Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
Na praznik Svetog proroka Malahije i Svetog mučenika Gordija, u manastiru Raletinac, služeno je monaško opelo mati Serafimi, čije je monaško življenje bilo prožeto smirenjem, poslušnošću i predanošću Bogu. Opelo je služio mitropolit šumadijski Jovan, uz sasluženje više sveštenoslužitelja, i molitveno prisustvo monaha i vernog naroda koji su se okupili da se oproste od ove isposnice, čiji je život bio posvećen molitvi i monaškom podvigu.
spc
Monaštvo i brojni vernici oprostili su se od mati Serafime
Mitropolit Jovan je u svojoj besedi naglasio duboku veru mati Serafime, njenu postojanost u monaškom zvanju i bezrezervno poverenje u volju Božiju.
- Duše pravednika su u ruci Božjoj. Treba Crkvu da slušamo. Ova monahinja je imala poslušnost, nikada nije roptala, već je sve sa blagoslovom primala. Verujem da je Bog slušao njene molitve, jer je ona slušala Crkvu. Bog je stvorio čoveka za večnost, ali smrt je uljez u rodu ljudskom. Smrt je plata za greh, za greh neposlušnosti prvoga čoveka, Adama. U svet nismo ušli po svojoj volji i svojoj žľji i iz sveta ne izlazimo po svojoj volji i žľji. Mi se plašimo smrti jer ona nije prirodna, ali ako živimo verom, Jevanđeljem, onda tog straha neće ni biti - kazao je vladika Jovan.
spc
Vladika Jovan
Mati Serafima, rođena kao Milena Petrović 17. marta 1947. godine u selu Bogalincu, svoj monaški put započela je u manastiru Grnčarici, gde je primila monaški postrig 1966. godine. Njena monaška poslušnost i revnost u službi Gospodu bile su vidljive u svakom segmentu njenog života. Kroz decenije posvećenog monaškog služenja prošla je kroz više manastira – Jošanicu, Voljavču, Kalenić – da bi se 2012. godine nastanila u manastiru Raletinac, gde je dočekala svoje poslednje dane.
spc
Opelo mati Serafimi služio je Mitropolit šumadijski Jovan
Njen blaženi odlazak sa ovoga sveta bio je u večernjim časovima 14. januara 2025. godine, uoči praznika Svetog Serafima Sarovskog, što su mnogi prisutni doživeli kao Božiji znak i potvrdu njene svetosti.
- Blažen je put njenog upokojenja, jer je u poslednje vreme njeno telo bilo izloženo mukama i bolestima, ali ona se duhom molila. Mi hrišćani nemamo nikakvu dilemu da je monahinja Serafima danas u Carstvu radosti, mira i utehe - istakao je vladika Jovan.
Sahranjena je na manastirskom groblju, pridružujući se bratstvu i sestrinstvu koje je pre nje ispunilo zavet smirenja i poslušnosti u ovoj svetoj obitelji. Njeno monaško življenje ostavlja svetao primer budućim pokolenjima, podsećajući da je istinska pobeda u smirenju i veri.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Iako zvona najčešće povezujemo sa pozivom na bogosluženje, ona se oglašavaju i kada parohiju treba obavestiti o nečijem upokojenju, a način zvonjave tada nosi poruku koju su vernici nekada veoma dobro umeli da prepoznaju.
Savet ruskog svetitelja posebno dobija na težini onda kada molitve ne donose odgovor koji očekujemo, a pred čovekom ostane samo da sačuva poverenje u Boga i zahvalnost čak i usred iskušenja.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
Čokoladni keks, nežni vanil-krem, mlečna čokolada i kikiriki spajaju se u poslasticu koja se priprema bez mnogo truda, baš kao nekada kada bi se nešto slatko na brzinu iznosilo pred porodicu i iznenadne goste.
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
U hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabaru služeni su zaupokojena liturgija i opelo protojereju-stavroforu Milunu Aleksiću, svešteniku koji je ostavio dubok trag u životu vernog naroda i Eparhije šumadijske.
Proslava je počela večernjim bogosluženjem i promocijom spomen-knjige, nastavljena svečanom liturgijom i obraćanjima arhijereja, a završena koncertom ansambla Fenički biseri pred punom dvoranom Kulturnog centra u Baru.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Veliki svetitelj našeg vremena objašnjava zašto put ljubavi smatra kraćim i bezbednijim, čak i kada se čovek suočava sa sopstvenim slabostima i iskušenjima.
Vernica Natalija nasledila je ikonu "Smolenska Odigitrija", koja se u njenom domu čuva generacijama, ali se zbog troškova kod notara našla pred odlukom koja joj nije bila laka.