printskrin youtube/SKAI.gr/Tanjug Predrag MitićMonah Amfilohije je pravoslavlje upoznao u Londonu gde je studirao
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Monah Amfilohije je neobičan čovek sa neobičnim životnim putem, koji je sada, daleko od svog rodnog kraja, pronašao mir na jednom od najsvetijih mesta na svetu - Svetoj gori.
Rođen je u Kini, a odrastao u Australiji.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mladi student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija, već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
- Nikada nisam bio tako srećan, osim možda onda kada sam bio dete - priznaje on na grčkom jeziku, sa blagim osmehom na licu, dok stoji ispred Manastira Ksenofont, jednom od mnogih manastira na Svetoj gori, gde sada živi.
printskrin youtube/SKAI.gr
Monah Amfilohije na Svetoj gori sa grčkim novinarom
Svojim mirnim, spokojnim tonom, gotovo kao da izlazi iz neke druge dimenzije, monah Amfilohije prenosi svoje iskustvo koje je oblikovalo njegovo postojanje danas. Nema u njemu nikakve uznemirenosti, samo duboko zadovoljstvo i unutrašnju harmoniju koju je pronašao na ovom svetom mestu.
Za njega, Sveta gora nije samo religiozni centar već dom, u kojem je pronašao smisao života. Svakodnevno obavlja poslove na održavanju manastira koji na prvi pogled deluju jednostavno, ali za njega su ispunjeni dubokim duhovnim značenjem.
- Pomažem, pripremam ih za službe, stavljam ulje u kandila, jednom nedeljno čistim manastire, šta treba brišem, perem - objašnjava skromno za grčku televiziju Skaj u emisiji "Primetime", kao da su te svakodnevne rutine mnogo više od pukih poslova.
printskrin youtube/SKAI.gr
Monah Amfilohije je pravoslavlje upoznao u Londonu gde je studirao
Sve to radi sa ljubavlju, jer na ovom mestu, kako kaže, "sve je ispunjeno molitvom, verom i ljubavlju."
Monah Amfilohije ističe da nije bilo slučajno što je došao na Svetu goru.
- Bilo je to sve što sam želeo u svom životu - priznaje.
Po dolasku na Svetu goru, sve se promenilo. Pronašao je mir koji mu je nedostajao, i sve što je bilo potrebno za njegovu duhovnu ispunjenost: tišinu, molitvu, svetost. Sveta gora je za njega postala više od religioznog utočišta; postala je njegov dom, a manastir Ksenofont srce njegove duhovnosti.
- Došao sam ovde i zavoleo ovo mesto - kaže on sa zahvalnošću u glasu, kao da govori o domu u kojem je pronašao mir duše. - To je mesto molitve, vere, ljubavi.
Više detalja o njegovom ranijem životu nema, ali ostalo je zabeleženo da je jednom prilikom hodočasnicima koji su ga sreli na Atosu rekao da je pre nego što je prihvatio pravoslavlje bio budista, ali tom prilikom je naglasio da se u toj religiji osećao usamljen.
- U budizmu, oče moj, ti si veoma sam. Boga nema. Cela tvoja borba je sa samim sobom. Sami ste sa sobom, sa svojim egom. Vi ste potpuno sami na ovom putu. Velika usamljenost Oče. Ali ovde imate pomoćnika i saputnika u Bogu. Vi niste sami. Imate nekoga ko vas voli, kome je stalo do vas. Njemu je stalo čak i ako ga ne razumete. Ti govoriš sa njim. Kažete mu kako se osećate, čemu se nadali – postoji veza. Niste sami u teškim borbama života i duhovnog usavršavanja.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu mati Paraskevu, Svetu Petku, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog mučenika Nestora. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Sabine Avilske, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
U pravoslavnoj tradiciji sveća je povezana sa Hristovim rečima: "Ja sam svetlost svetu; ko ide za mnom neće hoditi po tami, nego će imati svetlost života."
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu mati Paraskevu, Svetu Petku, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog mučenika Nestora. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Sabine Avilske, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
Arhijerejski namesnik novopazarski objašnjava kada se na slavu posti, šta se obavezno priprema, kada se osveštava vodica i podseća na reči patrijarha Pavla o slav¬skoj trpezi.
Sada, kada bez nekog drugog ne mogu učiniti ni najmanju stvar, razumem zašto nas je Hristos naučio da budemo sjedinjeni u jednom telu, deo je potresne ispovesti monaha Sofronija.
Pravoslavni hrišćanin je pozvan da neprestano radi na sebi - ne da bi bio bolji od drugih, već da bi bio bliži onome što je čovečno i božansko u njemu.
Duhovnici sa Svete gore i profesori teologije sve snažnije opominju: svet više nije isti, a ono što dolazi možda nas zatiče nespremne. Od zaborava svetoga do potpune digitalne kontrole, sedam zabrinjavajućih znakova svedoče da vreme milosti ubrzano ističe.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Prepodobnu mati Paraskevu, Svetu Petku, po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog mučenika Nestora. Katolička crkva obeležava spomendan Svete Sabine Avilske, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Vitovnički duhovnik objasnio je zašto krštenje i krsna slava nisu dovoljni ako se ne menjamo iznutra i ne trudimo se da živimo u skladu sa hrišćanskim učenjem.
U Crkvi Ružici služeno je praznično bdenje, dok su u Kapeli Svete Petke sveštenici čitali molitve pred moštima svetiteljke i blagosiljali okupljene vernike. Potom je u kapeli služena i sveta tajna jeleosvećenja.
U okviru pokloničkog putovanja, posetili smo manastir u podnožju Prokletija, poklonili se moštima Svetog kralja Stefana Dečanskog i upoznali se sa duhovnim i kulturnim nasleđem jedne od najznačajnijih srpskih zadužbina.
Na praznik Svetog apostola Tome, Teodora i Luka kreću u neobičnu avanturu koja će ih naučiti da iza tuđeg ćutanja ponekad stoji priča koju ne smemo da prekinemo pre nego što je saslušamo.
U ovu svetinju na Kosovu i Metohiji svakodnevno stižu poklonici iz svih krajeva, a gostoljubivi domaćini poručuju da im ništa nam ne trebate, samo Srbi posećuju svetinje u što većem broju.
Dok jedni žito pripremaju od mlevene pšenice, drugi ostavljaju cela zrna. Sveštenici objašnjavaju da li Crkva propisuje kako slavsko žito treba da izgleda.
Njihova žitija svedoče o stradanju i nepokolebljivoj vernosti Hristu, a Crkva ih molitveno proslavlja kao primer postojanosti u veri čak i pred najtežim mukama.
U besedi za ponedeljak 22. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički, podsećajući na iskustvo cara Davida, objašnjava kakvo se blaženstvo rađa kada čovek prizna svoje grehe i zadobije Božju milost.