ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Pričešće je lični i tajanstveni susret sa Bogom, koji zahteva tišinu, smirenje i unutrašnju sabranost.
U pravoslavnoj veri pričešće predstavlja jedno od najsvetijih i najdubljih tajinstava Crkve. To je trenutak u kojem vernik prima telo i krv Gospoda Isusa Hrista, sjedinjujući se s njim ne samo simbolično već istinski i duhovno.
Ovaj čin nije samo obred već živi susret čoveka i Boga, potvrda vere, pokajanja i želje za preobražajem.
Pričešće je srž liturgijskog života. Bez njega, duhovni život vernika ostaje nepotpun jer upravo kroz ovu svetu tajnu čovek zadobija blagodat, snagu za borbu sa grehom i utehu u svakodnevnom životu.

Ono je dar Božije ljubavi, ali i odgovornost jer se prima s verom, strahom Božijim i pripremljenim srcem.
Ipak, uprkos njegovoj neizmernoj važnosti, u pravoslavlju se naglašava da o pričešću ne treba govoriti olako niti ga iznositi kao temu za hvalisanje ili spoljašnje pokazivanje.
To je lični i tajanstveni susret sa Bogom, koji zahteva tišinu, smirenje i unutrašnju sabranost.
O tome svedoči i poučno objašnjenje protojereja Dimitrija Smirnova:
- Dešava se i ovako: čovek se pripremio, vredno se trudio, preputovao dug put, pokisao na kiši, pobožno stajao na službi, ispovedio se do kraja, ništa nije skrivao. Duboko se pokajao za sve i nije se opravdavao: "Primi me, Gospode, i oprosti mi. Trudiću se da ne radim ono što sam radio juče i prekjuče sledeći put" - počeo je otac Dimitrije.
Kaže, čovek se pričestio, primio blagodat i izašao iz crkve prosvetljen, a onda je pao, i to olako:
- Ali je sreo nekoga, počeo da razgovara i počeo da se ponaša kao da čini dobro delo, pozivajući ga u crkvu, govoreći mu da je ovde divno, duhovno, da divno reč Božja teče ovde. Prošlo je deset minuta i shvatio je da mu je duša prazna... Ono što je poneo iz crkve je nestalo, iščezlo.
Sve što je čovek video, osetio i što je ušlo u njegovu dušu, kaže, kao kroz dimnjak, izletelo je u nebo - i ponovo se njegova duša oseća hladno i prazno...
- Jer ova prava osećanja treba uvek da ostanu tajna - upozorio je otac Dimitrije i dodao:
- I ono što primamo od Boga, naša unutrašnja veza s njim, naši razgovori s njim i darovi koje on daje, treba da budu skriveni u našim srcima. Ne treba da se dele ni sa kim drugim...
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo. Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene. Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke. Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
OVO SVAKI PRAVOSLAVAC MORA DA ZNA PRE ULASKA U CRKVU: Starac Kleopa sažeo je 14 kanonskih pravila u kratak duhovni vodič za pravoslavne vernike
KAKO BOG GLEDA NA MUŠKARCE KOJI BIJU ŽENE: Otac Dimitrij dao objašnjenje jasno kao dan
ZAŠTO SE NIKAD NE BI TREBALO KRSTITI PRED SVETOM ČAŠOM! Otac Dušan o osnovnom pravilu prilikom pričešća, koje vernici masovno krše
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Dugogodišnji iguman Manastira Rače poslednji dan života proveo je u metohu na Tari.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
Ovom danu se ne pristupa samo kao običnom prazniku, već kao danu molitve, Svete liturgije i duhovne radosti.
U besedi za nedelju 19. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički upozorava na grehe, odricanje od vere i mržnju prema bližnjima, koji mogu imati dalekosežne posledice.
Jedan od najvećih svetitelja objasnio je zašto određeni postupak prema bližnjem može da ugrozi sve čemu pravoslavni hrišćanin teži na svom duhovnom putu i upozorio na grešku koju mnogi teško prepoznaju kod sebe.
Nekadašnji učenik Bogoslovije Svetog Petra Cetinjskog proglašen je najboljim diplomiranim studentom teologije u Solunu, a njegov uspeh nadahnjuje mlade da istrajnošću i predanošću ostvare svoje ciljeve.
Ako bi tokom pričešća ljudi, čije su duše oskvrnjene nepokajanim gresima videli njihov duhovni izgled, bili bi užasnuti, istakao je sveštenik.
Jedan od najvažnijih načina na koji možemo biti uz čoveka koji pati jeste molitva.
U našoj krvi su nebrojeni preci, sa njima je i deo nas otišao Bogu, govorio je starac Visarion.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Srpska svetinja stara više od jednog veka našla se u zemljišnim knjigama u Gradačcu pod spornim vlasništvom, što izaziva zabrinutost pravoslavnih vernika.
Rektor Niške bogoslovije objašnjava zašto su molitva, milostinja i vera u Vaskrsenje dragoceniji od skupih spomenika i bogatih trpeza i šta zaista možemo da učinimo za duše svojih upokojenih.
Poglavar SPC govorio je o veri koja povezuje generacije i čuva duhovne korene naroda, upozorio na razdor i mržnju, a Bojanu Pajiću uručeno je visoko crkveno odlikovanje za doprinos srpskom kulturnom nasleđu.