Televizijsko lice, influenserka i DJ Marija Antona objavila je fotografije sa stepeništa hrama Blagoveštenja uz pobožne poruke, ali njeno modno izdanje ispred hrama pokrenulo je lavinu osuda i otvorilo pitanje granica poštovanja prema svetom prostoru.
Na ostrvu Tinos, gde se vekovima čuva živa vatra pravoslavne vere i gde vernici pristižu u molitvi sa svih strana sveta da se poklone Presvetoj Bogorodici, dogodio se prizor koji je mnogima naneo duboku bol. Ispred Hrama Blagoveštenja – jednog od najsvetijih mesta hodočašća u Pravoslavlju – poznata grčka voditeljka, radio producentkinja i DJ, Marija Antona, pojavila se u izazovnoj crnoj mini suknji, sa sakoom u istoj boji. Da stvar bude gora, fotografije snimljene na stepenicama ovog svetog mesta podelila je na društvenim mrežama, uz pobožnu poruku posvećenu „voljenoj Bogorodici“, navodeći i rečenicu: „ganuće pred tvojim vratima“.
Mnogi su se s pravom zapitali – kako da se iskreno poklonstvo spoji sa estetikom modnog performansa i lovom na lajkove? Da li se svetinja može koristiti kao kulisa za digitalnu samopromociju?
Ovo, nažalost, nije usamljen slučaj. Prizori neprikladnog ponašanja ispred pravoslavnih hramova sve su češći, ali kada se to dogodi ispred Hrama Blagoveštenja na Tinosu, mesta gde se čuva čudotvorna ikona Presvete Bogorodice i gde milioni vernika dolaze sa molitvom, onda taj čin postaje svetogrđe, a ne samo puka neukusna scena.
Odevanje na svetim mestima ne bi smelo da bude stvar trenda, već vaspitanja. Ne radi se ovde o strogom konzervativizmu ili estetskim merilima – već o dubokom poštovanju prema onome što nadilazi našu svakodnevicu. Prostor ispred hrama nije modna pista, niti pozadina za lifestyle fotografije – to je sveto tlo, deo oltara, mesto gde se vernik susreće sa Bogom.
SCHUTTERSTOCK/Tony_Papageorge
Crkva Blagoveštenja Presvete Bogorodise na Tinosu, jedno je od najvećih hodočasničkih mesta u Grčkoj
U vremenu kada su javne ličnosti postale idoli mladih, poruke koje šalju svojim ponašanjem i prisustvom na mrežama imaju dalekosežne posledice. Kada se svetinja pretvori u pozornicu za isticanje izgleda i skupljanje reakcija, ono što bi trebalo da bude trenutak unutrašnje tišine i molitve postaje iskrivljeni prikaz vere, lišen dubine i poštovanja.
Marija Antona, iako poznata u medijskom i muzičkom svetu – kao voditeljka emisije „Dance Zone“ na MAD TV i radijska producentkinja na MAD Radiju u Atini – u ovom trenutku je ušla u sferu koja traži drugačiji pristup. Njen muzički i influenserski imidž koji podrazumeva nastupe širom sveta, od Egipta do Kipra, ne može i ne sme da se projektuje na mesta koja predstavljaju stubove pravoslavne vere.
Zato je pitanje koje ostaje otvoreno: da li slava i društvene mreže brišu granice svetog i profanog? I ima li u vremenu dominacije slike još mesta za tišinu, molitvu i unutrašnju skromnost?
Za mnoge vernike, odgovor je jasan. A hram na Tinosu – kao i svaki drugi dom Božiji – zaslužuje upravo to.
Manastir iz 11. veka, koji je preživeo mnoge nevolje kroz istoriju i uvek se obnavljao iz pepela, sada je ponovo postao žrtva divljaštva koje je duboko potreslo duše verujućih.
Reakcija poslanika Nikosa Papadopoulosa na izložbu koja je, kako tvrdi, uvredila pravoslavnu veru, pokrenula je duboku diskusiju o granicama umetnosti i poštovanju svetih vrednosti. Reagovao i mitropolit Jeronim.
Predlog Zakona o grobljima izazvao je strah i tugu među preostalim Srbima u Hrvatskoj – ukoliko bude usvojen, spomenici sa ćiriličnim natpisima i pravoslavnim simbolima moći će da se uklanjaju kao „neprimereni“.
U srcu hrama, dok traje Veliki post, dogodila se krađa koja je potresla vernike – u Minhenu je ukraden novac namenjen za dijalizu Marka Sekulića iz Užica.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog Vasilija Ispovednika po starom i Svetog apostola Marka po novom kalendaru. Katolici obeležavaju praznik Svetog apostola Marka, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.
Marko Princ, član parohije napadnutog Sabornog hrama, tvrdi da se iza razbijenog vitraža ne krije samo nasilje na ulici, već i nevidljivi sukob koji deli ljude, gradove i vere i koji, kako kaže, ima svoju jasnu duhovnu logiku.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Na ostacima hrišćanskog hrama iz VI veka služena je liturgija u okviru Dana Svetog Jovana Vladimira, a sabranje je obeležio dramatičan apel sveštenika zbog skrnavljenja svetog mesta koje propada pred očima svih.
Dok Srbija oplakuje žrtve tragedije u Novom Sadu, meštani kragujevačkog naselja Korićani suočeni su sa strašnim prizorom – nepoznati počinioci su provalili na lokalno groblje, lomeći krstače i oštećujući spomen-ploče i kapelu.
Jedan od najvećih grčkih pravoslavnih duhovnika 20. veka objasnio je zašto se prava bitka ne vodi pred ljudima, već u unutrašnjem izboru između gordosti i skromnosti.
Protojerej Srpske pravoslavne crkve poznat kao Father Vlad, iz sopstvene borbe stvorio je program za roditelje koji se suočavaju sa dijagnozama, iscrpljenošću i strahom, nudeći im oslonac kada deluje da izlaza nema.
Marko Princ, član parohije napadnutog Sabornog hrama, tvrdi da se iza razbijenog vitraža ne krije samo nasilje na ulici, već i nevidljivi sukob koji deli ljude, gradove i vere i koji, kako kaže, ima svoju jasnu duhovnu logiku.
Iako medicina nudi odgovore i pokušava da objasni uzroke ovog problema, pravoslavno učenje podseća da nastanak života ne može biti sveden isključivo na biološki proces.
Eparhija zagrebačko-ljubljanska ne ostavlja prostor za relativizaciju – traži odgovornost, upozorava na posledice i ukazuje da je pogođeno nešto mnogo dublje od same svetinje
Dobrun kod Višegrada krije priču o monasima, carevima, razaranjima i obnovama koje prkose vremenu, mesto gde se slojevi istorije ne čitaju, nego osećaju pod nogama i u tišini zidova.
U razgovoru koji nadilazi uobičajene novinarske priče, otac Dimitrije govori o smislu praznovanja, o radosti koja ne prolazi i o tome zašto se Vaskrs ne objašnjava, već prepoznaje u životu, odnosima i svakodnevnim susretima vernika.
Nije svako davanje blagosloveno - svete knjige otkrivaju u kojim trenucima podrška može da oslabi čoveka, produbi probleme ili udalji od odgovornosti i zašto je razboritost jednako važna kao i dobra namera
Crkva svetog Marka u Užicu otkriva slojeve prošlosti - od izgubljene brvnare i burnih istorijskih preokreta, do neobičnog zvonika, vrednih ikona i živog liturgijskog života koji traje bez prekida.
Od osnovnih sastojaka bez jaja i mleka, ova posna pogača spaja karamelizovani luk i kim u mekano, mirisno testo koje je jednostavno za pripremu, a dovoljno posebno da se pamti i u danima posta na ulju.