iako je usnuo u Gospodu, njegov duh živi i kroz dela koja je ostavio, a sada, kroz ovaj videozapis. Njegova svetost nastavlja da svedoči o silama nevidljivog sveta. Kiparski vernici, kao i verni širom sveta, smatraju da je upravo ovaj trenutak još jedan u nizu Božjih znakova, dokaz da istinska vera ima moć da proslavi one koji služe Gospodu sa čistim srcem i bez zadrške.
Ovo čudo, koje je svetu otkriveno, nije samo podsećanje na duboku pobožnost arhiepiskopa, već i poziv svim vernicima da se u svom svakodnevnom životu nastoje približiti Gospodu, da slede primer svetaca i da s verom i ljubavlju prihvate Božju volju. I dok mnogi još uvek traži odgovore na tajne koje čine naš svet, ono što je neosporno jeste da čuda, poput ovog, služe kao svetionici, ukazujući na nepresušnu snagu Božje prisutnosti među nama.
U srcu mirnog beloruskog mesta, mali Mihailo je doživeo čudesno isceljenje kada je slučajno upao u izvor Svetog arhangela Mihaila, a njegova priča svedoči o nepresušnoj božanskoj blagodatnosti i zaštiti koju nosi poglavar nebeskih vojski.
Iako se njena predviđanja i dalje šire internetom, istraživači tvrde da ne postoje dokazi da ih je ikada izrekla, dok Pravoslavna Crkva upozorava na opasnosti slepog verovanja u ovakve fenomene.
Nakon što je Vatikan ozvaničio blagoslov istopolnih zajednica, Ruska pravoslavna crkva izražava zabrinutost i upozorava na duboku duhovnu krizu koja može ugroziti međuhrišćanski dijalog.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
Tokom posete manastiru u Suroti, Elena Georgiadou zabeležila je neobjašnjivu svetlost iznad groba jednog od najvoljenijih svetitelja našeg vremena. Njena objava na društvenoj mreži rasplamsala je veru i izazvala snažne emocije među pravoslavnim vernicima.
Kao mladić koji je izgubio veru, Nikolaj Vorobjov tražio je smisao u filozofiji i nauci, sve dok u trenutku očaja nije postavio Bogu pitanje na koje je, kako je svedočio, dobio odgovor.
U prisustvu vernika, monaštva i ruskog ambasadora, mitropolit crnogorsko-primorski govorio o Živonosnom Istočniku i zašto se čuda događaju mimo ljudske volje.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
U nazaretskoj sinagogi Hristos je objavio da se pred okupljenima ispunilo ono što je vekovima ranije prorekao Isaija, a vladika Nikolaj objašnjava značaj tih reči za Hristovu misiju i Božju milost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Polaganje pojasa Presvete Bogorodice po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik Kornilije, satnik. Katolička crkva obeležava spomendan Svetog Jovana Zlatoustog, dok Jevreji danas slave drugi dan Roš Hašane, a muslimani nemaju veliki praznik.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.