ZAŠTO SE NIKAD NE BI TREBALO KRSTITI PRED SVETOM ČAŠOM! Otac Dušan o osnovnom pravilu prilikom pričešća, koje vernici masovno krše
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
Vernici često zanemare kako prilaze Svetoj čaši.
Sveto pričešće zauzima centralno mesto u životu svakog pravoslavnog hrišćanina. Vernik kroz pričešće prima Sveto telo i krv Hristovu i zato se Svetoj čaši pristupa sa verom, molitvom, pokajanjem i dubokim strahopoštovanjem.
Ipak, u praksi se dešava da vernici, obuzeti željom da što pre priđu Svetim darovima, zaborave na ozbiljnost trenutka, pa se pred Čašom stvaraju gužva, guranje i nestrpljenje.
Upravo takav prizor zatekao je svojevremeno mitropolita volokolamskog Pitirima (Nečajeva), koji je nakon liturgije uputio vernicima veoma oštre reči i time pokazao kako nikad i niko ne sme da se ponaša pred Svetom čašom.

Naime, na kraju jedne liturgije, mitropolit Pitirim je izašao na amvon sa putirom i počeo da pričešćuje narod. Ceo hram krenuo je prema njemu, a u prvim redovima ubrzo se stvorila velika gužva.
Vladika je tada pozvao jednog sveštenika, predao mu putir i otišao u oltar. Ubrzo je izašao sa drugim putirom i stao sa leve strane oltara.
Vernici iz centralnog dela hrama, naročito oni iz prvih redova, ponovo su naglo krenuli prema njemu.
Mitropolit je pozvao drugog sveštenika, predao mu putir i vratio se u oltar. Nedugo zatim izašao je i sa trećim putirom i stao na suprotnu stranu soleje. Ponovo su svi počeli da se kreću prema njemu.
Vladika je tada gestom zaustavio narod, predao putir trećem svešteniku i otišao u oltar.
Posle službe mitropolit Pitirim izašao je da propoveda i veoma oštro rekao vernicima:
- Trebalo da čestitam pričešće svim pričasnicima. A ja bih vas sada isterao iz hrama bičem, kao što je Hristos isterao menjače novaca, jer ste bili spremni da krv Hristovu zamenite za nekakvog mitropolita.
Nakon tih reči mitropolit se okrenuo, vratio u oltar i zatvorio za sobom carske dveri.
Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom. Vernik kroz ovu svetu tajnu ne prima samo blagoslov, već i duhovnu snagu, isceljenje duše i tela, kao i oproštaj grehova. Sveto pričešće nije nagrada za besprekorne, nego lek i sila za one koji se bore, istakao je otac Dejan. Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
ZAŠTO SE NIKAD NE BI TREBALO KRSTITI PRED SVETOM ČAŠOM! Otac Dušan o osnovnom pravilu prilikom pričešća, koje vernici masovno krše
AKO DOĐETE NA PRIČEŠĆE I DESI VAM SE OVO, ODMAH SAMI ODSTUPITE OD SVETE ČAŠE! Arhimandrita Viktor kaže da vam tad Bog šalje poruku da niste dostojni
DA LI TREBA POSTITI PRED PRIČEST IAKO JE MRSNI DAN PO KALENDARU? Sveštenik o čestom pitanju vernika
KAKO SE PRIPREMITI ZA PRIČEŠĆE: Arhimandrit Hrizostom kaže da mnogi prilaze Svetoj čaši, a da najvažniju stvar nisu uradili - TAD JE SVE UZALUDNO!
Duhovnici stalno upozoravaju na opasnost nemarnog odnosa prema ispovesti i pričešću.
U predanju Crkve postoji snažna slika nevidljivog sveta koji prati čoveka dok prilazi Svetoj čaši.
Jereju Grčke pravoslavne crkve pozlilo je tokom Svetog pričešća, a jedna od prisutnih vernica pružala mu je KPR do dolaska hitne.
Dugogodišnji iguman Manastira Rače poslednji dan života proveo je u metohu na Tari.
U besedi za utorak 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači početak Jevanđelja po Jovanu i govori o Sinu Božjem kroz koga je sve stvoreno i koji je radi spasenja došao među ljude.
Kratka, ali snažna pouka svetitelja govori o nečemu što je mnogo dublje od običnog spokojstva i otkriva zbog čega unutrašnja tišina ima posebno mesto u hrišćanskom životu.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
U svetosavskoj tradiciji i istoriji SPC, ekshumacija ima i poseban značaj kada je reč o obretenju moštiju svetitelja.
Nad njegovim svetih moštiju, prema predanju, dogodila su se mnoga iscelenja bolesnih.
Dobro delo gubi svoj pravi smisao kada čovek počne da ga čini zbog sebe.
Sveti oci su uvek naglašavali da, ma kakvo dete da je, ne treba ga posmatrati kao problem koji treba "slomiti“, već kao ličnost koju treba oblikovati.
Duša poseduje svojevrsni duhovni mehanizam upravljanja telom, a kao primer za to je fantomski bol, tvrdi otac Danil.
Jedni na groblje odlaze baš tog dana i naručuju parastos, dok drugi smatraju da za tim nema potrebe. Sveštenik objašnjava šta je u ovakvoj situaciji najvažnije.
Patrijarh srpski razgovarao je sa predsednikom slovenačke vlade o položaju Crkve, slobodi veroispovesti i odnosima države i verskih zajednica, na dan kada je obeleženo 90 godina od osnivanja crkve Svetih Kirila i Metodija.
U svetosavskoj tradiciji i istoriji SPC, ekshumacija ima i poseban značaj kada je reč o obretenju moštiju svetitelja.