Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Otac Rafailo Boljević, iguman manastira Podmaine, često deli duhovne pouke na skupovima gde sa vernicima razgovara o veri, snazi volje i načinima kako da zaštitimo svoju dušu od greha i raznih posrnuća.
Jednom prilikom je otac Rafailo odgovorio na pitanje - "kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu veru?". On je dao primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
- Nosite ga kao bolesnog člana porodice. Ima ljudi koji se smeju Crkvi, možda su psihički poremećeni ili osakaćeni nečim - pojašnjava iguman manastira Podmaine.
On dodaje da takvu osobu treba smatrati za člana porodice koju treba posebno negovati. Ne treba se taj član silom primoravati da prihvati veru, već je samo prihvatanje njegovog stanja dovoljno za početak.
- Nosite ga, jer to je bolesno čeljade, kao kada biste nosili nekog drugog člana.Treba da ga prihvatimo - naveo je on.
Porodični život, budući da je naslonjen na veliku tajnu braka je po svojoj prirodi - pun muka. Ulazimo u brak Boga radi, i susrećem se sa mukom.
- Primajmo ih kao što bi primali podvige svetitelja, razumete, to je muka za rađanje, vaspitavanje, usmeravanje, onda borba između supružnika... To su ozbiljne muke, ozbiljne borbe, ali ako si radi Boga ušao i primio blagoslov Božiji, to je ono što Bog prima od tebe, ono što te osvećuje, obožuje, to je ono što nazivamo krstom tvojim.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo.
U današnje vreme kada živimo u materijalističkom društvu i kada se uspeh većinom gleda po tome koliko smo stekli, šta imamo i šta nemamo, mnogi izgaraju da ostvare visoke standarde koji su postavljeni.
- Nedavno mi je jedan prijatelj došao pod stresom i uznemiren. Valjda stigle ga godine pa je uočio gde greši: "Ja boreći se da njima ostavim nešto, ja njih izgubih. Borim se nešto da im ostavim, nemam me kući, stalno sam u akciji, stalno u rovu, ne vidim ih uopšte. Uželeo sam se da govorim sa njima", rekao mi je. Shvatio je da je zamka u pitanju. Ali Jevanđelje i Crkva su ga otreznili, shvatio je da greši. Na kraju to neko sutra može da ostavi na ruletu. Nisi im ostavio ono glavno - rekao je otac Rafailo.
Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.
Istraživanje iz 2023. godine, koje je sproveo Institut za pravoslavne studije među pravoslavnim sveštenicima u 20 parohija širom 15 američkih država, otkrilo je da je broj konvertita u pravoslavnu crkvu porastao za 80% u 2022. godini u poređenju sa nivoima pre pandemije 2019. godine.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Uz veru, poslušnost, milosrđe i molitvu, kao duhovne principe, promišljeno davanje i disciplinu u trošenju pronaći finansijski mir i živeti u slobodi darovanoj od Hrista.
Sveti Teofan sugeriše da je ovo odsustvo volje za verom možda duboko ukorenjeno u ljudskoj prirodi i da je ono neodvojivo od uticaja "oca tame“, što simbolizuje mračne sile koje deluju protiv svetlosti i istine. Njegova misao poziva na preispitivanje vlastitih stavova i otvorenost prema duhovnoj istini, dok istovremeno upozorava na zaslepljenost koja dolazi od sumnje i nevoljnosti da se poveruje.
Na kraju, on nas podseća da istina može biti jednostavna, ali da je ljudska sklonost da se odbaci ili iskrivi često komplikovanija od same istine.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
Priča o proglašenju hrišćanstva za državnu religiju vezana je za dve ključne ličnosti jermenske istorije -kralja Tiridata III i Svetog Grigorija Prosvetitelja.
Uprkos rasprostranjenoj slici iz udžbenika i umetnosti, Biblija nigde ne pominje jabuku kao „zabranjeni plod“ – ovo tumačenje poteklo je iz lingvističke igre reči i srednjovekovnih zapadnih predstava, dok Pravoslavna crkva uporno čuva dublji smisao priče o padu čoveka.