Zatvaranje u sebe i potiskivanje emocija vodi ne samo duhovnom, već i fizičkom pucanju, upozorava arhimandrit i očinski nas upućuje kako ispovest postaje put prema celovitom ozdravljenju duše i tela.
Autoimune bolesti postale su tihi neprijatelj modernog čoveka, podmuklo napadajući telo iznutra, često kao posledica nerešenih emocionalnih i duhovnih konflikata. U svetu u kojem se nagomilani stres i potisnuti osećaji sve više reflektuju na fizičko zdravlje, sve je jasnije koliko je važno otvoriti dušu i govoriti o onome što nas tišti.
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve, svojim dubokim uvidima u ljudsku dušu ističe važnost izgovaranja onoga što nas opterećuje iznutra. Ispovest, kao ključni deo duhovnog života vernika, predstavlja ne samo čin duhovnog očišćenja, već i lek za telo. Prema rečima arhimandrita Vasilija, zatvaranje u sebe, potiskivanje unutrašnjih konflikata i emocija može imati ozbiljne posledice, ne samo na duhovnom, već i na telesnom nivou.
- Zbog toga što ljudi gutaju, ne znaju da pričaju, zatvaraju se, tu je prevara demonska. Nemoj da kažeš, nemoj da priznaš, kako će te razumeti sveštenik, šta će reći svet, šta će misliti ovaj, šta će misliti onaj. Onda se čovek zatvara i dolazi do pucanja. Kad usta ne govore, progovori telo! To su autoimune bolesti - podseća arhimandrit Vasilije.
Printskrin
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve
Ove monaške reči nose duboku poruku o štetnosti emocionalnog i duhovnog zatvaranja. Kada čovek ne otvori svoje srce, kada izbegava da prizna osećaje koji ga pritišću, on ne samo da ostaje duhovno zatvoren, već postepeno počinje da trpi i fizički. Arhimandrit Vasilije objašnjava kako zatvaranje u sebe često dovodi do toga da telo počne da reaguje, što može rezultirati autoimunim bolestima. U tom smislu, ispovest postaje put ka celovitom ozdravljenju – kako duše, tako i tela.
Duhovna borba koja se odvija u srcu vernika često je popraćena sumnjama i strahovima. Demonski glasovi, kako naglašava arhimandrit, podstiču nas da ćutimo, da se bojimo osude drugih i time u sebi nosimo teret koji nas razara. Iskrena ispovest, s poverenjem u sveštenika i Božiju milost, otvara vrata duhovne slobode i oslobađa telo od unutrašnje napetosti.
Pouka koju arhimandrit Vasilije prenosi je jasna: izgovaranje istine, oslobađanje duše kroz ispovest, nije samo duhovni čin, već i put ka telesnom zdravlju. Otvoriti se pred Bogom i pred sobom znači ne dopustiti da ćutanje uništi ono što je u nama najdragocenije – mir i harmoniju između duše i tela.
Posle decenija progona i zabrane vere, pravoslavni narod Đirokastre dočekao je patrijaršijskog egzarha Anastasa Janulatosa, a već sutradan u gradu je prvi put posle 25 godina služena arhijerejska liturgija.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Iako se često smatraju istim pojmom, u pravoslavnom predanju reč je o dve različite duhovne uloge koje oblikuju vernikov put, a sveti oci posebno naglašavaju važnost poverenja, poslušnosti i duhovnog rukovođenja.
Upravnik Misionarskog odeljenja AEM objašnjava zašto Sveta tajna ispovesti nije formalnost pred pričešće, već lečenje duše - da da čovek preispita sebe i zašto je iskrena priprema ključna za istinsku promenu života
Otac Oliver upozorava da površno priznanje grehova, ispovest „u prolazu“ tokom liturgije i pogrešno shvatanje razrešne molitve mogu čoveka ostaviti u zabludi da je očistio dušu.
Protojerej Maksim Burdin otkriva kako je kroz mladalačka lutanja, radove u manastiru i jedan neočekivani susret u hramu pronašao svoj put do svešteničke službe.
Eparhija raško-prizrenska zahteva hitnu i nezavisnu istragu slučaja Nenada Raškovića, ali upozorava da njegov slučaj nije usamljen i da među Srbima na severu Kosova i Metohije raste osećaj straha, nepoverenja i nezaštićenosti.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.
U razgovoru sa Džoni Ernst i predstavnicima Ambasade SAD u Prištini otvorena su najosetljivija pitanja položaja Crkve i vernog naroda, od zaštite Visokih Dečana i uloge KFOR-a do pritisaka, hapšenja i sve dubljeg nepoverenja.
Crkva upozorila da incident nije slučajan i zatražila hitnu reakciju nadležnih, ali vernike pozvala da ostanu mirni, dostojanstveni i nepokolebljivi u veri: "Nećemo na mržnju odgovarati mržnjom".
Porodica Maraš prošlog leta došla je u manastir sa željom da dobije dete, a nekoliko nedelja kasnije Milena je saznala da je trudna. Dečaku su dali ime po Svetom Jakovu Tumanskom, a danas su ga doveli da primi Svetu tajnu krštenja.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Iza zavese nalazilo se najsvetije mesto drevnog Izrailja, u koje niko osim prvosveštenika nije imao pristup, a njegovo značenje vekovima kasnije dobilo je još dublji smisao u hrišćanstvu.
U Tornju kod Pakraca vernici i sestrinstvo Manastira Jasenovac okupili su se na Svetoj liturgiji, dok drevna svetinja na seoskom groblju čuva svedočanstvo o viševekovnom prisustvu Srba u zapadnoj Slavoniji.