OVIM SVEŠTENIKU ZADAJETE VELIKU BOL, A NEĆETE NIKAD ISPOVEDITI GREH: Vladika objasnio gde vernici greše prilikom ispovesti
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Pokajanje je jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života.
U pravoslavnom hrišćanstvu, pokajanje nije tek žal zbog učinjenog greha, već duboka unutrašnja promena čovekovog uma, srca i celokupnog načina života.
To je svesno odricanje od greha i okretanje Bogu sa iskrenom željom za ispravkom i obnovom duhovnog života. Pokajanje nije slabost, već duhovna hrabrost – priznanje sopstvene pogrešivosti i korak ka večnosti.
Za pravoslavnog vernika, pokajanje je most između pada i spasenja, između tame greha i svetlosti Božje ljubavi. Nije ograničeno samo na trenutak ili reč – to je svakodnevna borba, trud da se čovek iznova podiže, čisti svoje srce i usmerava ga ka Bogu.
U tom svetlu, pokajanje je uz ispovest, jedno od najvažnijih duhovnih dela, jer bez njega nema ni istinskog mira, ni duhovnog napretka, ni večnog života.
Koliko je istinsko pokajanje bitno, i gde ćemo završiti ukoliko ga izbegnemo, govorio je i starac Stefan Karuljski, koji je isticao da ne bi bilo dobro da grehovni izađemo pred Božji sud.
"Ostavi se greha. Pogledaj prvo svoju dušu da pronađeš koji te greh posebno zaokuplja i odmah započni borbu sa njim. Pokaj se, popravi svoj život, zastani, ne dozvoli da sačekaš Božji sud sa tim grehom. Tada neće biti prihvaćeno pokajanje. Ostavi svoj greh ranije, zameni ga nekim dobrim delom, obrati se Gospodu celim svojim srcem i dušom, plači pred Bogom da ti oprosti i smiluje se, sveti anđeo čuvar će skupiti tvoje suze i pokajanje i pokazaće ih pred Bogom na Strašnom sudu."
Kako jedan Svetogorski starac kaže: "Mnogi se ispovedaju, ali malo njih se kaje!”
Gresi koji su se ponavljali, mogu se samo navesti, a mogu se opisati i situacije koje su dovele do greha, priča sveštenik.
Sveta tajna ispovesti nije kazna, već dar- prilika za novi početak i mir sa Bogom.
Pravoslavlje jasno pokazuje da je unutrašnji mir dar koji se zadobija ne spoljnim okolnostima, već unutrašnjim preobražajem.
Posebno mesto u pravoslavnom shvatanju milostinje zauzima briga o bolesnima i nemoćnima.
Đavo ne može stvoriti ništa novo, ali može iskriviti dobro koje je Bog stvorio.
Sveti Pajsije Svetogorac upozorava da kletve, kada su izgovorene iz bola i nepravde, mogu imati ozbiljne posledice i za onoga ko ih izgovara i za onoga kome su upućene.
U Svetom pismu i učenju svetih otaca, pokajanje je opisano kao neprestani podvig.
Život u skladu sa savešću ne predstavlja pokoravanje strahu od kazne, već brigu za sopstveno unutrašnje zdravlje i celovitost.
U autorskom tekstu, koji prenosimo u celosti, profesor Pravoslavnog univerziteta Svetog Tihona ukazuje na duboki jaz između izvornog cilja joge i njene savremene, komercijalne upotrebe.
Sveti Nikolaj Ohridski i Žički u besedi za 28. nedelju po Duhovima razotkriva posledice grešnih postupaka na prirodu i čovekov život, pokazujući da i u kazni postoji prostor za pokajanje i obnovu.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
Freska „Dobar pastir“ iz 3. veka prikazuje mladog Isusa, simbol božanske zaštite i ranog hrišćanskog života u Anadoliji.
Sveti Nikolaj Žički nas uči da osmeh, bez zlobe, može biti odgovor na podsmeh. Jer neznanju priliči podsmeh, a znanju osmeh.
Pouka jednog od najomiljenijih svetitelja novijeg vremena otkriva zašto trenutak tišine pred Bogom nosi snagu da savlada nervozu, umor i haos koji čekaju svakog od nas.
Protojerej Dušan Kolundžić ističe da se iza naizgled razigranog običaja krije snažna poruka o ljubavi, oproštaju i ponovnom vezivanju porodice, koja ove dane čini jednim od najdubljih trenutaka srpskog duhovnog kalendara.
Nakon što je bivši fudbaler fizički napadnut u beogradskom tržnom centru, duhovnik Manastira Pokajnica progovara o savremenoj navici da se sudi i presuđuje drugima, podsećajući da pravda pripada Bogu, a ne javnom mnjenju.