Na društvenim mrežama u Rusiji brzo se proširila neobična vest o mladoj ženi iz Moskve, poznatoj kao Karina, koja je navodno potpisala ugovor sopstvenom krvlju i „prodala svoju dušu“ za 100.000 rubalja i kolekciju lutki Labubu. Oglas je postavio marketinški stručnjak Dmitrij, koji je pozvao ljude da pristanu na ovaj neobičan dogovor. Fotografije potpisanog ugovora, uz lice žene, ubrzo su postale viralne.
Iako je ova priča deo društvenog eksperimenta i nema veze sa pravim okultnim praksama, izazvala je snažnu reakciju javnosti. Pojedini ruski mediji prenose da je Ruska pravoslavna crkva osudila ovaj čin, upozoravajući na moguće ozbiljne duhovne i moralne posledice takvog postupka. Crkva se tradicionalno protivi praksama koje, čak i simbolično, povezuju čoveka sa zlim silama ili duhovnim kompromisima.
Zvanične izjave crkve nisu dostupne, ali iz konteksta ranijih stavova jasno je da ovakvi postupci nisu u skladu sa pravoslavnim učenjem. Ruska pravoslavna crkva je često ukazivala na opasnosti koje donose okultizam i slične pojave, ističući važnost čuvanja duhovnog zdravlja.
Ovaj događaj pokreće pitanja o granicama umetnosti i društvenih eksperimenata u savremenom svetu, ali i o tome koliko se danas uopšte vrednuju duhovne i moralne vrednosti. „Prodaja duše“ u ovom kontekstu postaje simboličan čin koji nas podseća na važnost duhovne snage i izbora u životu.
Priča o Karini i njenom neobičnom „ugovoru“ nije samo bizaran viralni fenomen, već i poziv na razmišljanje o tome gde su granice slobode, odgovornosti i vere. U vremenu kada se često zaboravlja na dublje vrednosti, pravoslavlje ostaje svetionik i podsećanje na život sa Bogom i u skladu sa Njegovim zapovestima.