ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo.
Pričešće je lični i tajanstveni susret sa Bogom, koji zahteva tišinu, smirenje i unutrašnju sabranost.
U pravoslavnoj veri pričešće predstavlja jedno od najsvetijih i najdubljih tajinstava Crkve. To je trenutak u kojem vernik prima telo i krv Gospoda Isusa Hrista, sjedinjujući se s njim ne samo simbolično već istinski i duhovno.
Ovaj čin nije samo obred već živi susret čoveka i Boga, potvrda vere, pokajanja i želje za preobražajem.
Pričešće je srž liturgijskog života. Bez njega, duhovni život vernika ostaje nepotpun jer upravo kroz ovu svetu tajnu čovek zadobija blagodat, snagu za borbu sa grehom i utehu u svakodnevnom životu.

Ono je dar Božije ljubavi, ali i odgovornost jer se prima s verom, strahom Božijim i pripremljenim srcem.
Ipak, uprkos njegovoj neizmernoj važnosti, u pravoslavlju se naglašava da o pričešću ne treba govoriti olako niti ga iznositi kao temu za hvalisanje ili spoljašnje pokazivanje.
To je lični i tajanstveni susret sa Bogom, koji zahteva tišinu, smirenje i unutrašnju sabranost.
O tome svedoči i poučno objašnjenje protojereja Dimitrija Smirnova:
- Dešava se i ovako: čovek se pripremio, vredno se trudio, preputovao dug put, pokisao na kiši, pobožno stajao na službi, ispovedio se do kraja, ništa nije skrivao. Duboko se pokajao za sve i nije se opravdavao: "Primi me, Gospode, i oprosti mi. Trudiću se da ne radim ono što sam radio juče i prekjuče sledeći put" - počeo je otac Dimitrije.
Kaže, čovek se pričestio, primio blagodat i izašao iz crkve prosvetljen, a onda je pao, i to olako:
- Ali je sreo nekoga, počeo da razgovara i počeo da se ponaša kao da čini dobro delo, pozivajući ga u crkvu, govoreći mu da je ovde divno, duhovno, da divno reč Božja teče ovde. Prošlo je deset minuta i shvatio je da mu je duša prazna... Ono što je poneo iz crkve je nestalo, iščezlo.
Sve što je čovek video, osetio i što je ušlo u njegovu dušu, kaže, kao kroz dimnjak, izletelo je u nebo - i ponovo se njegova duša oseća hladno i prazno...
- Jer ova prava osećanja treba uvek da ostanu tajna - upozorio je otac Dimitrije i dodao:
- I ono što primamo od Boga, naša unutrašnja veza s njim, naši razgovori s njim i darovi koje on daje, treba da budu skriveni u našim srcima. Ne treba da se dele ni sa kim drugim...
Sveštenik Borislav Petrić podseća da je crkva sveti prostor u kojem se očekuje poštovanje, skromnost i dostojanstvo. Kako se ponašati u crkvi da bi duša zaista bila spremna za susret sa Bogom — saveti jednog od najvećih pravoslavnih duhovnika 20. veka koji i danas pomažu vernom narodu širom vaseljene. Mnoge žene danas trpe zlostavljanje od strane svojih muževa, ćuteći iz straha, srama ili pogrešnog uverenja da je trpljenje dužnost svake dobre hrišćanke. Pričešće u pravoslavlju nije običaj, niti formalnost, već susret sa živim Bogom.
ZBOG OVOGA SE ČAK PREKIDA PRIČEŠĆE: Otac Borislav otkriva kako se ponaša u pravoslavnoj crkvi i šta nikako ne smete da uradite!
OVO SVAKI PRAVOSLAVAC MORA DA ZNA PRE ULASKA U CRKVU: Starac Kleopa sažeo je 14 kanonskih pravila u kratak duhovni vodič za pravoslavne vernike
KAKO BOG GLEDA NA MUŠKARCE KOJI BIJU ŽENE: Otac Dimitrij dao objašnjenje jasno kao dan
ZAŠTO SE NIKAD NE BI TREBALO KRSTITI PRED SVETOM ČAŠOM! Otac Dušan o osnovnom pravilu prilikom pričešća, koje vernici masovno krše
Dugogodišnji iguman Manastira Rače poslednji dan života proveo je u metohu na Tari.
Govoreći o porodici, posebno je naglašavao da hrišćanski dom ne treba da bude samo mesto u kojem se živi, već prostor u kojem se osećaju mir, tišina, toplina i međusobno poštovanje.
Ovom danu se ne pristupa samo kao običnom prazniku, već kao danu molitve, Svete liturgije i duhovne radosti.
Pred veliki praznik mnogi vernici se pitaju kako da se pravilno pripreme za odlazak u hram i šta je potrebno znati pre nego što pristupe jednoj od najvećih svetinja pravoslavne vere.
U besedi za subotu 17. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički govori o Hristu koji je svojom rečju i životom razotkrivao zlo i upozorava na strah zbog kojeg čovek ćuti pred onim što zna da nije dobro.
U knjizi "Kod starca Porfirija" Konstantinos Janicijotis beleži susret sa supružnicima kojima je svetitelj ukazao na posledice manjka ljubavi među roditeljima, koje mogu uticati na dete još pre rođenja.
Mekan i mirisan, ovaj oblik tamjana koristi se u pravoslavnim hramovima i domovima, a njegov način izrade vezuje se za svetogorsku tradiciju.
Pouka velikog svetitelja govori zašto bliskost lako preraste u očekivanje i kako ljubav može da bude pravi temelj odnosa.
U Pećkoj patrijaršiji raste crni dud star oko 750 godina koji čuva narodna kazivanja o opstanku i obnovi srpskog naroda na Kosmetu.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Isusovu molitvu ne zovu slučajno "molitva nad molitvama".
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Sveštenički čin primio je 1981. godine u manastiru Kovilju, a tokom službe bio je paroh u više mesta Eparhije bačke.
Praznički dani obeleženi su životom pod otvorenim nebom, simbolima zahvalnosti i sećanjem na put kroz pustinju, dok se porodice okupljaju uz molitve, prazničnu trpezu i drevne običaje.
Med, slad, suve šljive i orasi spojeni su u starinsku poslasticu koja se vezuje za Trojice-Sergijevu lavru i grad Sergijev Posad.