Iguman manastira Podmaine odgovara na pitanje "Kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu pobožnost?", pa je naveo primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
Otac Rafailo Boljević, iguman manastira Podmaine, često deli duhovne pouke na skupovima gde sa vernicima razgovara o veri, snazi volje i načinima kako da zaštitimo svoju dušu od greha i raznih posrnuća.
Jednom prilikom je otac Rafailo odgovorio na pitanje - "kako reagovati ako neko iz porodice nije u veri i sa podsmehom gleda na našu veru?". On je dao primer kako treba da se postavimo u tom slučaju.
- Nosite ga kao bolesnog člana porodice. Ima ljudi koji se smeju Crkvi, možda su psihički poremećeni ili osakaćeni nečim - pojašnjava iguman manastira Podmaine.
On dodaje da takvu osobu treba smatrati za člana porodice koju treba posebno negovati. Ne treba se taj član silom primoravati da prihvati veru, već je samo prihvatanje njegovog stanja dovoljno za početak.
- Nosite ga, jer to je bolesno čeljade, kao kada biste nosili nekog drugog člana.Treba da ga prihvatimo - naveo je on.
Porodični život, budući da je naslonjen na veliku tajnu braka je po svojoj prirodi - pun muka. Ulazimo u brak Boga radi, i susrećem se sa mukom.
- Primajmo ih kao što bi primali podvige svetitelja, razumete, to je muka za rađanje, vaspitavanje, usmeravanje, onda borba između supružnika... To su ozbiljne muke, ozbiljne borbe, ali ako si radi Boga ušao i primio blagoslov Božiji, to je ono što Bog prima od tebe, ono što te osvećuje, obožuje, to je ono što nazivamo krstom tvojim.
Printscreen/Youtube/Манастир Подмаине - ПРОПОВЕДИ
Otac Rafailo.
U današnje vreme kada živimo u materijalističkom društvu i kada se uspeh većinom gleda po tome koliko smo stekli, šta imamo i šta nemamo, mnogi izgaraju da ostvare visoke standarde koji su postavljeni.
- Nedavno mi je jedan prijatelj došao pod stresom i uznemiren. Valjda stigle ga godine pa je uočio gde greši: "Ja boreći se da njima ostavim nešto, ja njih izgubih. Borim se nešto da im ostavim, nemam me kući, stalno sam u akciji, stalno u rovu, ne vidim ih uopšte. Uželeo sam se da govorim sa njima", rekao mi je. Shvatio je da je zamka u pitanju. Ali Jevanđelje i Crkva su ga otreznili, shvatio je da greši. Na kraju to neko sutra može da ostavi na ruletu. Nisi im ostavio ono glavno - rekao je otac Rafailo.
Molitva je za dušu nasušna potreba, isto kao što je vazduh nasušna potreba za naša pluća. I kao što bez vazduha telo ne može da živi, tako ni duša ne može bez molitve.
Istraživanje iz 2023. godine, koje je sproveo Institut za pravoslavne studije među pravoslavnim sveštenicima u 20 parohija širom 15 američkih država, otkrilo je da je broj konvertita u pravoslavnu crkvu porastao za 80% u 2022. godini u poređenju sa nivoima pre pandemije 2019. godine.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Lukijana Antiohijskog po starom kalendaru, dok crkve koje koriste novi kalendar obeležavaju Svete mučenike Terencija, Neonilu i njihovu decu. Grčka pravoslavna crkva danas proslavlja i Pokrov Presvete Bogorodice. Katolička crkva slavi Svete apostole Simona i Judu Tadeja, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Iako je zbog svoje učenosti i duhovnosti bio veoma poštovan, u vreme progona hrišćana pod carem Maksimijanom, suočio se sa teškim mučenjima, koja je podneo ne odričući se Hrista.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
U jednom obraćanju otac Oliver Subotić se dotakao palog anđela objašnjavajući da je njegova prevara izvedena u krugovima koji smatraju da on ne postoji, kao i da to đavolu odgovara.
Uz veru, poslušnost, milosrđe i molitvu, kao duhovne principe, promišljeno davanje i disciplinu u trošenju pronaći finansijski mir i živeti u slobodi darovanoj od Hrista.
Sveti Teofan sugeriše da je ovo odsustvo volje za verom možda duboko ukorenjeno u ljudskoj prirodi i da je ono neodvojivo od uticaja "oca tame“, što simbolizuje mračne sile koje deluju protiv svetlosti i istine. Njegova misao poziva na preispitivanje vlastitih stavova i otvorenost prema duhovnoj istini, dok istovremeno upozorava na zaslepljenost koja dolazi od sumnje i nevoljnosti da se poveruje.
Na kraju, on nas podseća da istina može biti jednostavna, ali da je ljudska sklonost da se odbaci ili iskrivi često komplikovanija od same istine.
Hristovo učenje nije bilo i nije ni danas prilagođeno ljudskim željama, već je pozivalo i poziva na promenu iznutra, što savremenom čoveku nimalo ne odgovara.
Nepravda i tuđa zloba mogu da probude bes i želju za osvetom, ali pouka velikog svetitelja našeg vremena pokazuje kako da sačuvamo unutrašnji mir i ne dozvolimo da tuđi postupci upravljaju našim srcem.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernik može redovno da odlazi u crkvu, da se pridržava posta i da izgovara molitve, a da istovremeno u svakodnevnim odnosima bude opterećen nemirom, nezadovoljstvom i teškoćom da pronađe mir.
Vernici su praznik Svete Petke proslavili u svetinjama na Kalemegdanu. U Crkvi Ružici služene su dve liturgije, a mnogi su došli i u Kapelu Svete Petke da se poklone moštima svetiteljke i uzmu vodu sa izvora.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Od molbi za zdravlje i duševni mir do molitava za porodicu i pokoj upokojenih, donosimo tri molitve Prepodobnoj mati Paraskevi, kao i video-snimak molitve koju sveštenici čitaju nad njenim moštima.
Uzbudljiva priča o Tari i njenim drugarima, neobičnoj tajni na krovu zgrade i pouci Prepodobne mati Paraskeve da se prava ljubav prema Bogu pokazuje brigom za druge.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.