Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
Na praznik Svetog proroka Malahije i Svetog mučenika Gordija, u manastiru Raletinac, služeno je monaško opelo mati Serafimi, čije je monaško življenje bilo prožeto smirenjem, poslušnošću i predanošću Bogu. Opelo je služio mitropolit šumadijski Jovan, uz sasluženje više sveštenoslužitelja, i molitveno prisustvo monaha i vernog naroda koji su se okupili da se oproste od ove isposnice, čiji je život bio posvećen molitvi i monaškom podvigu.
spc
Monaštvo i brojni vernici oprostili su se od mati Serafime
Mitropolit Jovan je u svojoj besedi naglasio duboku veru mati Serafime, njenu postojanost u monaškom zvanju i bezrezervno poverenje u volju Božiju.
- Duše pravednika su u ruci Božjoj. Treba Crkvu da slušamo. Ova monahinja je imala poslušnost, nikada nije roptala, već je sve sa blagoslovom primala. Verujem da je Bog slušao njene molitve, jer je ona slušala Crkvu. Bog je stvorio čoveka za večnost, ali smrt je uljez u rodu ljudskom. Smrt je plata za greh, za greh neposlušnosti prvoga čoveka, Adama. U svet nismo ušli po svojoj volji i svojoj žľji i iz sveta ne izlazimo po svojoj volji i žľji. Mi se plašimo smrti jer ona nije prirodna, ali ako živimo verom, Jevanđeljem, onda tog straha neće ni biti - kazao je vladika Jovan.
spc
Vladika Jovan
Mati Serafima, rođena kao Milena Petrović 17. marta 1947. godine u selu Bogalincu, svoj monaški put započela je u manastiru Grnčarici, gde je primila monaški postrig 1966. godine. Njena monaška poslušnost i revnost u službi Gospodu bile su vidljive u svakom segmentu njenog života. Kroz decenije posvećenog monaškog služenja prošla je kroz više manastira – Jošanicu, Voljavču, Kalenić – da bi se 2012. godine nastanila u manastiru Raletinac, gde je dočekala svoje poslednje dane.
spc
Opelo mati Serafimi služio je Mitropolit šumadijski Jovan
Njen blaženi odlazak sa ovoga sveta bio je u večernjim časovima 14. januara 2025. godine, uoči praznika Svetog Serafima Sarovskog, što su mnogi prisutni doživeli kao Božiji znak i potvrdu njene svetosti.
- Blažen je put njenog upokojenja, jer je u poslednje vreme njeno telo bilo izloženo mukama i bolestima, ali ona se duhom molila. Mi hrišćani nemamo nikakvu dilemu da je monahinja Serafima danas u Carstvu radosti, mira i utehe - istakao je vladika Jovan.
Sahranjena je na manastirskom groblju, pridružujući se bratstvu i sestrinstvu koje je pre nje ispunilo zavet smirenja i poslušnosti u ovoj svetoj obitelji. Njeno monaško življenje ostavlja svetao primer budućim pokolenjima, podsećajući da je istinska pobeda u smirenju i veri.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Jevanđelje nas danas poučava da je Hristos jedini istinski Pastir koji poznaje svoje i polaže život za njih, dok one koji dolaze mimo Njega prepoznaje kao lopove i razbojnike, jer samo kroz Njega čovek nalazi spasenje, sigurnost i duhovnu pašu.
U utorak sedme sedmice po Vaskrsu, ruski svetitelj u svom dubokom razmišljanju raskrinkava zablude savremenog čoveka koji traži istinu svuda, osim tamo gde mu je ona zaista data – u Bogu.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Blaženopočivši arhimandrit Kosma posvetio je svoj život obnovi manastira Stomio i očuvanju nasleđa Svetog Pajsija, ostavivši neizbrisiv trag u srcima vernika širom sveta.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Opelo arhijereja koji je posvetio život obnovi pravoslavlja u Albaniji, u Sabornom hramu Vaskrsenja Gospodnjeg u Tirani služio je patrijarh carigradski Vartolomej.
Vladika Ilarion služio je zaupokojenu liturgiju i opelo ocu Milanu, čija posvećenost veri nastavlja da sjaji kroz sećanja vernika, koji će zauvek čuvati njegovu poruku ljubavi i mudrosti.
Arhimandrit Metodije prvi put u istoriji posetio je Mitropoliju dabrobosansku, donevši blagoslov sa Svete gore, a njegov dolazak dočekan je sa dubokim poštovanjem, molitvenim sabranjem i dodelom najvišeg crkvenog priznanja.
Na praznik Vaznesenja Gospodnjeg, u prisustvu vernika i predstavnika vlasti, soveštani su temelji hrama Hrista Spasitelja koji će, kako je poručeno, svedočiti veru, ljubav i identitet srpskog naroda u ovom delu Republike Srpske.
U jedinstvenoj liturgijskoj svečanosti, popred presvlačenja moštiju Svetog Zosima Tumanskog, patrijarh srpski u nadahnutoj besedi poručio da bez vere nema ni znanja, ni zajednice, ni života – jer vera otvara vrata čudima i večnosti.
U prvu nedelji posle Spasovdana, manastir Tumane domaćin je jedinstvenog sabranja – liturgije, litije i osvećenja novog konaka, događaja koji je spojio predanje, veru i živu potrebu savremenog čoveka za mirom i isceljenjem.
Više od dve decenije nakon upokojenja oca Gavrila (Antonijeviča), njegove reči – o krvavom mesecu nad Kosovom, Beogradu bez blagoslova i sudbini pravoslavlja – i dalje bude snažne emocije, tumačenja i poziv na pokajanje.