Mnogi se plaše da nose stvari pokojnika, verujući da one nose lošu energiju. Sveštenik Andrej Efanov razjašnjava ovu dilemu i otkriva šta Crkva zaista kaže o tome.
Iako hrišćanska vera i sujeverje ne idu zajedno, mnogi ljudi i dalje osećaju nelagodnost zbog određenih verovanja koja se prenose s generacije na generaciju, a koja često nemaju racionalno objašnjenje. Jedno od takvih uverenja tiče se nakita preminulih osoba – da li on nosi lošu "energiju", može li izazvati nemile događaje i da li ga je uopšte dozvoljeno nositi?
Mnoge posebno uznemirava pomisao da nose nakit koji su nasledili od svojih najbližih. Osećaj neprijatnosti obično potiče iz duboko ukorenjenih narodnih verovanja, a ne iz crkvenog učenja. Protojerej Andrej Efanov jasno odgovara na ovu dilemu:
- Ni nakit ni odeća ne upijaju nikakvu posebnu "energiju" ako su u trenutku smrti bili na osobi. Jedino što može biti potrebno jeste higijenska obrada tih stvari, jer se dešava da se na telu preminulog već razviju bakterije koje mogu biti štetne za žive - kaže otac Andrej i ističe:
- Upravo iz tog razloga nije preporučljivo dodirivati telo pokojnika. A u trenutku sahrane savetuje se da se uzdržimo od dodirivanja i zbog šminke koja se nanosi na telo pokojnika i koja se može oštetiti nespretnim ili neveštim dodirom.
Printscreen/Youtube/Александр Иванов Смысл Жизни
Protojerej Andrej Efanov
Sveštenik dalje objašnjava šta učiniti s nakitom preminule osobe:
- Preporučio bih vam da nakit dezinfikujete (na primer, prebrišete alkoholom) i zatim ga nosite u znak sećanja na majku ili ga čuvate u kutiji dok ne dođe trenutak kada ćete ga vi ili neko kome želite da ga predate moći nositi - očinski poručuje otac Andrej i zaključuje:
- Molite se za svoju majku. Ako je bila krštena, trebalo bi organizovati opelo i u hramu davati zapise za pomen.
Pravoslavlje ne poznaje verovanje da predmeti prenose negativnu energiju ili utiču na sudbinu vlasnika. Hrišćanski pristup nalaže da se prema sećanju na preminule odnosimo s ljubavlju i molitvom, a ne strahom i sujeverjem.
Nakit koji je pripadao dragoj osobi može postati poseban podsetnik na ljubav i uspomene koje nas vezuju za nju. Umesto da ga doživljavamo kao izvor nelagodnosti, možemo ga nositi kao blagoslov i izraz poštovanja prema onima koji više nisu s nama.
Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Mnogi veruju da razbijeno ogledalo donosi nesreću, ali protojerej Andrej Efanov objašnjava istinu o ovom starom verovanju i savetuje šta da učinite ako vam se dogodi da ga slomite.
Mnogi posmatraju proricanje sudbine kao zabavu, ali poglavar Ruske pravoslavne crkve upozorava da svaki kontakt s mračnim silama može imati kobne posledice, vodeći čoveka u duhovnu propast.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Maksima Ispovednika po starom i Svetog pravednog Simeona Bogoprimca po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Blaža (Vlaha), dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Ne da se nije uplašio kada je ušao u "klinč" sa carem i patrijarhom, nego je istrajao do kraja u dokazivanju da su u Gospodu bile dve volje kao i dve prirode.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U besedi za utorak Sedmice bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz milosrđe, oproštaj i gradnju mira čovek dotiče božansku istinu i otkriva tajne Raja.
Dok svet često nagrađuje nepravdu, podviznik iz Odese iz 20. veka pokazuje kako čuvanje savesti i hodanje “uskim putem” postaje jedini pravi odgovor na okrutnost života.
Nekadašnji basista benda Danzig Džoš Lejzi govori o ličnom slomu, godinama borbe sa zavisnošću i susretu s verom, koji ga je doveo do odluke da primi svetu tajnu krštenja u Pravoslavnoj crkvi.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.