Duhovna riznica 14.10.2026 | 00:01

AKO ŽELITE DA BUDETE MUDRIJI, POČNITE OD OVOGA: Starac Josif Isihasta otkriva put do istinske razboritosti

Slika Autora
Izvor: Religija.rs
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
AKO ŽELITE DA BUDETE MUDRIJI, POČNITE OD OVOGA: Starac Josif Isihasta otkriva put do istinske razboritosti
Religija.rs, Wikipedia

Pravoslavni podvižnik objašnjava zašto je važno prepoznati sopstvene slabosti, osloboditi se potrebe da uvek budemo u pravu i kroz smirenje se otvoriti za Božju blagodat.

Čovek lako uočava tuđe greške, brzo procenjuje tuđe postupke i često je uveren da bolje od drugih zna šta je ispravno. Mnogo teže prepoznaje sopstvene slabosti, naročito kada se one kriju iza uverenja da je u pravu. Upravo na tu unutrašnju borbu ukazuje jedna pouka starca Josifa Isihaste, velikog podvižnika pravoslavnog monaštva, koji je samopoznanje smatrao putem ka istinskoj mudrosti.

- Kroz samopoznanje hrišćanin postaje mudriji od drugih ljudi. Istovremeno, on se smiruje i dobija blagodat od Boga - govorio je starac Josif Isihasta.

Samopoznanje u pravoslavnom duhovnom životu ne znači traženje razloga da budemo zadovoljni sobom, već spremnost da bez opravdavanja sagledamo sopstvene misli, namere i postupke. Čovek koji upoznaje svoje slabosti manje je sklon da osuđuje druge, jer postaje svestan koliko je i sam podložan greškama.

Takva mudrost ne ogleda se u tome da neko uvek ima odgovor, poslednju reč ili potrebu da nadvlada sagovornika u raspravi. Naprotiv, ona se prepoznaje u sposobnosti da se zastane, prizna sopstvena greška i prihvati da još ima šta da se nauči.

U pravoslavnom shvatanju, smirenje ne znači ponižavanje sebe, već oslobađanje od potrebe da se sopstvena vrednost neprestano dokazuje pred drugima. Čovek tada prestaje da se oslanja isključivo na sopstvene sposobnosti i otvara se za Božju blagodat, koja se ne zadobija gordošću, već se prima sa verom i smirenjem.

Zato pouka starca Josifa Isihaste podstiče na pitanje koje svako može da postavi sebi: koliko vremena provodimo procenjujući druge, a koliko iskreno preispitujući sebe? Od odgovora na to pitanje zavisi i koliko smo spremni da prepoznamo sopstvene slabosti i duhovno napredujemo.

Čitanje Jevanđelja za sredu 20. sedmice po Duhovima

Shutterstock/Albegova Zhanna
Jevanđelje

 

Jutrenje

Jevanđelje po Luki, začalo 4 (1,39-49; 56)

39. A Marija ustavši onih dana otide hitno u gorski kraj, u grad Judin.  40. I uđe u dom Zaharijin, i pozdravi Jelisavetu.  41. A kad Jelisaveta ču pozdrav Marijin, zaigra dete u utrobi njenoj, i Jelisaveta se ispuni Duha Svetoga,  42. i povika uzvišenim glasom i reče: „Blagoslovena si ti među ženama, i blagosloven je plod utrobe tvoje!  43. I otkud meni ovo da dođe mati Gospoda moga meni? 

44. Jer gle, kada glas pozdrava tvoga dođe u uši moje, zaigra dete od radosti u utrobi mojoj.  45. I blago onoj koja verova, da će se izvršiti što joj je kazao Gospod.”  46. I reče Marija: „Veliča duša moja Gospoda;  47. i obradova se duh moj Bogu, Spasu mome,  48. što pogleda na smernost sluškinje svoje; jer gle, od sada će me zvati blaženom svi naraštaji;  49. što mi učini veličinu Silni, i sveto ime Njegovo.

56. I ostade Marija sa njom oko tri meseca, i vrati se domu svome.

Liturgija

Poslanica Svetog apostola Pavla Jevrejima, začalo 320 (9,1-7)

1. Imala je, doduše, i prva skinija pravila za bogosluženje, a i Svetinju zemaljsku.  2. Jer beše uređen prvi dio skinije, u njemu svetnjak i trpeza i postavljeni hlebovi, i to se zove Svetinja.  3. A iza druge zavese deo skinije, nazvan Svetinja nad svetinjama,  4. koja imaše zlatnu kadionicu, i kovčeg obložen svuda zlatom, u kome beše zlatni sasud sa manom, i procvetali štap Aronov, i ploče Zaveta,  5. a nad njim heruvimi slave, koji osenjavahu očistilište; o čemu sada ne treba govoriti podrobno.  6. A pošto ovo beše tako uređeno, ulažahu sveštenici svagda u prvi dio skinije da vrše službu Božiju;  7. a u drugi jednom u godini sam prvosveštenik, ne bez krvi, koju prinosi za sebe i za narodne grehe iz neznanja.

Jevanđelje po Luki, začalo 54, 58 (10,38-42; 11,27-28)

38. A kad putovahu i on uđe u jedno selo, a žena neka, po imenu Marta, primi ga u kuću svoju.  39. I u nje beše sestra po imenu Marija, koja sede kod nogu Isusovih i slušaše besedu njegovu.  40. A Marta se zauzela da ga što bolje usluži, i pristupivši mu reče: „Gospode, zar ti ne mariš što me sestra moja ostavi samu da služim? Reci joj, dakle, da mi pomogne.”  41. A Isus odgovarajući reče joj: „Marta, Marta, brineš se i uznemiravaš za mnogo,  42. a samo je jedno potrebno. Ali je Marija dobar deo izabrala koji joj se neće oduzeti.”

27. A dok on to govoraše, podiže glas jedna žena iz naroda i reče mu: „Blažena utroba koja te je nosila, i dojke koje si sisao!”  28. A on reče: „Vaistinu, blaženi su oni koji slušaju reč Božiju i drže je.”

BONUS VIDEO