Teolog i sveštenik objašnjavaju zašto je ovaj ton odabran kao ton koji najčešće nose sveštenici i monasi.
Pravoslavne sveštenike uglavnom viđamo u crnoj odori, što je takođe uobičajena boja odeće katoličkih sveštenika, a gotovo uvek i monaha.
Za portal religija.rs Aleksandar Bojanić, mladi teolog, otkriva zašto je to tako.
- Crna boja poseduje sve boje u sebi i ne razdražuje - objasnio je kratko sagovornik.
YT/ RTV Podrinje Loznica, shutterstock
Aleksandar Bojanić
Dublju analizu za portal religija.rs dao je otac Marko Jeftić, ulazeći u suštinu boje koja se najčešće viđa na sveštenicima i gotovo uvek na odeždi monaha.
- Postoje dve verzije. Prva se tiče Vizantije i govori da je crna boja bila svakodnevna i nije se povezivala sa žalošću, kako se to danas percipira. Bila je svakodnevna i razlikovala se od drugih boja koje u Crkvi imaju simboliku. Nije označavala ništa posebno - započinje sveštenik Marko.
Značenje boja
shutterstock.com/Pix Sell
Boje
Za naše čitaoce, kratkim osvrtom na boje, otac Marko je pojasnio njihovo značenje u Crkvi:
Ljubičasta – boja žalosti
Bela – boja vaskrsenja
Crvena – boja koja simbolizuje praznike posvećene mučenicima i svetiteljima
Zlatna – boja vaskrsenja
Plava – boja Bogorodice
Zelena – boja Svetog Duha
Kako dalje navodi sveštenik druga verzija je povezivanje crne boje sa skromnošću i monaštvom, koje je preuzelo vodeći značaj u Crkvi nakon pobede pravoslavlje nad ikonoborstvom negde u 8/9 veku.
- Crna boja je počela da označava skromnost, odvojenost od sveta i suzbijanje strasti...zato su mantije i široke. Pogrešno je mišljenje da je crna boja boja žalosti zbog smrti, jer u hrišćanstvu nema žalosti smrti, Hrist ju je pobedio Vaskrsom - navodi otac Marko.
Republika
Marko Jeftić
Ističe da je Vaskrs praznik koji nas podseća na najveće čudo i pobedu života nad smrću.
- U našoj veri posebno je naglašeno iskupljenje koje je Isus podneo za nas, jer je svojom smrću uništio smrt. Kod nas je fokus na borbi sa sopstvenim strastima, a telo i duh se bore kroz post i pročišćenje. Iako tuga i žalost često dolaze do izražaja kao teološki koncept, to je zapravo stran pristup pravoslavnom tumačenju.
BONUS VIDEO: Kako sačuvati porodicu u 2025. godini - Važna poruka oca Marka Jeftića
Starešina hrama hrama Svete Trojice je detaljno opisao dan kada je, po pozivu prijatelja, otišao u kuću čoveka koji je tvrdio da predmeti mirotoče onda kada počne da poje crkvene pesme.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Kao mudar i duhovan čovek, Sveti Danilo je imao i politički uticaj, a naročito ga je poštovao car Lav koji je naredio da se napravi krov na stubu na kome je obitavao, kako bi ga spasao od smrzavanja.
U Jagodnjaku nadomak Osijeka, na praznik Svetog Nikolaja, obeleženo je 300 godina Nikolajevskog hrama, sabornosti i istrajanja Srba na prostoru današnje Hrvatske.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
U iskrenom i nenametljivom promišljanju, otac Hrizostom Filipesku razotkriva kako se iz gomile protivrečnih sudova rađa i pritisak koji svaki sveštenik nosi, pokazujući koliko su brzopleti utisci često daleko od istine o njegovom pozivu.
Suđenje Ivanu Hadravi, jereju pravoslavne crkve u Češkoj stavlja na ispit granice verskog angažmana u političkim sukobima i izaziva burne reakcije u crkvenim i društvenim krugovima.
Vernici i istoričari zabrinuti zbog plana albanskog Ministarstva kulture da hram pretvori u muzejski prostor, što ugrožava duhovni i kulturni identitet sela.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Dok se srednjovekovni junaci svojataju, život ćerke i unuka Đurađa Kastriotića svedoči o pravoslavnoj veri, srpskoj despotskoj lozi i svetosti koja ne pristaje na savremene interpretacije.