Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Otac Rafailo Boljević, iguman manastira Podmaine, često deli duhovne pouke na skupovima gde sa vernicima razgovara o veri, snazi volje i načinima kako da zaštitimo svoju dušu od greha i raznih posrnuća.
Jednom prilikom je otac Rafailo odgovorio na pitanje - "kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu veru?". On je dao primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
- Nosite ga kao bolesnog člana porodice. Ima ljudi koji se smeju Crkvi, možda su psihički poremećeni ili osakaćeni nečim - pojašnjava iguman manastira Podmaine.
On dodaje da takvu osobu treba smatrati za člana porodice koju treba posebno negovati. Ne treba se taj član silom primoravati da prihvati veru, već je samo prihvatanje njegovog stanja dovoljno za početak.
- Nosite ga, jer to je bolesno čeljade, kao kada biste nosili nekog drugog člana.Treba da ga prihvatimo - naveo je on.
Porodični život, budući da je naslonjen na veliku tajnu braka je po svojoj prirodi - pun muka. Ulazimo u brak Boga radi, i susrećem se sa mukom.
- Primajmo ih kao što bi primali podvige svetitelja, razumete, to je muka za rađanje, vaspitavanje, usmeravanje, onda borba između supružnika... To su ozbiljne muke, ozbiljne borbe, ali ako si radi Boga ušao i primio blagoslov Božiji, to je ono što Bog prima od tebe, ono što te osvećuje, obožuje, to je ono što nazivamo krstom tvojim.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo.
U današnje vreme kada živimo u materijalističkom društvu i kada se uspeh većinom gleda po tome koliko smo stekli, šta imamo i šta nemamo, mnogi izgaraju da ostvare visoke standarde koji su postavljeni.
- Nedavno mi je jedan prijatelj došao pod stresom i uznemiren. Valjda stigle ga godine pa je uočio gde greši: "Ja boreći se da njima ostavim nešto, ja njih izgubih. Borim se nešto da im ostavim, nemam me kući, stalno sam u akciji, stalno u rovu, ne vidim ih uopšte. Uželeo sam se da govorim sa njima", rekao mi je. Shvatio je da je zamka u pitanju. Ali Jevanđelje i Crkva su ga otreznili, shvatio je da greši. Na kraju to neko sutra može da ostavi na ruletu. Nisi im ostavio ono glavno - rekao je otac Rafailo.
Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.
Istraživanje iz 2023. godine, koje je sproveo Institut za pravoslavne studije među pravoslavnim sveštenicima u 20 parohija širom 15 američkih država, otkrilo je da je broj konvertita u pravoslavnu crkvu porastao za 80% u 2022. godini u poređenju sa nivoima pre pandemije 2019. godine.
Prepodobni Isakije Ispovednik upokojio se oko 383. godine, ostavivši za sobom primer nepokolebljive vere, hrabrosti i spremnosti da istinu brani bez obzira na cenu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Uz veru, poslušnost, milosrđe i molitvu, kao duhovne principe, promišljeno davanje i disciplinu u trošenju pronaći finansijski mir i živeti u slobodi darovanoj od Hrista.
Sveti Teofan sugeriše da je ovo odsustvo volje za verom možda duboko ukorenjeno u ljudskoj prirodi i da je ono neodvojivo od uticaja "oca tame“, što simbolizuje mračne sile koje deluju protiv svetlosti i istine. Njegova misao poziva na preispitivanje vlastitih stavova i otvorenost prema duhovnoj istini, dok istovremeno upozorava na zaslepljenost koja dolazi od sumnje i nevoljnosti da se poveruje.
Na kraju, on nas podseća da istina može biti jednostavna, ali da je ljudska sklonost da se odbaci ili iskrivi često komplikovanija od same istine.
Od animiranog filma o Davidu i serija sa biblijskim motivima do novog ostvarenja Mela Gibsona o Vaskrsenju Hristovom, holivudski studiji sve više ulažu u filmove i serije inspirisane duhovnim vrednostima.
U besedi Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za četvrtak 2. sedmice po Duhovima otkriva se odnos muškarca i žene kao odraz višeg jedinstva, u kome se bliskost uzdiže u duhovnu dimenziju koja prevazilazi uobičajeno poimanje.
U crkvi Uspenja Presvete Bogorodice jubilej je proslavljen kroz liturgiju, zvuke hilandarskih pojaca i sabranje koje je pokazalo duboku vezu ovog prostora sa svetogorskim nasleđem i živim predanjem Crkve.
Arhimandrit Jefrem poručio je da prisustvo Časnog Pojasa nije slučajno, govorio je o „milion poklonika“, zavetu kneza Lazara i duhovnoj vezi koja ostaje i posle odlaska svetinje u Vatoped.
Na Vračaru, pred odlazak Časnog pojasa Presvete Bogorodice, emotivni prizori i molitvena tišina obeležili su ispraćaj koji je, uz suze patrijarha i sabranost vernika, zatvorio 17 dana hodočašća kroz Hram Svetog Save.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetu mučenicu Teodosiju Tirski po starom i Svete apostole Vartolomeja i Varnavu po novom kalendaru. Katolička Crkva obeležava spomen Svetog Barnabe, apostola, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Svetitelj i čudotvorac opisuje kako su ga uvrede i klevete, umesto da ga slome, naučile slobodi, smirenju i ljubavi oslobođenoj potrebe za ljudskim odobravanjem.
Arhimandrit Jefrem govori o duhovnoj radosti nakon boravka u Srbiji, zahvaljuje na prijemu i najavljuje konkretne stipendije za bogoslovske škole, uz poruku o značaju dolaska Pojasa Presvete Bogorodice.