SUTRA JE SLAVA I CRNO SLOVO: Slavimo Prepodobnog Alimpija Stolpnika
Pokraj hrama koji je sazidao, podigao je visok stolp (stub), popeo se na njega i proveo na njemu, u postu i molitvi, pune 53 godine.
Zatvaranje u sebe i potiskivanje emocija vodi ne samo duhovnom, već i fizičkom pucanju, upozorava arhimandrit i očinski nas upućuje kako ispovest postaje put prema celovitom ozdravljenju duše i tela.
Autoimune bolesti postale su tihi neprijatelj modernog čoveka, podmuklo napadajući telo iznutra, često kao posledica nerešenih emocionalnih i duhovnih konflikata. U svetu u kojem se nagomilani stres i potisnuti osećaji sve više reflektuju na fizičko zdravlje, sve je jasnije koliko je važno otvoriti dušu i govoriti o onome što nas tišti.
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve, svojim dubokim uvidima u ljudsku dušu ističe važnost izgovaranja onoga što nas opterećuje iznutra. Ispovest, kao ključni deo duhovnog života vernika, predstavlja ne samo čin duhovnog očišćenja, već i lek za telo. Prema rečima arhimandrita Vasilija, zatvaranje u sebe, potiskivanje unutrašnjih konflikata i emocija može imati ozbiljne posledice, ne samo na duhovnom, već i na telesnom nivou.
- Zbog toga što ljudi gutaju, ne znaju da pričaju, zatvaraju se, tu je prevara demonska. Nemoj da kažeš, nemoj da priznaš, kako će te razumeti sveštenik, šta će reći svet, šta će misliti ovaj, šta će misliti onaj. Onda se čovek zatvara i dolazi do pucanja. Kad usta ne govore, progovori telo! To su autoimune bolesti - podseća arhimandrit Vasilije.

Ove monaške reči nose duboku poruku o štetnosti emocionalnog i duhovnog zatvaranja. Kada čovek ne otvori svoje srce, kada izbegava da prizna osećaje koji ga pritišću, on ne samo da ostaje duhovno zatvoren, već postepeno počinje da trpi i fizički. Arhimandrit Vasilije objašnjava kako zatvaranje u sebe često dovodi do toga da telo počne da reaguje, što može rezultirati autoimunim bolestima. U tom smislu, ispovest postaje put ka celovitom ozdravljenju – kako duše, tako i tela.
Duhovna borba koja se odvija u srcu vernika često je popraćena sumnjama i strahovima. Demonski glasovi, kako naglašava arhimandrit, podstiču nas da ćutimo, da se bojimo osude drugih i time u sebi nosimo teret koji nas razara. Iskrena ispovest, s poverenjem u sveštenika i Božiju milost, otvara vrata duhovne slobode i oslobađa telo od unutrašnje napetosti.
Pouka koju arhimandrit Vasilije prenosi je jasna: izgovaranje istine, oslobađanje duše kroz ispovest, nije samo duhovni čin, već i put ka telesnom zdravlju. Otvoriti se pred Bogom i pred sobom znači ne dopustiti da ćutanje uništi ono što je u nama najdragocenije – mir i harmoniju između duše i tela.
Protojerej Maksim Burdin otkriva kako je kroz mladalačka lutanja, radove u manastiru i jedan neočekivani susret u hramu pronašao svoj put do svešteničke službe.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
"Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Otac Evgenije navodi primere nesuglasica, rana iz prošlosti i nerazumevanja bližnjih s kojima se susretao tokom svoje službe. Otkriva kako je, na samrtnom času svoje majke, sin učinio ono najvažnije – omogućio joj da ode s ovog sveta u miru, pomirena s Bogom i sobom.
U povratničkom selu kod Istoka, pod svetlom agregata i pred obnovljenim oltarom, više od sto vernika okupilo se na slavi crkve – među porušenim kućama, sećanjima na progon i nadom da će se život ipak vratiti.
Poglavar i arhijereji Srpske Pravoslavne Crkve učestvovaće na međunarodnom skupu koji okuplja najuticajnije verske lidere Bliskog istoka i Balkana, a razgovori o miru vodiće se na mestu Hristovog krštenja.
U manastiru Lazarice, pred vernim narodom Dalmatinskog Kosova, doskorašnji iskušenik započeo je put monaškog života, zavetujući se na poslušanje, smirenje i neprekidnu borbu sa sobom.
Posle još jednog nasrtaja na hram u sredini gde Srba jedva da je ostalo, iz Eparhije raško-prizrenske stiže oštro upozorenje o kontinuiranom zastrašivanju.
Skoro tri decenije ovaj zanatlija iz Ježevice izrađuje voštanice po manastirskom predanju, učeći nas da se prava sveća ne stvara mašinom, već strpljenjem, iskustvom i verom koja se ne gasi ni kada plamen dogori.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U besedi za 27. ponedeljak po Duhovima Sveti Nikolaj Ochridski i Žički objašnjava kako raznovrsna zvanja oblikuju telo Crkve i vode verne ka spasenju.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Klimenta po starom kalendaru i Prepodobnog Patapija Tebanskog po novom, katolici su u Drugoj nedelji Adventa, dok je u islamu i judaizmu dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Otkrijte jednostavne principe koji pomažu da ostanemo mirni, odlučni i moralno jaki čak i kada život postavlja izazove pred nas.