Otac Marko je naglasio da je vrlo važno da se prema badnjaku odnosimo sa poštovanjem.
Badnjak je jedan od najprepoznatljivijih simbola Božića u srpskoj pravoslavnoj tradiciji. U narodnom i crkvenom predanju, badnjak je mnogo više od običnog drveta. On predstavlja telo Hristovo, a njegovo nalaganje na Badnje veče simbolizuje svetlost Hristovog rođenja, ali i toplinu i skromnost Vitlejemske pećine u kojoj su utočište pronašli Presveta Bogorodica, pravedni Josif i novorođeni Isus Hrist.
Iako ga gotovo svaka kuća ima na Badnje veče, mnogi vernici, posebno oni koji žive u gradskim sredinama i nemaju gde da ga založe, pitaju se šta s njim uraditi posle praznika.
Tu dilemu rešio je sveštenik Marko Jeftić koji kaže da bi badnjak trebalo založiti na Badnje veče.
- Taj plamen simboliše i svetlost istinskog Boga. Badnjak je i naše nalaganje u toj Vitlaemskoj pećini, gde su se skrili Josif, Marija i Isus Hrist, gde su kasnije počeli da dolaze pastiri, mudraci i razni drugi da vide čudo koje se desilo.
AI/Gemini
Badnjak je svetinja, Ilustracija
On je naglasio da je vrlo važno da se prema badnjaku odnosimo sa poštovanjem.
- Nisu strane slike badnjaka načičkanog na drveće u parku, što je, naravno, prilagođeno životu u velikim gradovima i malim stanovima. To zna da bude ružno, jer badnjak spadne sa grane pa se prlja, i po njemu se gazi... Pogotovo je ružno kad vidimo da se kači na automobile, gde se prljaju i blato ih zapljuskuje.
Ističe, ipak, da ga ne treba čuvati ni kao amajliju.
- Najbolje bi bilo spaliti badnjak, ukoliko za to postoji mogućnost, a ako ne postoji onda ga odneti na neko mesto na kom će to prirodno istruliti. To mesto ne sme biti tek tako odabrano, kao da smo rešili nekakav usputni problem okačivši ga na prvo slobodno drvo - zaključuje otac Marko.
Marko Vasović iz sela Skakavci otkriva kako tri generacije njegove porodice, pod jednim krovom, kroz običaje, molitvu i ljubav pokazuju da Božić nije samo praznik, već i način života i poruka budućim generacijama.
Iako se veruje da Vidovdan vuče korene iz paganstva, Dimitrije Marković objašnjava zašto ovaj dan ima isključivo hrišćansko značenje i kakvu vezu ima sa sicilijanskim mučenikom Svetim Vitom
Otac Predrag kaže da je najbitnije da se ne gorči, da se ne mrači, i da se ne razmišlja šta je naš, a šta tuđi običaj, nego šta god da se izabere, neka to bude iz ljubavi.
Rimski upravitelj Judeje, Pontije Pilat, u početku nije nalazio osnov da ga osudi, ali je pod pritiskom naroda i optužbi da se proglašava carem i time ugrožava vlast imperatora, na kraju popustio.
Dok su meštani tugovali za preminulim komšijom, zvuk pucnjave prekinuo je molitvu i odneo život protojereju Sergeju Kljahinu, ostavljajući šest ranjenih i duboku tugu među vernicima.
Sveštenik Ruske pravoslavne crkve ukazuje na pogrešna verovanja, otkriva simboliku najvažnijih nijansi i objašnjava zašto pojedine tonove ipak treba zaobići
Nastojateljica Manastira Vratna govori kako lavanda, pčelinji vosak i prirodna eterična ulja iz ove svetinje pomažu vernicima da povrate ravnotežu tela i duha.
Od jutarnje liturgije do prazničnog okupljanja uz rukotvorine i manastirske proizvode, dan je protekao u znaku molitve, sećanja na čudesno izbavljenje i živog susreta ljudi koji svoju veru potvrđuju i kroz rad i darivanje.
Kolone vernika iz Golupca i Kučeva slile su se u manastir, gde je jutro počelo Liturgijom, a potom nastavljeno krsnim hodom i molitvom pred moštima svetitelja.
Godinama je dolazio i bez objašnjenja zastajao na istom mestu u hramu u Libertivilu, sve dok nije razumeo šta ga tamo uporno vraća i odlučio da promeni svoj život.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
U besedi za četvrtak Strasne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički naglašava da svako odbijanje Spasiteljeve ruke vodi u duhovnu tamu, dok prihvatanje donosi svetlost, čistotu i besmrtnost.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Veliki četvrtak po starom i po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svete Marije Kleofine, dok Jevreji slave poslednji dan Pashe, a muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.