KAKO SE IZBAVITI OD RĐAVO RASPOLOŽENIH I MRZOVOLJNIH OSOBA: Otac Lazar kaže da je ovo jedini način
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
U svom delu, petog petka nakon Pedesetnice, Sveti Teofan Zatvornik kroz priču o sejaču iz Jevanđelja po Mateju detaljno opisuje različite odnose duša prema Božijoj reči.
Priča o sejaču opisuje razne odnose duša prema reči Božijoj (Mt. 13,4-9). Na prvom mestu stoje oni koji uopšte ne paze na reč. Slušaju, no čuveno ne ulazi u dušu, već samo leži na njenoj površini, kao seme na putu. Reč se ne smešta u njih, budući da imaju drugi način mišljenja, druga pravila, druge ukuse. Zbog toga ona brzo iščezava iz sećanja, kao da uopšte nije ni bila slušana.
Na drugom mestu su oni koji rado slušaju reč i primaju je brzo, ali neće nikakav trud da ponesu radi njenog ispunjenja. Dok se ne zahteva nikakva žrtva, oni se naslađuju rečju, a naročito njenim obećanjima. Međutim, čim se pokaže neophodnost da se nešto žrtvuje radi vernosti reči, oni je izdaju. Oni se odriču nje i njenih obećanja radi ugađanja svojim privezanostima.
Na trećem mestu su oni koji prihvataju reč i počinju da žive po njoj, da bi se zatim suviše predali brigama i okupiranjima svoga veka, zemaljskim staranjima, koja dave blage namere koje su se već obrazovale pod dejstvom reči Božije.
Na četvrtom mestu su oni koji reč primaju sa punom verom i koji se rešavaju da žive po njenim zahtevima, sa gotovošću na sve žrtve i napore, i koji svome srcu ne dozvoljavaju da se veže za bilo šta zemaljsko.
Sedi i rasudi i ti kakvoj vrsti duša pripadaš.
U svojoj knjizi Misli za svaki dan u godini, u petak pete sedmice Velikog posta, Sveti Teofan Zatvornik piše o sudbini duša koje se okreću od Gospoda i upozorava na nevidljivu silu koja ih odvlači u vrtlog obmane.
U četvrtku treće sedmice Velikog posta Sveti Teofan Zatvornik upozorava da je jezik, ako mu se da na volju, najširi otvor kroz koji odlazi duhovna toplina
U svojoj knjizi "Misli za svaki dan u godini", svetitelj piše o suprotnostima koje žive u čoveku tokom Velikog posta, o odnosu duha i tela, te o načinu na koji post vodi ka preobražaju duše i tela u skladu sa voljom Božijom.
Sveti Teofan Zatvornik u svojoj knjizi za 11. sredu po Pedesetnici osvetljava šta očekuje duše koje uporno odbijaju Božiju milost. Šta se dešava kada strasti nadvladaju volju, a Gospod, videći da više ne može pomoći, prepušta dušu njenoj sudbini?
Kakvi ćemo postati, zavisi isključivo od okruženja u kojem smo odrasli odnosno od porodice.
Iza istog praznika kriju se potpuno različiti običaji - od stroge liturgijske tradicije do živopisnih narodnih rituala koji se vekovima prenose s kolena na koleno.
U besedi za utorak 6. sedmice Velikog posta, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički nas vodi kroz trenutak Getsimanije u kojem Isus bira stradanje umesto odbrane, otkrivajući veličinu ljubavi i milosti Božje.
Svakodnevni nemir i neispunjene želje često nas zbunjuju, ali pouka blaženopočivšeg patrijarha govori kako čekanje može biti put ka većim blagoslovima.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Predsednik Vrhovnog sabora Islamske zajednice Srbije otvara lične i duhovne teme – od značenja praznika, preko tišine posta i borbe sa sopstvenim egom, do sećanja na svoje odrastanje i poruka o snazi zajedništva među ljudima.
Od zajedničke molitve na musali do susreta za porodičnom trpezom, praznični dani donose posebnu kulturu ophođenja u kojoj svaka izgovorena čestitka nosi poruku poštovanja, vere i bliskosti među ljudima
U manastiru Svetog Aleksandra Nevskog u Ugljeviku okupio se veliki broj vernika da se pokloni mirotočivoj ikoni „Umekšanje zlih srca“
Jedna činija, buket bosiljka i svetlost sveće – jednostavne stvari otkrivaju duboku duhovnu snagu koju donosi vaskršnja vodica.
Rođen je 315. godine u Jerusalimu u vreme Konstantina Velikog, gde se zamonašio i kasnije postao patrijarh 350. godine.
Dok mnogi tragaju za savršenim bojama i modernim tehnikama, iz svetinje pored Golupca stiže podsećanje na način koji donosi i ukus i dugotrajnost, ali i pouku šta zapravo znači sačuvati tradiciju.