ZAŠTO SE NIKAD NE BI TREBALO KRSTITI PRED SVETOM ČAŠOM! Otac Dušan o osnovnom pravilu prilikom pričešća, koje vernici masovno krše
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Sveto pričešće zauzima centralno mesto u životu svakog pravoslavnog hrišćanina. Vernik kroz pričešće prima Sveto telo i krv Hristovu i zato se Svetoj čaši pristupa sa verom, molitvom, pokajanjem i dubokim strahopoštovanjem.
Ipak, u praksi se dešava da vernici, obuzeti željom da što pre priđu Svetim darovima, zaborave na ozbiljnost trenutka, pa se pred Čašom stvaraju gužva, guranje i nestrpljenje.
Upravo takav prizor zatekao je svojevremeno mitropolita volokolamskog Pitirima (Nečajeva), koji je nakon liturgije uputio vernicima veoma oštre reči i time pokazao kako nikad i niko ne sme da se ponaša pred Svetom čašom.

Naime, na kraju jedne liturgije, mitropolit Pitirim je izašao na amvon sa putirom i počeo da pričešćuje narod. Ceo hram krenuo je prema njemu, a u prvim redovima ubrzo se stvorila velika gužva.
Vladika je tada pozvao jednog sveštenika, predao mu putir i otišao u oltar. Ubrzo je izašao sa drugim putirom i stao sa leve strane oltara.
Vernici iz centralnog dela hrama, naročito oni iz prvih redova, ponovo su naglo krenuli prema njemu.
Mitropolit je pozvao drugog sveštenika, predao mu putir i vratio se u oltar. Nedugo zatim izašao je i sa trećim putirom i stao na suprotnu stranu soleje. Ponovo su svi počeli da se kreću prema njemu.
Vladika je tada gestom zaustavio narod, predao putir trećem svešteniku i otišao u oltar.
Posle službe mitropolit Pitirim izašao je da propoveda i veoma oštro rekao vernicima:
- Trebalo da čestitam pričešće svim pričasnicima. A ja bih vas sada isterao iz hrama bičem, kao što je Hristos isterao menjače novaca, jer ste bili spremni da krv Hristovu zamenite za nekakvog mitropolita.
Nakon tih reči mitropolit se okrenuo, vratio u oltar i zatvorio za sobom carske dveri.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom. Vernik kroz ovu svetu tajnu ne prima samo blagoslov, već i duhovnu snagu, isceljenje duše i tela, kao i oproštaj grehova. Sveto pričešće nije nagrada za besprekorne, nego lek i sila za one koji se bore, istakao je otac Dejan. Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
ZAŠTO SE NIKAD NE BI TREBALO KRSTITI PRED SVETOM ČAŠOM! Otac Dušan o osnovnom pravilu prilikom pričešća, koje vernici masovno krše
AKO DOĐETE NA PRIČEŠĆE I DESI VAM SE OVO, ODMAH SAMI ODSTUPITE OD SVETE ČAŠE! Arhimandrita Viktor kaže da vam tad Bog šalje poruku da niste dostojni
DA LI TREBA POSTITI PRED PRIČEST IAKO JE MRSNI DAN PO KALENDARU? Sveštenik o čestom pitanju vernika
KAKO SE PRIPREMITI ZA PRIČEŠĆE: Arhimandrit Hrizostom kaže da mnogi prilaze Svetoj čaši, a da najvažniju stvar nisu uradili - TAD JE SVE UZALUDNO!
Pričešće je lični i tajanstveni susret sa Bogom, koji zahteva tišinu, smirenje i unutrašnju sabranost.
Svrha pričešća jeste duhovno očišćenje, isceljenje duše i tela, učvršćenje vere i priprema za večni život.
U crkvenoj praksi naglašava se da pričešće ne sme postati radnja koja se obavlja po navici, niti obred kojem se pristupa bez pripreme.
Liturgija se služi da bi se vernici pričestili, tačnije, da bi se s Bogom sjedinili, istakao je otac Goran.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Za pravoslavnog hrišćanina sloboda ne znači da čovek može da radi sve što želi i da sam sebi određuje šta je dobro, a šta zlo.
Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Kada Pavle i Lenka pronađu neobičnu kutiju sa krstom i krenu za tragovima koje je ostavila njihova tetka Snežana, otkriće da se najveće blago ne krije u kutiji, već u srcu čoveka.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Posebnu umetničku vrednost predstavlja ikonostas od orahovog drveta, izrađen 1833. godine.
Dok se sa roditeljima pripremaju za odlazak kod kumova na slavu, Stefan i Uroš kreću u potragu za tajnom koja vodi do najvećeg blaga.
Umesto mlevenog mesa, koriste se sočni komadi svinjetine i mnogo crnog luka, a završni korak receptu daje poseban ukus.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 11. sedmice po Duhovima objašnjava zašto Hristov nedolazak nije dokaz neispunjenog obećanja i zašto čovek ne treba Božju večnost da meri sopstvenim vremenom.