Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Otac Rafailo Boljević, iguman manastira Podmaine, često deli duhovne pouke na skupovima gde sa vernicima razgovara o veri, snazi volje i načinima kako da zaštitimo svoju dušu od greha i raznih posrnuća.
Jednom prilikom je otac Rafailo odgovorio na pitanje - "kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu veru?". On je dao primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
- Nosite ga kao bolesnog člana porodice. Ima ljudi koji se smeju Crkvi, možda su psihički poremećeni ili osakaćeni nečim - pojašnjava iguman manastira Podmaine.
On dodaje da takvu osobu treba smatrati za člana porodice koju treba posebno negovati. Ne treba se taj član silom primoravati da prihvati veru, već je samo prihvatanje njegovog stanja dovoljno za početak.
- Nosite ga, jer to je bolesno čeljade, kao kada biste nosili nekog drugog člana.Treba da ga prihvatimo - naveo je on.
Porodični život, budući da je naslonjen na veliku tajnu braka je po svojoj prirodi - pun muka. Ulazimo u brak Boga radi, i susrećem se sa mukom.
- Primajmo ih kao što bi primali podvige svetitelja, razumete, to je muka za rađanje, vaspitavanje, usmeravanje, onda borba između supružnika... To su ozbiljne muke, ozbiljne borbe, ali ako si radi Boga ušao i primio blagoslov Božiji, to je ono što Bog prima od tebe, ono što te osvećuje, obožuje, to je ono što nazivamo krstom tvojim.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo.
U današnje vreme kada živimo u materijalističkom društvu i kada se uspeh većinom gleda po tome koliko smo stekli, šta imamo i šta nemamo, mnogi izgaraju da ostvare visoke standarde koji su postavljeni.
- Nedavno mi je jedan prijatelj došao pod stresom i uznemiren. Valjda stigle ga godine pa je uočio gde greši: "Ja boreći se da njima ostavim nešto, ja njih izgubih. Borim se nešto da im ostavim, nemam me kući, stalno sam u akciji, stalno u rovu, ne vidim ih uopšte. Uželeo sam se da govorim sa njima", rekao mi je. Shvatio je da je zamka u pitanju. Ali Jevanđelje i Crkva su ga otreznili, shvatio je da greši. Na kraju to neko sutra može da ostavi na ruletu. Nisi im ostavio ono glavno - rekao je otac Rafailo.
Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.
Istraživanje iz 2023. godine, koje je sproveo Institut za pravoslavne studije među pravoslavnim sveštenicima u 20 parohija širom 15 američkih država, otkrilo je da je broj konvertita u pravoslavnu crkvu porastao za 80% u 2022. godini u poređenju sa nivoima pre pandemije 2019. godine.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Uz veru, poslušnost, milosrđe i molitvu, kao duhovne principe, promišljeno davanje i disciplinu u trošenju pronaći finansijski mir i živeti u slobodi darovanoj od Hrista.
Sveti Teofan sugeriše da je ovo odsustvo volje za verom možda duboko ukorenjeno u ljudskoj prirodi i da je ono neodvojivo od uticaja "oca tame“, što simbolizuje mračne sile koje deluju protiv svetlosti i istine. Njegova misao poziva na preispitivanje vlastitih stavova i otvorenost prema duhovnoj istini, dok istovremeno upozorava na zaslepljenost koja dolazi od sumnje i nevoljnosti da se poveruje.
Na kraju, on nas podseća da istina može biti jednostavna, ali da je ljudska sklonost da se odbaci ili iskrivi često komplikovanija od same istine.
Parohije od Teksasa do Njujorka beleže stotine novih vernika koji se pripremaju za krštenje, dok arhijerej Antiohijske patrijaršije ističe da iza brojki stoji dug i zahtevan put istinskog obraćenja, a ne prolazni trend.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
Strah od nerazumevanja često zaustavlja vernike, ali jedna mudrost optinskog monaha pokazuje kako strpljenje i smirenje otvaraju vrata duhovnog mira i Božije blagodati.