Zatvaranje u sebe i potiskivanje emocija vodi ne samo duhovnom, već i fizičkom pucanju, upozorava arhimandrit i očinski nas upućuje kako ispovest postaje put prema celovitom ozdravljenju duše i tela.
Autoimune bolesti postale su tihi neprijatelj modernog čoveka, podmuklo napadajući telo iznutra, često kao posledica nerešenih emocionalnih i duhovnih konflikata. U svetu u kojem se nagomilani stres i potisnuti osećaji sve više reflektuju na fizičko zdravlje, sve je jasnije koliko je važno otvoriti dušu i govoriti o onome što nas tišti.
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve, svojim dubokim uvidima u ljudsku dušu ističe važnost izgovaranja onoga što nas opterećuje iznutra. Ispovest, kao ključni deo duhovnog života vernika, predstavlja ne samo čin duhovnog očišćenja, već i lek za telo. Prema rečima arhimandrita Vasilija, zatvaranje u sebe, potiskivanje unutrašnjih konflikata i emocija može imati ozbiljne posledice, ne samo na duhovnom, već i na telesnom nivou.
- Zbog toga što ljudi gutaju, ne znaju da pričaju, zatvaraju se, tu je prevara demonska. Nemoj da kažeš, nemoj da priznaš, kako će te razumeti sveštenik, šta će reći svet, šta će misliti ovaj, šta će misliti onaj. Onda se čovek zatvara i dolazi do pucanja. Kad usta ne govore, progovori telo! To su autoimune bolesti - podseća arhimandrit Vasilije.
Printskrin
Arhimandrit Vasilije Kostić, referent crkvenih poslova pri Svetom arhijerejskom sinodu Srpske pravoslavne crkve
Ove monaške reči nose duboku poruku o štetnosti emocionalnog i duhovnog zatvaranja. Kada čovek ne otvori svoje srce, kada izbegava da prizna osećaje koji ga pritišću, on ne samo da ostaje duhovno zatvoren, već postepeno počinje da trpi i fizički. Arhimandrit Vasilije objašnjava kako zatvaranje u sebe često dovodi do toga da telo počne da reaguje, što može rezultirati autoimunim bolestima. U tom smislu, ispovest postaje put ka celovitom ozdravljenju – kako duše, tako i tela.
Duhovna borba koja se odvija u srcu vernika često je popraćena sumnjama i strahovima. Demonski glasovi, kako naglašava arhimandrit, podstiču nas da ćutimo, da se bojimo osude drugih i time u sebi nosimo teret koji nas razara. Iskrena ispovest, s poverenjem u sveštenika i Božiju milost, otvara vrata duhovne slobode i oslobađa telo od unutrašnje napetosti.
Pouka koju arhimandrit Vasilije prenosi je jasna: izgovaranje istine, oslobađanje duše kroz ispovest, nije samo duhovni čin, već i put ka telesnom zdravlju. Otvoriti se pred Bogom i pred sobom znači ne dopustiti da ćutanje uništi ono što je u nama najdragocenije – mir i harmoniju između duše i tela.
Pravoslavni svetitelji i starci otkrivaju da usamljenost nije fizička odsutnost drugih, već praznina duše koju jedino Božja Milost može ispuniti, dok molitva i unutrašnji mir pretvaraju samoću u duhovnu snagu.
Skromni sastojci pretvaraju se u kremasto čudo – otkrijte recept koji monasi pripremaju u vreme posta, a koji će postati omiljeni desert i u vašem domu.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički podseća na proročanstvo Isaije o svetu bez rata i poziva svakog vernika da preobrazi strasti u ljubav, stid u pokajanje i duhovnu borbu u seme unutrašnjeg mira.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
U kuhinjama pravoslavnih domaćica, ova čorba se pripremala s ljubavlju – za praznike, slave i nedeljne porodične ručkove. Sada je pravo vreme da je ponovo otkrijete i spremite po originalnom receptu iz tradicije srpske kuhinje.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Otac Evgenije navodi primere nesuglasica, rana iz prošlosti i nerazumevanja bližnjih s kojima se susretao tokom svoje službe. Otkriva kako je, na samrtnom času svoje majke, sin učinio ono najvažnije – omogućio joj da ode s ovog sveta u miru, pomirena s Bogom i sobom.
Oni pred kojima se mi, mirjani, ispovedamo, sabrali su se u hramu Svetog Simeona Mirotočivog, gde su učestvovali u liturgiji i Svetoj tajni ispovesti i pokajanja, uz molitveno prisustvo patrijarha Porfirija.
Na liturgiji u Svetouspenskom manastiru, koju su služili episkopi Konstantin, Nikon i Heruvim, vernici i ugledni predstavnici srpske zajednice u Hrvatskoj doživeli su duhovno osnaženje, jačajući veru, jezik i kulturu.
Na Preobraženje Gospodnje pre tri decenije, omiljeni duhovni vođa je u svojim molitvama i opomenama ukazao na snagu vere, mira i odanosti Bogu, ostavljajući poruku koja i danas inspiriše pravoslavne vernike u svetu punom izazova.
U manastiru Kovilj snimljeni prvi kadrovi antiratne drame Dragoljuba Elčića po scenariju Željka Pržulja, nastale po „Dnevniku ratnog hirurga“ dr Miodraga Lazića, uz podršku Srpske pravoslavne crkve i Filmskog centra Srbije.