ŠTA SE STAVLJA U ČESNICU I KAD SE ONA PRAVI: Okreće se kao slavski kolač i lomi na onoliko delova koliko je ukućana
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili.
Srpska pravoslavna crkva 21. januara obeležava Svete mučenike Julijana i Vasilisu, muža i ženu koji su osnovali dva manastira početkom četvrtog veka.
Oboje su poticali iz bogatih porodica. Iako su se venčali, zavetovali su se da će u njemu živeti kao brat i sestra. Razdelili su sve svoje imanje sirotinji, a oni su se zamonašili. Julijan je osnovao muški, a Vasilisa ženski manastir. Julijan je imao do deset hiljada monaha, a Vasilisa do hiljadu monahinja.
Kada je došlo do teškog mučenje hrišćana pod Dioklecijanom, Vasilisa se molila Bogu da se nijedna od njenih monahinja ne uplaši od muka i ne odstupi od pravoslavlja.
"Usliši Gospod molitvu dostojne sluškinje Svoje i u toku šest meseci uze k Sebi sve monahinje, redom, pa naposletku i njihovu igumaniju Vasilisu", piše u žitiju.
Pred smrt Vasilisa je imala viđenje svojih sestara iz onoga sveta: sve joj se javiše svetle i radosne kao angeli Božji i prizivahu svoju duhovnu majku da im što pre dođe.
Julijanov manastir "pak bude ognjem sažežen od mučitelja", a Julijan je bio beščovečno mučen i umoren najtežim mukama. U mukama Gospod ga je bodrio i krepio, te je sve junački izdržao, veru održao, i ime Hristovo proslavio.
"Zajedno s Julijanom posečeni su: sin i žena mučitelja Markijana; Kelasije i Marionila, koji videvši Julijanovo junaštvo u trpljenju muka, obratiše se i sami u veru Hristovu; dvadeset vojnika rimskih; sedam braće iz toga mesta; prezviter Antonije, i neki Anastasije, koga Julijan u vreme mučenja molitvom vaskrse iz mrtvih", navedeno je u žitiju.
Svi su postradali oko 313. godine.
Kada česnica bude pečena, iznosi se na sto gde je već postavljen Božićni ručak.
Saborom se njenim naziva ovo praznovanje zato, što se toga dana sabiraju svi verni, da proslave, Mater Bogorodicu, i što se toržestveno, saborno, služi u čast Njenu.
Sveti Teofan ističe da su upravo prekomerni užici i zabrinutost za svetovne stvari najveći neprijatelji molitve, jer nas odvode od unutrašnje pažnje i pripravnosti za susret sa Gospodom. Gospod nas poziva da budemo budni i da molitvom čuvamo svoja srca, jer, kako svetac kaže, poslednji dan sveta ili našeg života dolazi iznenada, kao lopov. Stoga, treba da živimo sa stalnim oprezom, ne dozvoljavajući da brige i telesni užici preplave naš duh. On ne zabranjuje rad, hranu i vino, ali nas savetuje da sve to činimo sa umerenošću, čuvajući slobodu srca od težine i vezanosti za materijalno.
Među njegovim mučiteljima bio je i njegov srodnik Savle, koji je kasnije primio hrimio hrišćanstvo i život proveo propovedajući kao apostol Pavle.
U pustinju ga je doveo njegov angel hranitelj.
Napisao je mnoga poučna dela na grčkom i latinskom jeziku. Naročito je čuvena njegova grčko-latinska Sintagma.
Snaga nije u tome da se držimo onih koji nas povređuju, već u mudrosti da volimo i cenimo one koji nas ne ostavljaju i ne izdaju.
Priča o Marti i Mariji i momentu kada ih je posetio Isus Hrist je dobro poznata svima koji su čitali Bibliju i slušali bogosluženja.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetu Varvaru po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog proroka Danila. Katolici se nalaze u trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju četvrti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
U srpskom narodu je dan Svete Varvare poštovan i proslavlja ga mali broj srpskih porodica kao svoju krsnu slavu.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog proroka Sofonija po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog proroka Ageja. Katolici se nalaze u Trećoj nedelji Adventa, Jevreji obeležavaju treći dan Hanuke, a u islamu je ovo dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Prorok Sofonija je govorio hrabro protiv verskog i moralnog otpadništva svojih sunarodnika i protiv idolopoklonstva, koje je čak ušlo i u Sveti hram.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Pogača od karfiola, kako je svetogorci zovu, dokaz je kako obični, svakodnevni sastojci postaju hrana za dušu i inspiracija za umeren život.
U zavetnom hramu srpskog naroda patrijarh je mladima govorio o Svetom Savi kao meri života, o identitetu koji se gradi bez straha i o ljubavi kao snazi koja čuva posebnost, ali otvara prostor za susret i zajedništvo.
Pravoslavno učenje polazi od toga da čovek nije stvoren radi udobnog života, već radi spasenja.