Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Iako hrišćanska vera i sujeverje ne idu zajedno, mnogi ljudi i dalje osećaju nelagodnost zbog određenih verovanja koja se prenose s generacije na generaciju, a koja često nemaju racionalno objašnjenje. Jedno od takvih uverenja tiče se nakita preminulih osoba – da li on nosi lošu "energiju", može li izazvati nemile događaje i da li ga je uopšte dozvoljeno nositi?
Mnoge posebno uznemirava pomisao da nose nakit koji su nasledili od svojih najbližih. Osećaj neprijatnosti obično potiče iz duboko ukorenjenih narodnih verovanja, a ne iz crkvenog učenja. Protojerej Andrej Efanov jasno odgovara na ovu dilemu:
- Ni nakit ni odeća ne upijaju nikakvu posebnu "energiju" ako su u trenutku smrti bili na osobi. Jedino što može biti potrebno jeste higijenska obrada tih stvari, jer se dešava da se na telu preminulog već razviju bakterije koje mogu biti štetne za žive - kaže otac Andrej i ističe:
- Upravo iz tog razloga nije preporučljivo dodirivati telo pokojnika. A u trenutku sahrane savetuje se da se uzdržimo od dodirivanja i zbog šminke koja se nanosi na telo pokojnika i koja se može oštetiti nespretnim ili neveštim dodirom.
Printscreen/Youtube/Александр Иванов Смысл Жизни
Protojerej Andrej Efanov
Sveštenik dalje objašnjava šta učiniti s nakitom preminule osobe:
- Preporučio bih vam da nakit dezinfikujete (na primer, prebrišete alkoholom) i zatim ga nosite u znak sećanja na majku ili ga čuvate u kutiji dok ne dođe trenutak kada ćete ga vi ili neko kome želite da ga predate moći nositi - očinski poručuje otac Andrej i zaključuje:
- Molite se za svoju majku. Ako je bila krštena, trebalo bi organizovati opelo i u hramu davati zapise za pomen.
Pravoslavlje ne poznaje verovanje da predmeti prenose negativnu energiju ili utiču na sudbinu vlasnika. Hrišćanski pristup nalaže da se prema sećanju na preminule odnosimo s ljubavlju i molitvom, a ne strahom i sujeverjem.
Nakit koji je pripadao dragoj osobi može postati poseban podsetnik na ljubav i uspomene koje nas vezuju za nju. Umesto da ga doživljavamo kao izvor nelagodnosti, možemo ga nositi kao blagoslov i izraz poštovanja prema onima koji više nisu s nama.
Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Mnogi veruju da razbijeno ogledalo donosi nesreću, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava istinu o ovom starom verovanju i savetuje šta da učinite ako vam se dogodi da ga slomite.
Mnogi posmatraju proricanje sudbine kao zabavu, ali poglavar Ruske pravoslavne crkve upozorava da svaki kontakt s mračnim silama može imati kobne posledice, vodeći čoveka u duhovnu propast.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Većina ga je videla bezbroj puta na ikonama, kupolama i bogoslužbenim predmetima, ali retko ko zna kako je ovaj drevni simbol postao jedno od najvažnijih znamenja pravoslavlja.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Kada je mali Vukan odlučio da pomogne čoveku kome je pomoć bila potrebna, nije ni slutio da će njegovo delo pokrenuti stari zvonik i promeniti srca svih ljudi oko njega.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Društvene mreže, pa i neki sajtovi, puni su „pravila“ koja se predstavljaju kao pravoslavna tradicija. Otkud toliko zabrana, zašto ih ljudi prihvataju kao istinu i šta zapravo poručuje Crkva o postu, praznicima i hrani?
Nešad Durmić iz susednog sela podržao je podizanje pravoslavne crkve brvnare u Priboju, a njegov gest postao je primer dobrosusedstva, poštovanja i pomoći koja prevazilazi verske razlike.