Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
Na praznik Svetog proroka Malahije i Svetog mučenika Gordija, u manastiru Raletinac, služeno je monaško opelo mati Serafimi, čije je monaško življenje bilo prožeto smirenjem, poslušnošću i predanošću Bogu. Opelo je služio mitropolit šumadijski Jovan, uz sasluženje više sveštenoslužitelja, i molitveno prisustvo monaha i vernog naroda koji su se okupili da se oproste od ove isposnice, čiji je život bio posvećen molitvi i monaškom podvigu.
spc
Monaštvo i brojni vernici oprostili su se od mati Serafime
Mitropolit Jovan je u svojoj besedi naglasio duboku veru mati Serafime, njenu postojanost u monaškom zvanju i bezrezervno poverenje u volju Božiju.
- Duše pravednika su u ruci Božjoj. Treba Crkvu da slušamo. Ova monahinja je imala poslušnost, nikada nije roptala, već je sve sa blagoslovom primala. Verujem da je Bog slušao njene molitve, jer je ona slušala Crkvu. Bog je stvorio čoveka za večnost, ali smrt je uljez u rodu ljudskom. Smrt je plata za greh, za greh neposlušnosti prvoga čoveka, Adama. U svet nismo ušli po svojoj volji i svojoj žľji i iz sveta ne izlazimo po svojoj volji i žľji. Mi se plašimo smrti jer ona nije prirodna, ali ako živimo verom, Jevanđeljem, onda tog straha neće ni biti - kazao je vladika Jovan.
spc
Vladika Jovan
Mati Serafima, rođena kao Milena Petrović 17. marta 1947. godine u selu Bogalincu, svoj monaški put započela je u manastiru Grnčarici, gde je primila monaški postrig 1966. godine. Njena monaška poslušnost i revnost u službi Gospodu bile su vidljive u svakom segmentu njenog života. Kroz decenije posvećenog monaškog služenja prošla je kroz više manastira – Jošanicu, Voljavču, Kalenić – da bi se 2012. godine nastanila u manastiru Raletinac, gde je dočekala svoje poslednje dane.
spc
Opelo mati Serafimi služio je Mitropolit šumadijski Jovan
Njen blaženi odlazak sa ovoga sveta bio je u večernjim časovima 14. januara 2025. godine, uoči praznika Svetog Serafima Sarovskog, što su mnogi prisutni doživeli kao Božiji znak i potvrdu njene svetosti.
- Blažen je put njenog upokojenja, jer je u poslednje vreme njeno telo bilo izloženo mukama i bolestima, ali ona se duhom molila. Mi hrišćani nemamo nikakvu dilemu da je monahinja Serafima danas u Carstvu radosti, mira i utehe - istakao je vladika Jovan.
Sahranjena je na manastirskom groblju, pridružujući se bratstvu i sestrinstvu koje je pre nje ispunilo zavet smirenja i poslušnosti u ovoj svetoj obitelji. Njeno monaško življenje ostavlja svetao primer budućim pokolenjima, podsećajući da je istinska pobeda u smirenju i veri.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.
U besedi za sredu 5. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava da svi narodi moraju stati pred Hrista, a ono što danas odlučimo o veri oblikuje večnu sudbinu svakog od nas.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Od uspona u vrhu Ruske pravoslavne crkve do raščinjenja, sukoba sa patrijarhom Aleksejem II i razlaza sa mitropolitom Epifanijem, ostavio je iza sebe crkvenu mapu podela čije posledice i dalje potresaju pravoslavni svet.
Od Jalovika do Amerike, protojereja Petra Miloševića vodio je put vere i služenja – osnivač prve srpske pravoslavne crkve u Majamiju, duhovnik kome se verovalo i čovek čije delo nastavlja da živi kroz generacije koje je okupljao i učio.
Protojerej-stavrofor Nedeljko Milanović, koji je kao mladi jerej trpeo pritiske komunističkog režima, najveći deo svoje službe proveo je u rasejanju, da bi se pred kraj života vratio u Srbiju i tu završio svoj zemaljski put.
U okviru projekta „Molitva kao lek“, u ustanovu u kojoj se leče najdublje rane psihe uneta je duhovna dimenzija koja je izbrisala granice između lekara i pacijenata i otvorila prostor za drugačije razumevanje ozdravljenja.
Miris tamjana i tiha molitva ispunili su Saborni hram u Prijepolju dok su sabrani pominjali decu, žene i vojnike čija imena i dalje žive u srcima zajednice.
U crkvi Svete Petke, pred mnoštvom vernika, mitropolit šumadijski govorio o veri kao ličnom susretu sa Bogom i upozorio da bez istine nema ni mira ni izlaza iz očaja.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
Ketrin Krik je od audicija za filmove došla do punih arena i miliona pregleda, uz egzorcizme obećava isceljenja, dok verski analitičari upozoravaju da iza svega stoji zloupotreba vere i profit.
U Vranju je služen pomen stradalima, dok su reči poglavara Srpske pravoslavne crkve o ubijenim devojčicama, izgubljenom miru i savesti čovečanstva otvorile pitanje - kuda ide svet ako zaboravi vrednost života.
Godine 1009. morao se povući s ovog položaja u Hrizopolj blizu Carigrada zbog previše strogog upravljanja manastirom i zbog sukoba s carigradskim patrijarhom oko metoda duhovnosti.
Vest o prodaji proizvoda sa hrišćanskim simbolima izazvala je šok među vernicima, otvarajući pitanje granica poštovanja svetinje i zloupotrebe vere u ime „slobode izražavanja“.