Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Kroz osvećeni hleb (naforu) i vino, koji simbolizuju Telo i Krv Hristovu, vernici se sjedinjuju sa Bogom i postaju jedno telo sa Crkvom. To je izvor duhovnog života, isceljenja i večnog spasenja.
Zbog toga Crkva od najranijih vremena uči da ovoj Svetoj tajni treba pristupati sa dubokim poštovanjem, pripremom i pokajanjem.
Shutterstock
Pričešće, ilustracija
Iako se smatra vrhuncem liturgijskog života, među vernicima ima i onih koji pričešću pristupaju olako, ne obraćajući dovoljno pažnje na duhovnu pripremu.
Sveštenici često upozoravaju da samo spoljašnje ispunjavanje pravila nije dovoljno ukoliko čovek ne nastoji da se pomiri sa Bogom i bližnjima, da se oslobodi mržnje, zavisti i drugih grehova koji ga udaljavaju od Hrista.
O tome je govorio i arhimandrit Hrizostom Nešić, objašnjavajući kako vernik treba da se pripremi za pristupanje Svetoj čaši.
- Kad se pričešćuje Svetim tajnama Tela i Krvi Hristove svake nedelje, praznikom, skoro na svakoj liturgiji, ako je mirski čovek, mora da posti sredu i petak i sva četiri propisana posta, da pročita molitve pred pričešće i da se uzdržava od hrane i vode posle 12 sati - objasnio je otac Hrizostom, a potom dodao:
- I sve to ne znači ništa ako niste svima oprostili i niste se izmirili s Bogom i s ljudima. Ako si počinio neki greh, moraš da se pokaješ zbog njega. Pričešćuju se ljudi, a idu kod vračara i gatara. To ne valja. Gledaju horoskop, piju kafe, pa okreću šolje, imaju abortuse, čedomorstva, a nisu se pokajali. U svađi su s komšijama i rođacima, a pričešćuju se. Mrze, zavide, stiču materijalna dobra, a za šta stiču kad sutra može da dođe anđeo Božji i da ti uzme dušu. Kradu od države, kradu jedni drugima. Stavljaju sebe na mesto Boga. Isto se čine muželoštva, skotološtva, ženološtva... I ako je neko takav, treba da se pokaje, preobrazi i da prima Krv i Telo Hristovu kao lek.
Pozivajući se na svešteničku praksu, protojerej Andrej Čiženko govori o pogrešnim stavovima, opasnim grehovima i svemu onome što nas udaljava od prave duhovnosti. Objašnjava kako da se pričestimo dostojno, u miru i strahu Božijem.
Od pranja nogu apostolima do ustanovljenja pričešća, ovaj dan nosi poruku smirenja i unutrašnjeg preobražaja, dok narodni običaji otkrivaju kako se vekovima pripremamo za najveći hrišćanski praznik.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.