Zatvaranje u sebe i potiskivanje emocija vodi ne samo duhovnom, već i fizičkom pucanju, upozorava arhimandrit i očinski nas upućuje kako ispovest postaje put prema celovitom ozdravljenju duše i tela.
Autoimune bolesti postale su tihi neprijatelj modernog čoveka, podmuklo napadajući telo iznutra, često kao posledica nerešenih emocionalnih i duhovnih konflikata. U svetu u kojem se nagomilani stres i potisnuti osećaji sve više reflektuju na fizičko zdravlje, sve je jasnije koliko je važno otvoriti dušu i govoriti o onome što nas tišti.
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve, svojim dubokim uvidima u ljudsku dušu ističe važnost izgovaranja onoga što nas opterećuje iznutra. Ispovest, kao ključni deo duhovnog života vernika, predstavlja ne samo čin duhovnog očišćenja, već i lek za telo. Prema rečima arhimandrita Vasilija, zatvaranje u sebe, potiskivanje unutrašnjih konflikata i emocija može imati ozbiljne posledice, ne samo na duhovnom, već i na telesnom nivou.
- Zbog toga što ljudi gutaju, ne znaju da pričaju, zatvaraju se, tu je prevara demonska. Nemoj da kažeš, nemoj da priznaš, kako će te razumeti sveštenik, šta će reći svet, šta će misliti ovaj, šta će misliti onaj. Onda se čovek zatvara i dolazi do pucanja. Kad usta ne govore, progovori telo! To su autoimune bolesti - podseća arhimandrit Vasilije.
Printskrin
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve
Ove monaške reči nose duboku poruku o štetnosti emocionalnog i duhovnog zatvaranja. Kada čovek ne otvori svoje srce, kada izbegava da prizna osećaje koji ga pritišću, on ne samo da ostaje duhovno zatvoren, već postepeno počinje da trpi i fizički. Arhimandrit Vasilije objašnjava kako zatvaranje u sebe često dovodi do toga da telo počne da reaguje, što može rezultirati autoimunim bolestima. U tom smislu, ispovest postaje put ka celovitom ozdravljenju – kako duše, tako i tela.
Duhovna borba koja se odvija u srcu vernika često je popraćena sumnjama i strahovima. Demonski glasovi, kako naglašava arhimandrit, podstiču nas da ćutimo, da se bojimo osude drugih i time u sebi nosimo teret koji nas razara. Iskrena ispovest, s poverenjem u sveštenika i Božiju milost, otvara vrata duhovne slobode i oslobađa telo od unutrašnje napetosti.
Pouka koju arhimandrit Vasilije prenosi je jasna: izgovaranje istine, oslobađanje duše kroz ispovest, nije samo duhovni čin, već i put ka telesnom zdravlju. Otvoriti se pred Bogom i pred sobom znači ne dopustiti da ćutanje uništi ono što je u nama najdragocenije – mir i harmoniju između duše i tela.
Njihov spomen vezivao se za obnovljeni hram u Jasenovcu osamdesetih godina i kalendare Slobodne mitropolije u Novoj Gračanici, a zatim je odlukom Svetog arhijerejskog sabora iz 2010. godine ustanovljen za celu Srpsku pravoslavnu crkvu.
Porodica je u središtu hrišćanskog života, pa se i prostor u kojem ona živi ne posmatra samo kao građevina, već kao mesto zajedništva i porodičnog života.
U nazaretskoj sinagogi Hristos je objavio da se pred okupljenima ispunilo ono što je vekovima ranije prorekao Isaija, a vladika Nikolaj objašnjava značaj tih reči za Hristovu misiju i Božju milost.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Upravnik Misionarskog odeljenja AEM objašnjava zašto Sveta tajna ispovesti nije formalnost pred pričešće, već lečenje duše - da da čovek preispita sebe i zašto je iskrena priprema ključna za istinsku promenu života
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Protojerej Maksim Burdin otkriva kako je kroz mladalačka lutanja, radove u manastiru i jedan neočekivani susret u hramu pronašao svoj put do svešteničke službe.
Mitropolit mileševski Atanasije poželeo učenicima da budu radost svojim roditeljima, zavičaju, Srbiji i Srpskoj crkvi, a nakon molitve deca su primila blagoslov i prigodne poklone
U gradu u kojem pravoslavni život traje vekovima, svečani doček poglavara Srpske pravoslavne crkve bio je povod da se otvori i pitanje izgradnje novog bogoslužbenog prostora za sve brojniju zajednicu.
U poruci mitropolitu kijevskom i sve Ukrajine patrijarh je pozvao na molitvu za pokoj ubijenog monaha, isceljenje ranjenih i utehu svih koji stradaju u ratu.
Ponekad izgovaramo svete reči dok nam misli lutaju na sve strane, a veliki svetitelj našeg vremena ostavio je jednostavan savet kako da se čovek sabere i sa ljubavlju obrati Hristu.
U poruci mitropolitu kijevskom i sve Ukrajine patrijarh je pozvao na molitvu za pokoj ubijenog monaha, isceljenje ranjenih i utehu svih koji stradaju u ratu.