PROKLETSTVO NIKAD NE MOŽE DA PADNE NA OVE LJUDE! Starac Tadej otkriva šta ih razlikuje od drugih!
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Kroz istoriju izricana je jereticima i izdajnicima, a posebno je odjeknula anatema mitropolita Amfilohija. Iza tih reči stoji dubok duhovni poziv Crkve — na pokajanje i povratak veri.
Portal religija.rs pokreće novu rubriku „Pravoslavni rečnik“, u kojoj ćemo iz dana u dan objašnjavati pojmove koje Crkva koristi, a čije značenje široj javnosti često nije dovoljno poznato. Po azbučnom redu krećemo od slova A, pa već na samom početku susrećemo se sa jednim od najtežih i najsnažnijih pojmova u crkvenoj terminologiji — anatemom.
Anatema je jedna od najozbiljnijih duhovnih kazni u pravoslavnoj tradiciji. Ona podrazumeva izopštenje iz crkvene zajednice zbog odbacivanja ili iskrivljavanja osnovnih istina vere. Reč anatema potiče iz grčkog jezika i u doslovnom prevodu znači „prokletstvo“, ali u hrišćanskom kontekstu ima daleko dublje značenje — označava prekid zajedništva sa Crkvom, ali istovremeno i poziv na pokajanje.
Kako je navedeno u saopštenju Eparhije šumadijske:
— Duhovna kazna izopštenja onih koji odbacuju ili izopačuju osnovne istine o veri. Crkva isto može baciti anatemu na neprijatelje vere, npr. jeretike i izdajnike. Obred izopštenja ovakvih vernika obavljao se u Nedelju Pravoslavlja (prva nedelja uskršnjeg posta).
Ovaj čin se tradicionalno izriče upravo na Nedelju pravoslavlja, kada Crkva javno potvrđuje veru i odriče se jeresi.
U pravoslavnoj teologiji anatema nije čin mržnje, već radikalni poziv na povratak veri. Kroz vekove Crkva je ovim činom branila dogmatske istine i zajednicu od jeresi, raskola i sablazni. Na taj način anatema je imala ulogu ne samo u očuvanju crkvenog jedinstva, već i u zaštiti duhovnog identiteta pravoslavnih naroda.
Posebno snažan odjek imala je anatema koju je izgovorio blaženopočivši mitropolit Amfilohije Radović. Reagujući na uvođenje sankcija Rusiji od strane crnogorske vlade, rekao je:
— Ko ne bio veran jednojezičnoj, jednokrvnoj Rusiji, dabogda živo meso od njega otpadalo, bio proklet tri puta i 3000 puta od mene. To je ono što je ostavio Sveti Petar Cetinjski svojim Crnogorcima, pa bi bilo dobro da i sadašnji predsednik Vlade Crne Gore pročita ove reči u trenutku kada po prvi put u istoriji zavodi sankcije Rusiji.
Ove reči, koje su snažno odjeknule javnim prostorom, oslikavaju ozbiljnost kojom je mitropolit pristupao duhovnim i nacionalnim pitanjima, utemeljujući ih u tradiciji i nasleđu pravoslavne vere.
Iako zvuči zastrašujuće, anatema nije konačna osuda, već težak duhovni poziv. U pravoslavnom učenju svako ima mogućnost da se pokajanjem i povratkom u zajednicu Crkve oslobodi posledica anateme. Njen cilj nije uništenje, već duhovno buđenje i povratak istini.
Iguman manastira Rukumija naglašava moć molitve, posta i pokajanja, upozorava na opasnost roditeljskih kletvi i objašnjava kako priprema za svetu tajnu pričešća donosi duhovni mir i blagodat.
Šestog utorka posle Pedesetnice, Sveti Teofan u svojoj knjizi osvetljava dublje značenje Hristove parabole o kukolju i pšenici i podseća: kada oslabimo u veri i pažnji, neprijatelj spasenja seje rđave zamisli koje, ukoliko se ne odbace, sazrevaju u želje i strasti.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Pravoslavna vera poziva čoveka da se ne predaje očajanju i strahu zbog porodične prošlosti, već da svoj život usmerava prema Bogu.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
U pravoslavnom učenju, odnos prema bližnjem zauzima važno mesto u duhovnom životu.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Kada je car izgubio razum, njegovoj sestri se u snu otkrilo da njen brat neće ozdraviti sve dok Grigorije ne bude izvađen iz jame.