OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Pokajanje je jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života.
U pravoslavnom hrišćanstvu, pokajanje nije tek žal zbog učinjenog greha, već duboka unutrašnja promena čovekovog uma, srca i celokupnog načina života.
To je svesno odricanje od greha i okretanje Bogu sa iskrenom željom za ispravkom i obnovom duhovnog života. Pokajanje nije slabost, već duhovna hrabrost – priznanje sopstvene pogrešivosti i korak ka večnosti.
Za pravoslavnog vernika, pokajanje je most između pada i spasenja, između tame greha i svetlosti Božje ljubavi. Nije ograničeno samo na trenutak ili reč – to je svakodnevna borba, trud da se čovek iznova podiže, čisti svoje srce i usmerava ga ka Bogu.
U tom svetlu, pokajanje je uz ispovest, jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života.
Koliko je istinsko pokajanje bitno, i gde ćemo završiti ukoliko ga izbegnemo, govorio je i starac Stefan Karuljski, koji je isticao da ne bi bilo dobro da grehovni izađemo pred Božji sud.
"Ostavi se greha. Pogledaj prvo svoju dušu da pronađeš koji te greh posebno zaokuplja i odmah započni borbu sa njim. Pokaj se, popravi svoj život, zastani, ne dozvoli da sačekaš Božji sud sa tim grehom. Tada neće biti prihvaćeno pokajanje. Ostavi svoj greh ranije, zameni ga nekim dobrim delom, obrati se Gospodu celim svojim srcem i dušom, plači pred Bogom da ti oprosti i smiluje se, sveti anđeo čuvar će skupiti tvoje suze i pokajanje i pokazaće ih pred Bogom na Strašnom sudu."
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Povrediti drugog, to je teška rana, upozorava mitropolit.
Čovek teži smirenju, a istovremeno teško priznaje da je pogrešio.
Čovek često sreću poistovećuje sa ispunjenjem sopstvenih želja, ne razmišljajući da ono što želi možda nije u skladu sa Božijom voljom.
Pravoslavno učenje jasno govori da đavo nema vlast nad čovekom ako mu čovek sam ne otvori vrata.
Ruski svetitelj objašnjavao je kako neprestana potraga za razonodom može da prikrije unutrašnju prazninu i potisne brigu o bližnjima, molitvu i duhovni život.
Posle više od godinu dana pripreme, molitve i proučavanja vere, članovi porodice krstili su se tokom liturgije.
Strah nas ne približava Bogu i ne može zaštititi našu decu od svih tuga, naglašava čtec Sergije.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Ko zaboravi sopstveni put, lako može zaboraviti i šta ga je oblikovalo.
Niko u manastiru nije znao njen pravi identitet.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Crkva ne odbacuje medicinu, ali ističe da lekovi samo umiruju telo, dok se duša leči ispovešću, liturgijom i menjanjem sebe.
Useljenje u novi životni prostor u kojem su ostale ikone prethodnih vlasnika može da otvori brojna pitanja, posebno ako se zna da su u njemu ranije živeli ljudi lošeg morala.
U besedi za četvrtak 19. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički tumači Hristovo svedočanstvo o zajedničkom bogatstvu Oca i Sina i podseća da Božji darovi prevazilaze sve što ljudski um može da zamisli.
Pouka velikog svetitelja usmerava pažnju na slobodu izbora, ličnu odgovornost i mogućnost povratka Gospodu čak i posle pada.