printskrin youtube/SKAI.gr/Tanjug Predrag MitićMonah Amfilohije je pravoslavlje upoznao u Londonu gde je studirao
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Monah Amfilohije je neobičan čovek sa neobičnim životnim putem, koji je sada, daleko od svog rodnog kraja, pronašao mir na jednom od najsvetijih mesta na svetu - Svetoj gori.
Rođen je u Kini, a odrastao u Australiji.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mladi student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija, već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
- Nikada nisam bio tako srećan, osim možda onda kada sam bio dete - priznaje on na grčkom jeziku, sa blagim osmehom na licu, dok stoji ispred Manastira Ksenofont, jednom od mnogih manastira na Svetoj gori, gde sada živi.
printskrin youtube/SKAI.gr
Monah Amfilohije na Svetoj gori sa grčkim novinarom
Svojim mirnim, spokojnim tonom, gotovo kao da izlazi iz neke druge dimenzije, monah Amfilohije prenosi svoje iskustvo koje je oblikovalo njegovo postojanje danas. Nema u njemu nikakve uznemirenosti, samo duboko zadovoljstvo i unutrašnju harmoniju koju je pronašao na ovom svetom mestu.
Za njega, Sveta gora nije samo religiozni centar već dom, u kojem je pronašao smisao života. Svakodnevno obavlja poslove na održavanju manastira koji na prvi pogled deluju jednostavno, ali za njega su ispunjeni dubokim duhovnim značenjem.
- Pomažem, pripremam ih za službe, stavljam ulje u kandila, jednom nedeljno čistim manastire, šta treba brišem, perem - objašnjava skromno za grčku televiziju Skaj u emisiji "Primetime", kao da su te svakodnevne rutine mnogo više od pukih poslova.
printskrin youtube/SKAI.gr
Monah Amfilohije je pravoslavlje upoznao u Londonu gde je studirao
Sve to radi sa ljubavlju, jer na ovom mestu, kako kaže, "sve je ispunjeno molitvom, verom i ljubavlju."
Monah Amfilohije ističe da nije bilo slučajno što je došao na Svetu goru.
- Bilo je to sve što sam želeo u svom životu - priznaje.
Po dolasku na Svetu goru, sve se promenilo. Pronašao je mir koji mu je nedostajao, i sve što je bilo potrebno za njegovu duhovnu ispunjenost: tišinu, molitvu, svetost. Sveta gora je za njega postala više od religioznog utočišta; postala je njegov dom, a manastir Ksenofont srce njegove duhovnosti.
- Došao sam ovde i zavoleo ovo mesto - kaže on sa zahvalnošću u glasu, kao da govori o domu u kojem je pronašao mir duše. - To je mesto molitve, vere, ljubavi.
Više detalja o njegovom ranijem životu nema, ali ostalo je zabeleženo da je jednom prilikom hodočasnicima koji su ga sreli na Atosu rekao da je pre nego što je prihvatio pravoslavlje bio budista, ali tom prilikom je naglasio da se u toj religiji osećao usamljen.
- U budizmu, oče moj, ti si veoma sam. Boga nema. Cela tvoja borba je sa samim sobom. Sami ste sa sobom, sa svojim egom. Vi ste potpuno sami na ovom putu. Velika usamljenost Oče. Ali ovde imate pomoćnika i saputnika u Bogu. Vi niste sami. Imate nekoga ko vas voli, kome je stalo do vas. Njemu je stalo čak i ako ga ne razumete. Ti govoriš sa njim. Kažete mu kako se osećate, čemu se nadali – postoji veza. Niste sami u teškim borbama života i duhovnog usavršavanja.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Nakon talasa neistina, istina je konačno razotkrivena – manastir ostaje utočište za one kojima je najpotrebnija ljubav i nega, dok država preuzima finansiranje svih troškova.
U manastiru Vavedenja Presvete Bogorodice sabrali su se monaštvo, sveštenstvo i blagoverni narod da se poklone i pomole za dušu preminule monahinje, koja je svoj život posvetila veri, ljubavi i služenju Bogu.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Jedan od predstavnika Studentskog parlamenta 1996/97, Dušan Mišković podseća na ključnu ulogu Srpske pravoslavne crkve u protestima devedesetih i upoređuje tadašnje odnose studenata i Crkve sa današnjom situacijom.
Ove svetinje će pored čestica moštiju Svetih apostola Petra i Pavla od danas pa u vekove štiti narod Rače i okoline, a posebno one koji im budu dolazili na poklonjenje i molitvu.
Uoči druge godišnjice od tragedije koja je odnela 57 života, otac Hristodulos Papaioanu kaže da je kroz ovaj neverojatan gubitak pronašao snagu da se nosi s patnjom.
Iguman manastira Ribnica objašnjava kroz konkretne primere da li iza nečijih problema stoji bolest ili delovanje zlih sila, daje duhovne savete i ukazuje na molitveni put koji otkriva pravu prirodu patnje.
Prvi svetski rat prekida školovanje mati Ane, ali njena želja za učenjem i služenjem nije prestajala. Postala je jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.
U knjizi “Istočni papizam”, istoričar Diogenis Valavanidis objavljuje faksimil dokumenta koji ukazuje na to da kanonizacija patrijarha Jeremija I, koji je pre pola veka ukinuo Pećku patrijaršiju, šalje ozbiljnu opomenu Beogradskoj patrijaršiji.
Nakon što je brod, malo pre ponoći, udario u ledeni breg i počeo da tone, otac Tomas je smatrao da mu je dužnost da pomogne uplašenim putnicima - duhovno, ali i fizički.
Papa Franja je u bolnici u kritičnom stanju, zbog čega su pokrenute pripreme za njegovu sahranu. Neke vatikanske tradicije datiraju još iz vremena starog Rima.
Prvi svetski rat prekida školovanje mati Ane, ali njena želja za učenjem i služenjem nije prestajala. Postala je jedna od prvih srpskih esperantista, a kasnije nastavnica umetnosti u Beogradu.
Iako tek punoletan, golobrad mladić Đorđe Kratovac odbio je da se odrekne Hrista i promeni veru, zbog čega je pretrpeo surove muke i strašnu smrt u plamenu.