Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Iako hrišćanska vera i sujeverje ne idu zajedno, mnogi ljudi i dalje osećaju nelagodnost zbog određenih verovanja koja se prenose s generacije na generaciju, a koja često nemaju racionalno objašnjenje. Jedno od takvih uverenja tiče se nakita preminulih osoba – da li on nosi lošu "energiju", može li izazvati nemile događaje i da li ga je uopšte dozvoljeno nositi?
Mnoge posebno uznemirava pomisao da nose nakit koji su nasledili od svojih najbližih. Osećaj neprijatnosti obično potiče iz duboko ukorenjenih narodnih verovanja, a ne iz crkvenog učenja. Protojerej Andrej Efanov jasno odgovara na ovu dilemu:
- Ni nakit ni odeća ne upijaju nikakvu posebnu "energiju" ako su u trenutku smrti bili na osobi. Jedino što može biti potrebno jeste higijenska obrada tih stvari, jer se dešava da se na telu preminulog već razviju bakterije koje mogu biti štetne za žive - kaže otac Andrej i ističe:
- Upravo iz tog razloga nije preporučljivo dodirivati telo pokojnika. A u trenutku sahrane savetuje se da se uzdržimo od dodirivanja i zbog šminke koja se nanosi na telo pokojnika i koja se može oštetiti nespretnim ili neveštim dodirom.
Printscreen/Youtube/Александр Иванов Смысл Жизни
Protojerej Andrej Efanov
Sveštenik dalje objašnjava šta učiniti s nakitom preminule osobe:
- Preporučio bih vam da nakit dezinfikujete (na primer, prebrišete alkoholom) i zatim ga nosite u znak sećanja na majku ili ga čuvate u kutiji dok ne dođe trenutak kada ćete ga vi ili neko kome želite da ga predate moći nositi - očinski poručuje otac Andrej i zaključuje:
- Molite se za svoju majku. Ako je bila krštena, trebalo bi organizovati opelo i u hramu davati zapise za pomen.
Pravoslavlje ne poznaje verovanje da predmeti prenose negativnu energiju ili utiču na sudbinu vlasnika. Hrišćanski pristup nalaže da se prema sećanju na preminule odnosimo s ljubavlju i molitvom, a ne strahom i sujeverjem.
Nakit koji je pripadao dragoj osobi može postati poseban podsetnik na ljubav i uspomene koje nas vezuju za nju. Umesto da ga doživljavamo kao izvor nelagodnosti, možemo ga nositi kao blagoslov i izraz poštovanja prema onima koji više nisu s nama.
Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Mnogi veruju da razbijeno ogledalo donosi nesreću, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava istinu o ovom starom verovanju i savetuje šta da učinite ako vam se dogodi da ga slomite.
Mnogi posmatraju proricanje sudbine kao zabavu, ali poglavar Ruske pravoslavne crkve upozorava da svaki kontakt s mračnim silama može imati kobne posledice, vodeći čoveka u duhovnu propast.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Tokom skupa u blizini Bele kuće Ana Paulina Luna je naglasila da američki poreski obveznici ne bi smeli podržavati režime koji krše prava vernika i upozorila da ignorisanje progona širom sveta može imati ozbiljne posledice i po sopstvenu domovinu.
Prizori sa krstovima, kandilima i šapatom o „dozvoli odozgo“ kod dela ljudi bude poverenje, ali prorojerej Vladimir Dolgih precizno objašnjava zašto takva praksa nema nikakvo uporište u učenju pravoslavne crkve.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Priča o čoveku koji je grešio ceo život, ali se iskreno pokajao, otkriva večni dijalog između ljudske nesavršenosti i božanske milosti – i pruža nadu svakome ko traži unutrašnje oslobođenje.
Tokom skupa u blizini Bele kuće Ana Paulina Luna je naglasila da američki poreski obveznici ne bi smeli podržavati režime koji krše prava vernika i upozorila da ignorisanje progona širom sveta može imati ozbiljne posledice i po sopstvenu domovinu.
Prizori sa krstovima, kandilima i šapatom o „dozvoli odozgo“ kod dela ljudi bude poverenje, ali prorojerej Vladimir Dolgih precizno objašnjava zašto takva praksa nema nikakvo uporište u učenju pravoslavne crkve.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Iguman Arsenije kroz poređenje sa svetiteljem iz Amerike upozorava da se duhovno stanje ne skriva - ono se oseti i onda kada mnogi misle da ga niko ne primećuje.
Gospod vidi trud čoveka, njegovu borbu sa sobom i njegovu želju da živi po veri, i takav trud donosi duhovne plodove koji se često šire i na porodicu i na buduće naraštaje.
Mitropolit Antonije Blum ostavio je za sobom riznicu beseda i svedočanstava koja nas podsećaju da se vera najdublje pokazuje onda kada smo spremni da damo i ono što nam je poslednje.
Saopštenje Sinoda krila tzv. CPC koje predvodi mitropolit Mihailo otvara raspravu o promeni crkvenog kalendara, ali i donosi oštre kazne drugom krilu iste organizacije, uz teške optužbe, poništavanje crkvenih obreda.