Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Mnogi pravoslavni hrišćani u automobilu drže krst okačen o centralni retrovizor. Za jedne je to vidljivi znak vere, za druge porodična tradicija, dok je nekima krst podsetnik da se pre puta pomole Bogu i zatraže blagoslov i zaštitu. Ipak, među vernicima se postavlja pitanje da li je ovakav način držanja krsta ispravan i da li se time svetinja pretvara u neku vrstu amajlije.
Krst nije amajlija, već znak vere
U pravoslavlju krst nije predmet kojem se pripisuju magijska svojstva. On je znak Hristove žrtve, pobede nad smrću i vere u Gospoda. Zato ni krst u automobilu ne treba posmatrati kao predmet koji sam po sebi štiti čoveka od nesreće.
Za mišljenje o ovoj temi pitali smo protonamesnika Radoslava Savovića, starešinu Crkve Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici.
- Mnogi to rade. Ako je izraz vere, to je u redu. Ako je samo forme radi, onda ne vidim svrhu - kaže otac Radoslav, ističući da spoljašnji znak vere ima smisla kada je praćen stvarnim odnosom prema Bogu. Krst u automobilu može čoveka podsetiti da se pre puta prekrsti, pomoli i zamoli Gospoda da ga sačuva, prenosi portal lepaisrecna.mondo.rs.
SPC
Sveštenik Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici
"Na svaki put krenite s verom i molitvom"
Otac Radoslav savetuje vernike da se pre svakog puta, bio on dug ili kratak, pomole Bogu. Posebno mesto u tome ima molitva za vozače, u kojoj se od Gospoda traži da čoveka sačuva od iskušenja i opasnosti i da mu podari da se u zdravlju vrati svojim najmilijima.
Molizva za vozače
Gospode, Bože, koji si pravi Put, Istina i Život, smiluj se na mene nedostojnog i budi mi saputnik na ovom putu. Sačuvaj me od iskušenja, od svake prevare i pakosti, zlih duhova i zlih ljudi. Održi me u pravdi i istini po zapovestima Tvojim, da se vratim domu svome, svojim milim i dragim u zdravlju duše i tela. Jer je Tvoje carstvo i sila i slava, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u sve vekove vekova. Amin.
Molitva, naravno, ne isključuje odgovornost vozača. Vera i pažljiva vožnja ne suprotstavljaju se jedna drugoj, već zajedno podrazumevaju odgovoran odnos prema sopstvenom i tuđim životima.
Krst ne sme da ugrožava bezbednost
Sa stanovišta bezbednosti u saobraćaju, problem nije sam krst, već njegovo mesto postavljanja. Isto važi i za osveživače vazduha, ukrase i druge predmete koji se često kače oko centralnog retrovizora.
Najvažnije je da ništa u vozilu ne smanjuje preglednost, ne odvlači pažnju i ne povećava rizik od saobraćajne nezgode. Zato krst treba postaviti tako da ne ometa vozača. Ako je krst u automobilu izraz vere i podsetnik na molitvu, u tome nema ničeg pogrešnog. Važno je, međutim, da se ne posmatra kao amajlija koja poseduje neku samostalnu moć.
Pravoslavni hrišćanin ne treba da se uzda u predmet, već u Boga, a istovremeno je dužan da učini ono što je do njega kako bi putovanje bilo bezbedno.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Nastajali bez autora i plana, oblikovani kroz vekove straha, vere i svakodnevice, običaji su preživeli čak i onda kada su njihova prvobitna značenja nestala.
Verovanje u znakove, talismane i razne običaje suprotno je hrišćanskoj veri, koja čoveka poziva na uzdanje u Božji promisao, molitvu, pokajanje i duhovnu slobodu koju nam je Hristos darovao.
Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 11. sedmice po Duhovima objašnjava zašto Hristov nedolazak nije dokaz neispunjenog obećanja i zašto čovek ne treba Božju večnost da meri sopstvenim vremenom.
Pravoslavci danas obeležavaju Svete apostole Prohora, Nikanora, Timona i Parmena po starom, dok se po novom kalendaru obeležava Sveti mučenik i arhidiakon Lavrentije. Katolička crkva obeležava praznik Svetog Lovrenca, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Otac Čad Riperger povezao je drevna proročanstva sa moralnim padom, razvojem digitalnih tehnologija i globalnim finansijskim sistemom koji bi mogao da promeni način na koji ljudi pristupaju novcu i osnovnim dobrima.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Protojerej Mihail Bregvadze tvrdi da je odluka povezana sa okolnostima smrti, dok majka pokojnice odbacuje njegove navode i traži da se ne iznose nepotvrđene tvrdnje o ovoj porodičnoj tragediji.
Beseda Svetog Nikolaja Ohridskog i Žičkog za ponedeljak 11. sedmice po Duhovima objašnjava zašto Hristov nedolazak nije dokaz neispunjenog obećanja i zašto čovek ne treba Božju večnost da meri sopstvenim vremenom.
Jedna njegova pouka govori o opasnosti koja se ne prepoznaje po krstu, molitvi i izgovorenim rečima, već po onome što čovek čini kada ga niko ne posmatra.
Šestorica osumnjičenih uhapšena su zbog incidenta u manastiru Svetog Jakova, dok hrišćanski predstavnici upozoravaju na sve učestalije nasilje nad vernicima i svetinjama u Jerusalimu.
Mitropolit šumadijski je na hramovnoj slavi govorio o liturgiji kao najvećem izrazu blagodarnosti Bogu i upozorio da bez smirenja ni Božji darovi ne mogu čoveku doneti istinsku korist.
Piletina, krompir, povrće i začini lagano se krčkaju dok sve ne omekša, a kisela pavlaka na kraju daje paprikašu gustinu, punoću i prepoznatljivu kremastu teksturu.