Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Iako hrišćanska vera i sujeverje ne idu zajedno, mnogi ljudi i dalje osećaju nelagodnost zbog određenih verovanja koja se prenose s generacije na generaciju, a koja često nemaju racionalno objašnjenje. Jedno od takvih uverenja tiče se nakita preminulih osoba – da li on nosi lošu "energiju", može li izazvati nemile događaje i da li ga je uopšte dozvoljeno nositi?
Mnoge posebno uznemirava pomisao da nose nakit koji su nasledili od svojih najbližih. Osećaj neprijatnosti obično potiče iz duboko ukorenjenih narodnih verovanja, a ne iz crkvenog učenja. Protojerej Andrej Efanov jasno odgovara na ovu dilemu:
- Ni nakit ni odeća ne upijaju nikakvu posebnu "energiju" ako su u trenutku smrti bili na osobi. Jedino što može biti potrebno jeste higijenska obrada tih stvari, jer se dešava da se na telu preminulog već razviju bakterije koje mogu biti štetne za žive - kaže otac Andrej i ističe:
- Upravo iz tog razloga nije preporučljivo dodirivati telo pokojnika. A u trenutku sahrane savetuje se da se uzdržimo od dodirivanja i zbog šminke koja se nanosi na telo pokojnika i koja se može oštetiti nespretnim ili neveštim dodirom.
Printscreen/Youtube/Александр Иванов Смысл Жизни
Protojerej Andrej Efanov
Sveštenik dalje objašnjava šta učiniti s nakitom preminule osobe:
- Preporučio bih vam da nakit dezinfikujete (na primer, prebrišete alkoholom) i zatim ga nosite u znak sećanja na majku ili ga čuvate u kutiji dok ne dođe trenutak kada ćete ga vi ili neko kome želite da ga predate moći nositi - očinski poručuje otac Andrej i zaključuje:
- Molite se za svoju majku. Ako je bila krštena, trebalo bi organizovati opelo i u hramu davati zapise za pomen.
Pravoslavlje ne poznaje verovanje da predmeti prenose negativnu energiju ili utiču na sudbinu vlasnika. Hrišćanski pristup nalaže da se prema sećanju na preminule odnosimo s ljubavlju i molitvom, a ne strahom i sujeverjem.
Nakit koji je pripadao dragoj osobi može postati poseban podsetnik na ljubav i uspomene koje nas vezuju za nju. Umesto da ga doživljavamo kao izvor nelagodnosti, možemo ga nositi kao blagoslov i izraz poštovanja prema onima koji više nisu s nama.
Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Mnogi veruju da razbijeno ogledalo donosi nesreću, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava istinu o ovom starom verovanju i savetuje šta da učinite ako vam se dogodi da ga slomite.
Mnogi posmatraju proricanje sudbine kao zabavu, ali poglavar Ruske pravoslavne crkve upozorava da svaki kontakt s mračnim silama može imati kobne posledice, vodeći čoveka u duhovnu propast.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Često se ljudi zaklinju u najbliže i u Boga zbog sitnica, ali pravoslavno učenje poziva na oprez: Hristos je rekao da čovekova reč treba da bude "da" ili "ne", dok Crkva zakletvu prihvata samo u posebnim okolnostima.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.