Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
Na praznik Svetog proroka Malahije i Svetog mučenika Gordija, u manastiru Raletinac, služeno je monaško opelo mati Serafimi, čije je monaško življenje bilo prožeto smirenjem, poslušnošću i predanošću Bogu. Opelo je služio mitropolit šumadijski Jovan, uz sasluženje više sveštenoslužitelja, i molitveno prisustvo monaha i vernog naroda koji su se okupili da se oproste od ove isposnice, čiji je život bio posvećen molitvi i monaškom podvigu.
spc
Monaštvo i brojni vernici oprostili su se od mati Serafime
Mitropolit Jovan je u svojoj besedi naglasio duboku veru mati Serafime, njenu postojanost u monaškom zvanju i bezrezervno poverenje u volju Božiju.
- Duše pravednika su u ruci Božjoj. Treba Crkvu da slušamo. Ova monahinja je imala poslušnost, nikada nije roptala, već je sve sa blagoslovom primala. Verujem da je Bog slušao njene molitve, jer je ona slušala Crkvu. Bog je stvorio čoveka za večnost, ali smrt je uljez u rodu ljudskom. Smrt je plata za greh, za greh neposlušnosti prvoga čoveka, Adama. U svet nismo ušli po svojoj volji i svojoj žľji i iz sveta ne izlazimo po svojoj volji i žľji. Mi se plašimo smrti jer ona nije prirodna, ali ako živimo verom, Jevanđeljem, onda tog straha neće ni biti - kazao je vladika Jovan.
spc
Vladika Jovan
Mati Serafima, rođena kao Milena Petrović 17. marta 1947. godine u selu Bogalincu, svoj monaški put započela je u manastiru Grnčarici, gde je primila monaški postrig 1966. godine. Njena monaška poslušnost i revnost u službi Gospodu bile su vidljive u svakom segmentu njenog života. Kroz decenije posvećenog monaškog služenja prošla je kroz više manastira – Jošanicu, Voljavču, Kalenić – da bi se 2012. godine nastanila u manastiru Raletinac, gde je dočekala svoje poslednje dane.
spc
Opelo mati Serafimi služio je Mitropolit šumadijski Jovan
Njen blaženi odlazak sa ovoga sveta bio je u večernjim časovima 14. januara 2025. godine, uoči praznika Svetog Serafima Sarovskog, što su mnogi prisutni doživeli kao Božiji znak i potvrdu njene svetosti.
- Blažen je put njenog upokojenja, jer je u poslednje vreme njeno telo bilo izloženo mukama i bolestima, ali ona se duhom molila. Mi hrišćani nemamo nikakvu dilemu da je monahinja Serafima danas u Carstvu radosti, mira i utehe - istakao je vladika Jovan.
Sahranjena je na manastirskom groblju, pridružujući se bratstvu i sestrinstvu koje je pre nje ispunilo zavet smirenja i poslušnosti u ovoj svetoj obitelji. Njeno monaško življenje ostavlja svetao primer budućim pokolenjima, podsećajući da je istinska pobeda u smirenju i veri.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Iz srpske svetinje ukazuju na razliku između prvobitnih navoda o šest srušenih objekata i podataka sa terena o najmanje devet porušenih kuća, uz salu Svete Trojice koja je godinama bila mesto okupljanja meštana.
Sabrat Osovice upokojio se svega nekoliko sati nakon što je služio Svetu božanstvenu liturgiju, a njegov monaški i sveštenički put bio je neraskidivo vezan za ovu svetinju.
U vatrenoj stihiji na Vračaru dugogodišnji upravnik Patrijaršijskog dvora zadobio je opekotine na oko 30 odsto tela i teško oštećenje pluća usled udisanja dima
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Govoreći nad odrom upokojene monahinje, arhiepiskop šumadijski podsetio je na njen podvig, šest i po decenija provedenih u monaškom činu i pozvao okupljene na molitvu, pokajanje i pripremu za susret sa Gospodom.
U hramu Preobraženja Gospodnjeg u Žabaru služeni su zaupokojena liturgija i opelo protojereju-stavroforu Milunu Aleksiću, svešteniku koji je ostavio dubok trag u životu vernog naroda i Eparhije šumadijske.
Mitropolit crnogorsko-primorski Joanikije u besedi se prisetio nesebične ljubavi uglednog privrednika Vidaka Radevića prema svetinjama i narodu, ističući da dela učinjena u slavu Božiju ostaju sačuvana i nakon zemaljskog rastanka.
Protojerej Aleksej Mitjušin objašnjava da li ovaj čin ima veze sa spasenjem, može li se obaviti nakon sahrane i kako vernici treba da učestvuju u molitvenom ispraćaju pokojnika.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Mitropolit bački Irinej, rođen kao Mirko Bulović 1947. godine u Stanišiću, decenijama zauzima značajno mesto u crkvenom životu i bogoslovskom radu Srpske pravoslavne crkve.
Otac Dejan Krstić objasnio je i istorijsko poreklo crkvenih zapovesti, navodeći da je reč o pravilima koja su se razvijala kroz različite tradicije i crkvenu praksu.
Celivanje pokojnika je duboko ukorenjen hrišćanski, pre svega pravoslavni, običaj koji simbolizuje poslednji pozdrav, izraz ljubavi, opraštanja i vere u večni život i vaskrsenje.
U pravoslavnom učenju porodica ima posebno mesto, a roditeljska odgovornost ne završava se na tome da deci samo obezbede sve što im je potrebno za život.