Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.
Ako je đavo neprijatelj čoveka i ako njegovo delovanje vodi ka grehu, patnji i udaljavanju od Boga, prirodno se nameće pitanje: zašto ga Bog jednostavno ne uništi? Objašnjenje Svetog Jovana Damaskina zasniva se na slobodi čoveka i mogućnosti da se kroz iskušenje pokaže njegov izbor. Njegova pouka zato otvara i dublje pitanje: šta čovek čini sa slobodom koja mu je data?
Sveti Jovan Damaskin ovako objašnjava zašto je đavolu dopušteno da ratuje protiv ljudi:
- Ako pitate: zašto mu je (đavolu) dozvolio da ratuje protiv ljudi? Odgovoriću: za njihovu korist, jer su mnogi time krunisani. Ali ako kažete da su mnogi izgubljeni, odgovoriću: kao što je sam đavo uspeo da postane zao bez spoljašnjeg uticaja po sopstvenoj odluci (što je za njega najgora optužba), tako bi i čovek mogao postati zao po svojoj volji, a da ga niko ne podstakne, a to bi bio gori greh, jer onaj ko greši na podsticaj drugog zaslužuje veći oproštaj i smirenje od onog ko greši po svojoj volji. Jer onaj ko greši po svojoj volji je neoprostiv, kao što onaj ko sledi vrlinu po svojoj volji zaslužuje veću hvalu. Dakle, đavo, sagrešivši sam od sebe, ostao je nepokajan, ali čovek, sagrešivši ne sam od sebe već pod pritiskom đavola, došao je do pokajanja i bio je udostojen obnove i oproštaja grehova. Dakle, postojanje je blagoslov i dar od Boga.
U ovoj pouci Sveti Jovan Damaskin pažnju ne zadržava na đavolu, već je vraća čoveku. Iskušenje postoji, ali čovekov odgovor na njega ostaje važan. Greh nije predstavljen kao nešto što čovek čini bez svoje volje, niti je samo prisustvo iskušenja dovoljno da poništi ličnu odgovornost. Istovremeno, čovek koji padne može da se pokaje, vrati Bogu i primi oproštaj.
Zato je završna misao Svetog Jovana Damaskina kratka, ali veoma snažna: „postojanje je blagoslov i dar od Boga“. Sama činjenica da čovek postoji znači da njegov pad nije poslednja reč o njemu. Dok postoji mogućnost pokajanja, postoji i mogućnost povratka.
Čitanje Jevanđelja za četvrtak 19. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Poslanica Svetog apostola Pavla Filipljanima, začalo 238 (1,20-27)
20. Braćo, kao što pouzdano čekam i nadam se da se ni u čemu neću postideti, nego da će se Hristos kao svagda i sada svom smelošću veličati u telu mojemu, bilo životom bilo smrću. 21. Jer je meni život Hristos i smrt dobitak. 22. Ali ako je življenje u telu plodonosno za moje delo, onda ne znam šta da izaberem. 23. A obuzima me oboje: imam želju umreti i sa Hristom biti, što je mnogo bolje; 24. ali ostati u telu potrebnije je vas radi. 25. I ovo pouzdano znam, da ću ostati i boraviti sa svima vama za vaš napredak i radost vere, 26. da bi se pohvala vaša u Hristu Isusu umnožila preko mene kada vam opet dođem.27. Samo živite dostojno jevanđelja Hristova, da vas kada dođem vidim, ili ako vam ne dođem, da čujem za vas da stojite u jednome duhu, jednodušno boreći se za veru jevanđelja,
12. A dogodi se u dane one da izađe na goru da se moli; i provede svu noć u molitvi Bogu. 13. I kad bi dan, dozva učenike svoje, i izabra od njih Dvanaestoricu, koje i apostolima nazva: 14. Simona, koga prozva Petrom, i Andreja brata njegova, Jakova i Jovana, Filipa i Vartolomeja, 15. Mateja i Tomu, Jakova Alfejeva i Simona zvanoga Zilot, 16. Judu Jakovljeva, i Judu Iskariotskoga, koji i postade izdajnik.17. I sišavši s njima, stade na mestu ravnom i mnogo učenika njegovih; i mnoštvo naroda iz sve Judeje i Jerusalima, i iz primorja tirskog i sidonskog, 18. koji dođoše da ga slušaju i da se isceljuju od svojih bolesti, i koje su mučili duhovi nečisti; i isceljivahu se. 19. I sav narod tražaše da ga se dotakne; jer iz njega izlažaše sila i isceljivaše ih sve.
Svetogorski starac ukazivao je na snagu ispovesti, pokajanja i pričešća, naglašavajući da čovek kroz povratak Bogu može da prekine ono što ga duhovno zarobljava.
Da li je dovoljno da čoveku bude žao zbog učinjenog ili se od njega traži mnogo dublja promena? Svetogorski starac ukazuje gde počinje istinsko preobraženje i čemu ono vodi.
Razbojnik sa krsta i Hristov apostol našli su se na potpuno različitim stranama večnosti, a mitropolit objašnjava šta njihov primer govori o pokajanju, očajanju i našoj sklonosti da drugome prerano presudimo.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Mitropolit Siluan poručio je da dolazak poglavara Crkve okuplja duhovnu decu rasutu hiljadama kilometara od matice, dok su folkloraši u narodnim nošnjama uveličali svečani doček.
Svetogorski starac govorio je o čoveku koji se posle pada obraća Gospodu i otkrio šta, prema njegovom iskustvu, može da bude presudno za takvu molitvu.
U besedi za utorak 12. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o snazi pokajanja i Božjoj milosti i otkriva kako se i najteži pad može preobraziti kada čovek prizna grehe i iskreno se okrene Bogu.
Oštra pouka svetitelja otkriva zašto žaljenje zbog učinjenog samo po sebi nije dovoljno i šta čovek mora da promeni da bi pokajanje zaista imalo smisla.
Žena je mesecima gledala iste jezive prizore čim bi sklopila oči, a vladika Nikolaj Velimirović ponudio joj je drugačije objašnjenje i ukazao na greh od kojeg čovek ne može jednostavno pobeći.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Liturgijskom sabranju u Himelstiru prisustvovali su brojni sveštenici, monaštvo i verni narod, kao i princ naslednik Filip Karađorđević sa princezom Danicom, dok je ktitor obnove Drago Vuković odlikovan Ordenom Svetog Save drugog stepena.