Zatvaranje u sebe i potiskivanje emocija vodi ne samo duhovnom, već i fizičkom pucanju, upozorava arhimandrit i očinski nas upućuje kako ispovest postaje put prema celovitom ozdravljenju duše i tela.
Autoimune bolesti postale su tihi neprijatelj modernog čoveka, podmuklo napadajući telo iznutra, često kao posledica nerešenih emocionalnih i duhovnih konflikata. U svetu u kojem se nagomilani stres i potisnuti osećaji sve više reflektuju na fizičko zdravlje, sve je jasnije koliko je važno otvoriti dušu i govoriti o onome što nas tišti.
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve, svojim dubokim uvidima u ljudsku dušu ističe važnost izgovaranja onoga što nas opterećuje iznutra. Ispovest, kao ključni deo duhovnog života vernika, predstavlja ne samo čin duhovnog očišćenja, već i lek za telo. Prema rečima arhimandrita Vasilija, zatvaranje u sebe, potiskivanje unutrašnjih konflikata i emocija može imati ozbiljne posledice, ne samo na duhovnom, već i na telesnom nivou.
- Zbog toga što ljudi gutaju, ne znaju da pričaju, zatvaraju se, tu je prevara demonska. Nemoj da kažeš, nemoj da priznaš, kako će te razumeti sveštenik, šta će reći svet, šta će misliti ovaj, šta će misliti onaj. Onda se čovek zatvara i dolazi do pucanja. Kad usta ne govore, progovori telo! To su autoimune bolesti - podseća arhimandrit Vasilije.
Printskrin
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve
Ove monaške reči nose duboku poruku o štetnosti emocionalnog i duhovnog zatvaranja. Kada čovek ne otvori svoje srce, kada izbegava da prizna osećaje koji ga pritišću, on ne samo da ostaje duhovno zatvoren, već postepeno počinje da trpi i fizički. Arhimandrit Vasilije objašnjava kako zatvaranje u sebe često dovodi do toga da telo počne da reaguje, što može rezultirati autoimunim bolestima. U tom smislu, ispovest postaje put ka celovitom ozdravljenju – kako duše, tako i tela.
Duhovna borba koja se odvija u srcu vernika često je popraćena sumnjama i strahovima. Demonski glasovi, kako naglašava arhimandrit, podstiču nas da ćutimo, da se bojimo osude drugih i time u sebi nosimo teret koji nas razara. Iskrena ispovest, s poverenjem u sveštenika i Božiju milost, otvara vrata duhovne slobode i oslobađa telo od unutrašnje napetosti.
Pouka koju arhimandrit Vasilije prenosi je jasna: izgovaranje istine, oslobađanje duše kroz ispovest, nije samo duhovni čin, već i put ka telesnom zdravlju. Otvoriti se pred Bogom i pred sobom znači ne dopustiti da ćutanje uništi ono što je u nama najdragocenije – mir i harmoniju između duše i tela.
Nakon cenzurisanja božićnih čestitki i dekoracija, još jedan veliki hrišćanski praznik postaje meta političke korektnosti – britanska škola otkazala proslavu praznika Vaskrsenja Hristovog, dok se širom Evrope beleže slični slučajevi potiskivanja hrišćanskih tradicija pod plaštom neutralnosti.
U vreme strogog posta često ponestane ideja za ukusne obroke na vodi. Donosimo autentičan recept za paštetu od belog pasulja – kremastu, zasitnu i punu ukusa!
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Ne morate se odricati bogatih ukusa ni tokom posta – kombinacija crvenog pasulja, prepečenih oraha i začina trpezu će učiniti bogatom vitaminima i vlaknima.
Otac Evgenije navodi primere nesuglasica, rana iz prošlosti i nerazumevanja bližnjih s kojima se susretao tokom svoje službe. Otkriva kako je, na samrtnom času svoje majke, sin učinio ono najvažnije – omogućio joj da ode s ovog sveta u miru, pomirena s Bogom i sobom.
Oni pred kojima se mi, mirjani, ispovedamo, sabrali su se u hramu Svetog Simeona Mirotočivog, gde su učestvovali u liturgiji i Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, uz molitveno prisustvo patrijarha Porfirija.
Nastojatelj hrama posvećenog svetom Nikolaju u Kuznjecu objašnjava zašto nije svaki duhovnik istovremeno i duhovni otac i govori o razlici koja određuje put spasenja, kao i o suštini odnosa između pastira i njegovog duhovnog čeda.
Najviša sudska instanca Grčke odbacila je žalbu sveštenika i potvrdila kaznu od četiri meseca zatvora zbog sek*ualnog uznemiravanja vernice tokom ispovesti, uz napomenu da su njegovi postupci grubo narušili njeno dostojanstvo i poverenje.
Uz blagoslov vladike Atanasija, u jednom od najvažnijih manastira Srpske crkve, sveštenici Eparhije su, u sabornosti, pristupili Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, nakon čega je usledila trpeza ljubavi.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve otputovao u Jerusalim, gde će se moliti na mestu Hristovog Vaskrsenja, služiti svetu liturgiju i razgovarati sa jednim od najuglednijih pravoslavnih patrijaraha.
U besedi prepunoj duhovne mudrosti, patrijarh srpski pozvao vernike da otvore srca za Hrista, jer bez žive vere i duhovnog podviga nema istinskog preobražaja duše.
Primećujući teške okolnosti u kojima ljudi odrastaju, kao i ekonomsku krizu, mati Serafima dodaje da je svaki novi dan i mala uspešna borba dokaz postojanja heroja današnjice.
Svetinja podignuta na mestu stradanja, postaje simbol molitve i sabornosti – mitropolit kruševački osveštao poslednji krst, a prve liturgije uskoro će odjeknuti sa Bagdale.
Sveća je simbol svetlosti Hristove. On je rekao: "Ja sam svetlost svetu". Ta svetlost treba da nas podseti na svetlost kojom Hristos obasjava duše preminulih, kaže sveštenik.