Mitropolit šumadijski Jovan služio je opelo monahinji Serafimi, a njegova nadahnuta beseda o veri, poslušnosti i večnom životu ostavila je snažan utisak na vernike koji su se od nje oprostili uz molitvu.
Na praznik Svetog proroka Malahije i Svetog mučenika Gordija, u manastiru Raletinac, služeno je monaško opelo mati Serafimi, čije je monaško življenje bilo prožeto smirenjem, poslušnošću i predanošću Bogu. Opelo je služio mitropolit šumadijski Jovan, uz sasluženje više sveštenoslužitelja, i molitveno prisustvo monaha i vernog naroda koji su se okupili da se oproste od ove isposnice, čiji je život bio posvećen molitvi i monaškom podvigu.
spc
Monaštvo i brojni vernici oprostili su se od mati Serafime
Mitropolit Jovan je u svojoj besedi naglasio duboku veru mati Serafime, njenu postojanost u monaškom zvanju i bezrezervno poverenje u volju Božiju.
- Duše pravednika su u ruci Božjoj. Treba Crkvu da slušamo. Ova monahinja je imala poslušnost, nikada nije roptala, već je sve sa blagoslovom primala. Verujem da je Bog slušao njene molitve, jer je ona slušala Crkvu. Bog je stvorio čoveka za večnost, ali smrt je uljez u rodu ljudskom. Smrt je plata za greh, za greh neposlušnosti prvoga čoveka, Adama. U svet nismo ušli po svojoj volji i svojoj žľji i iz sveta ne izlazimo po svojoj volji i žľji. Mi se plašimo smrti jer ona nije prirodna, ali ako živimo verom, Jevanđeljem, onda tog straha neće ni biti - kazao je vladika Jovan.
spc
Vladika Jovan
Mati Serafima, rođena kao Milena Petrović 17. marta 1947. godine u selu Bogalincu, svoj monaški put započela je u manastiru Grnčarici, gde je primila monaški postrig 1966. godine. Njena monaška poslušnost i revnost u službi Gospodu bile su vidljive u svakom segmentu njenog života. Kroz decenije posvećenog monaškog služenja prošla je kroz više manastira – Jošanicu, Voljavču, Kalenić – da bi se 2012. godine nastanila u manastiru Raletinac, gde je dočekala svoje poslednje dane.
spc
Opelo mati Serafimi služio je Mitropolit šumadijski Jovan
Njen blaženi odlazak sa ovoga sveta bio je u večernjim časovima 14. januara 2025. godine, uoči praznika Svetog Serafima Sarovskog, što su mnogi prisutni doživeli kao Božiji znak i potvrdu njene svetosti.
- Blažen je put njenog upokojenja, jer je u poslednje vreme njeno telo bilo izloženo mukama i bolestima, ali ona se duhom molila. Mi hrišćani nemamo nikakvu dilemu da je monahinja Serafima danas u Carstvu radosti, mira i utehe - istakao je vladika Jovan.
Sahranjena je na manastirskom groblju, pridružujući se bratstvu i sestrinstvu koje je pre nje ispunilo zavet smirenja i poslušnosti u ovoj svetoj obitelji. Njeno monaško življenje ostavlja svetao primer budućim pokolenjima, podsećajući da je istinska pobeda u smirenju i veri.
U Sabornom hramu u Kragujevcu, mitropolit šumadijski Jovan služio je svetu liturgiju i pomen u čast episkopa Valerijana, evocirajući iskušenja sa kojima se suočavao tokom života, a koja i danas predstavljaju duhovni izazov za svakog vernika.
Suočena s porastom suicida među mladima izazvanih delovanjem opasnih onlajn grupa, Ruska pravoslavna crkva uvodi smernice koje omogućavaju opelo u ovim specifičnim slučajevima.
U nadahnutoj besedi povodom praznika Rođenja Hristovog, vladika šumadijski Jovan podsetio je vernike na snagu vere, važnost ljubavi i praštanja, pozivajući ih da svakodnevno pronalaze Hrista u sebi i drugima.
Na Božić, u snu, upokojio se srpski kompozitor i operski pevač čije će muzičko delo „Tijelo Hristovo” zauvek ostati deo pravoslavne liturgije, inspirišući vernike širom sveta.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prepodobnog Ksenofonta i Mariju po starom kalendaru i Svetog Teodora Stratilata po novom kalendaru. Katolici proslavljaju Svetog Jeronima Emilijanija, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Kao nastojateljica manastira Ljubostinja više od trideset godina, ostavila je duhovno nasleđe tihe požrtvovanosti, koje ostaje večni putokaz za sve koji traže mir i utehu.
Od Roštislava Švetsa do vladike koji je oblikovao crkvenu službu kroz političke i društvene izazove, kraj njegovog ovozemaljskog života ostavlja dubok trag u životima vernika i pravoslavnoj tradiciji.
Književnik, publicista i borac za Kosovo i Njegoševo duhovno nasleđe, Komnen Bećirović ostavio je za sobom delo koje ne pripada prolaznosti, već istini i Crkvi.
U jednoj od svojih pouka, svetogorski starac objašnjava zašto diplomirani bogoslovi, bez iskustva molitve i života, više zbunjuju nego što preobražavaju vernike - i kako jedan pravi jerej menja sve u svojoj parohiji.
Koordinator Odseka za dijalog u javnoj sferi Misionarskog odeljenja Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke objašnjava kako pokušaji brisanja crkvene tradicije otkrivaju sukob između iskonskih vrednosti i kvazi „napretka“.
Ona je bila luda Hrista radi, a to je najveća ljubav, i proživela je svoj život u velikom poniženju i stradanju, odbačena od ljudi, ali prihvaćena od Boga, poručio je vladika.
Jedan apel poglavara Srpske pravoslavne crkve pretvara molitvu u konkretno delo: krv koja se daruje u beogradskim hramovima postaje nada za nečiji novi početak.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jedna jevanđeljska misao, u tumačenju Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog, postaje merilo unutrašnje iskrenosti i granica između ispovedanja i formalnosti.