ŽIVOT PROVEO U POSTU I MOLITIVI: Danas je Prepodobni Jakov Ispovednik
U vreme Kopronimovo, pretrpeo je velike muke od ikonoboraca: glad, tamnicu i porugu svake vrste.
Žiču je podigao prvi kralj Srbije iz dinastije Nemanjića, Stefan Nemanjić, a značajnu ulogu u njenom podizanju imao je i njegov brat, Sveti Sava koji je želeo da ovaj manastir bude okrečen u crveno kao što su Lavra i Vatoped na Svetoj Gori. Tamo se i upoznao s verovanjem da crkva počiva na krvi mučenika i da je to simbolično oživotvoreno u boji njenih zidova.
Žiča je srpski srednjovekovni manastir iz prve polovine XIII veka, koji se nalazi u blizini Kraljeva. Podigao ga je prvi kralj Srbije iz dinastije Nemanjića, Stefan Nemanjić, a značajnu ulogu u njenom podizanju imao je i njegov brat, Sveti Sava. Upravo tu krije se odgovor na jedno pitanje: Zašto je Žiča baš crvene boje?
Posle sticanja crkvene samostalnosti 1219. godine, u Žiči je smešteno sedište autokefalne srpske arhiepiskopije. Početkom poslednje decenije XIII veka, manastir je stradao u napadu Tatara, posle čega je sedište arhiepiskopije preneto u Svete Apostole kod Peći, a sam manastir je početkom XIV veka obnovio kralj Milutin.
Tokom srednjeg veka, u Žiči su ustoličavani episkopi i ovenčavani kraljevi iz dinastije Nemanjića, zbog čega je poznata i kao “Sedmovrata”. Slično, glavna manastirska crkva, posvećena je Vaznesenju Hristovom (Svetom Spasu), pa se u stručnim spisima još naziva i Spasova crkva iako je ovo uglavnom nepoznato.
Ono što većina ljudi prvo primeti kada je u pitanju ova impozantna građevina jeste njena boja. Jer, nema baš puno manastira u Srbiji, a ni na svetu koji su tako intenzivno crvene boje.
O tome kako je do ovoga došlo postoji zanimljiva priča.
Naime, Žiču je podigao prvi kralj Srbije iz dinastije Nemanjića, Stefan Nemanjić, a značajnu ulogu u njenom podizanju imao je i njegov brat, Sveti Sava.
On je jedno vreme boravio na Svetoj Gori, a po povratku iz Nikeje u Srbiju 1220. godine naredio je izvesne promene u arhitektonskom izgledu crkve. U trećoj deceniji XIII veka crkva je premalterisana i obojena u crveno.
Istoričari umetnosti smatraju da je to bila upravo ideja Svetog Save koji je na Svetoj Gori video hramove kao što su Lavra i Vatoped koji su bili crveni. Tamo se i upoznao sa verovanjem da crkva počiva na krvi mučenika i da je to simbolični oživotvoreno u boji crkava. Nakon toga je zahtevao od majstora da i Žiču ofarbaju na isti način.
U jedno od najvećih srpskih svetilišta, vladari su ulazili kroz posebne kapije, koje su posle ceremonije zapečaćene, ostavljajući za sobom legende koje i danas nadahnjuju srpski narod.
Manastirski kompleks Studenica sastoji se od konaka i četiri crkve - Bogorodične, Kraljeve , Crkve Svetog Nikole, i još jedne, očuvane u temeljima. Osnovao ga je srpski župan Stefan Nemanja, a 1220. godine je na tom mestu iz Simeonovog sarkofaga počela da teče lekovita voda, Od tada se beleže razna isceljenja i druga čuda, pa je Stefan Nemanja postao Simeon Mirotočivi.
Iako su kiše bile dobrodošle zbog suše, one su donijele i poplave koje su uzrokovale evakuacije i štetu u zajednicama širom zemlje
Pročitajte koju simboliku krstovi na Hramu Svetog Save nose i zbog čega je ona važna.
Malo se zna o toku i rezultatima prvog konkursa za crkvu na Oplencu, osim da je izazvao veliku javnu raspravu.
Jedna freska u manastiru Visoki Dečani i zapis istoričara Nićifora Grigora otkrivaju mogućnost da je car Dušan imao još jedno dete
Incident je odmah prijavljen policijskoj stanici u Orahovcu.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
U donjoj zoni Dohije nalazi se vešernica za pranje posteljine monaha i gostiju, kao i ostava za potrebe ambulante (smeštaj medicinske opreme i lekova).
Uzbudljive vesti za filmske fanove i poštovaoce kontroverznog hita „Stradanje Hristovo“!
Incident je odmah prijavljen policijskoj stanici u Orahovcu.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
U svetogorskim manastirima, gde se vekovima neguje umetnost pripreme posnih jela, jednostavni sastojci postaju specijaliteti bogati ukusima i duhovnim značenjem. Otkrijte recept za jelo koje Svetogorci nazivaju „sfungato“ – monaški specijalitet pripreman s pažnjom, uz poseban dodatak koji mu daje osvežavajuću aromu.