Starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave ističe da krst u automobilu može biti izraz vere, ali ne i amajlija, dok bezbednost vozača uvek mora biti na prvom mestu.
Mnogi pravoslavni hrišćani u automobilu drže krst okačen o centralni retrovizor. Za jedne je to vidljivi znak vere, za druge porodična tradicija, dok je nekima krst podsetnik da se pre puta pomole Bogu i zatraže blagoslov i zaštitu. Ipak, među vernicima se postavlja pitanje da li je ovakav način držanja krsta ispravan i da li se time svetinja pretvara u neku vrstu amajlije.
Krst nije amajlija, već znak vere
U pravoslavlju krst nije predmet kojem se pripisuju magijska svojstva. On je znak Hristove žrtve, pobede nad smrću i vere u Gospoda. Zato ni krst u automobilu ne treba posmatrati kao predmet koji sam po sebi štiti čoveka od nesreće.
Za mišljenje o ovoj temi pitali smo protonamesnika Radoslava Savovića, starešinu Crkve Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici.
- Mnogi to rade. Ako je izraz vere, to je u redu. Ako je samo forme radi, onda ne vidim svrhu - kaže otac Radoslav, ističući da spoljašnji znak vere ima smisla kada je praćen stvarnim odnosom prema Bogu. Krst u automobilu može čoveka podsetiti da se pre puta prekrsti, pomoli i zamoli Gospoda da ga sačuva, prenosi portal lepaisrecna.mondo.rs.
SPC
Sveštenik Radoslav Savović, starešina hrama Svetih apostola Vartolomeja i Varnave u Rakovici
"Na svaki put krenite s verom i molitvom"
Otac Radoslav savetuje vernike da se pre svakog puta, bio on dug ili kratak, pomole Bogu. Posebno mesto u tome ima molitva za vozače, u kojoj se od Gospoda traži da čoveka sačuva od iskušenja i opasnosti i da mu podari da se u zdravlju vrati svojim najmilijima.
Molizva za vozače
Gospode, Bože, koji si pravi Put, Istina i Život, smiluj se na mene nedostojnog i budi mi saputnik na ovom putu. Sačuvaj me od iskušenja, od svake prevare i pakosti, zlih duhova i zlih ljudi. Održi me u pravdi i istini po zapovestima Tvojim, da se vratim domu svome, svojim milim i dragim u zdravlju duše i tela. Jer je Tvoje carstvo i sila i slava, Oca i Sina i Svetoga Duha, sada i uvek i u sve vekove vekova. Amin.
Molitva, naravno, ne isključuje odgovornost vozača. Vera i pažljiva vožnja ne suprotstavljaju se jedna drugoj, već zajedno podrazumevaju odgovoran odnos prema sopstvenom i tuđim životima.
Krst ne sme da ugrožava bezbednost
Sa stanovišta bezbednosti u saobraćaju, problem nije sam krst, već njegovo mesto postavljanja. Isto važi i za osveživače vazduha, ukrase i druge predmete koji se često kače oko centralnog retrovizora.
Najvažnije je da ništa u vozilu ne smanjuje preglednost, ne odvlači pažnju i ne povećava rizik od saobraćajne nezgode. Zato krst treba postaviti tako da ne ometa vozača. Ako je krst u automobilu izraz vere i podsetnik na molitvu, u tome nema ničeg pogrešnog. Važno je, međutim, da se ne posmatra kao amajlija koja poseduje neku samostalnu moć.
Pravoslavni hrišćanin ne treba da se uzda u predmet, već u Boga, a istovremeno je dužan da učini ono što je do njega kako bi putovanje bilo bezbedno.
Zašto ljudi vole da traže znakove u snovima, datumima i običajima, gde se nalazi granica između simbola i sujeverja i zbog čega Crkva upozorava da svetinje ne mogu biti "magijska zaštita".
Iza crvenih slova i obeleženih postova krije se mnogo više od praktičnog rasporeda, a sveštenici objašnjavaju da to nije spisak zabrana, nego duhovni vodič koji je potrebno ispravno čitati.
Nastajali bez autora i plana, oblikovani kroz vekove straha, vere i svakodnevice, običaji su preživeli čak i onda kada su njihova prvobitna značenja nestala.
Verovanje u znakove, talismane i razne običaje suprotno je hrišćanskoj veri, koja čoveka poziva na uzdanje u Božji promisao, molitvu, pokajanje i duhovnu slobodu koju nam je Hristos darovao.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Peticija je predata crnogorskim državnim zvaničnicima, dok istorijski navodi i pismo mitropolita Amfilohija svedoče o starom hramu Svete Trojice i litijskoj tradiciji koja je vekovima okupljala vernike na vrhu Rumije.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Od molitve pred polazak do posete drevnim pravoslavnim hramovima širom Evrope, ovaj vodič otkriva kako vernici mogu da sačuvaju duhovnu vezu i tokom najbezbrižnijih dana u godini.
Sveti velikomučenik Dimitrije ostao je upamćen kao zaštitnik Soluna, ali i kao svetitelj kome se vernici obraćaju u trenucima straha, bolesti i životnih iskušenja.
Hrišćanin je pozvan da svoju savest oblikuje prema Jevanđelju, čak i onda kada ga to udaljava od stavova i načina života koji preovlađuju u njegovom okruženju.
Patrijarh se, zajedno sa prisutnima, pomolio za boljitak naroda, kako bi svi bili u milosti Božijoj. Tom prilikom on je pozvao vernike da se pomole za dušu preminulog protojereja-stavrofora Vojislava Bilbije.
Čovek ne može uvek da utiče na postupke drugih ljudi, da spreči neprijatnosti ili promeni ono što mu život donosi, ali može da se trudi da ne dozvoli da ga svaka reč, svađa ili prolazna teškoća udalji od spokojstva.
Među datumima koje pravoslavni vernici treba da zapamte nalaze se i neke od najpoznatijih srpskih slava, a kraj meseca donosi početak Božićnog posta, zbog čega će poslednja novembarska slavska trpeza biti posna.