printskrin youtube/SKAI.gr/Tanjug Predrag MitićMonah Amfilohije je pravoslavlje upoznao u Londonu gde je studirao
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Monah Amfilohije je neobičan čovek sa neobičnim životnim putem, koji je sada, daleko od svog rodnog kraja, pronašao mir na jednom od najsvetijih mesta na svetu - Svetoj gori.
Rođen je u Kini, a odrastao u Australiji.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mladi student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija, već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
- Nikada nisam bio tako srećan, osim možda onda kada sam bio dete - priznaje on na grčkom jeziku, sa blagim osmehom na licu, dok stoji ispred Manastira Ksenofont, jednom od mnogih manastira na Svetoj gori, gde sada živi.
printskrin youtube/SKAI.gr
Monah Amfilohije na Svetoj gori sa grčkim novinarom
Svojim mirnim, spokojnim tonom, gotovo kao da izlazi iz neke druge dimenzije, monah Amfilohije prenosi svoje iskustvo koje je oblikovalo njegovo postojanje danas. Nema u njemu nikakve uznemirenosti, samo duboko zadovoljstvo i unutrašnju harmoniju koju je pronašao na ovom svetom mestu.
Za njega, Sveta gora nije samo religiozni centar već dom, u kojem je pronašao smisao života. Svakodnevno obavlja poslove na održavanju manastira koji na prvi pogled deluju jednostavno, ali za njega su ispunjeni dubokim duhovnim značenjem.
- Pomažem, pripremam ih za službe, stavljam ulje u kandila, jednom nedeljno čistim manastire, šta treba brišem, perem - objašnjava skromno za grčku televiziju Skaj u emisiji "Primetime", kao da su te svakodnevne rutine mnogo više od pukih poslova.
printskrin youtube/SKAI.gr
Monah Amfilohije je pravoslavlje upoznao u Londonu gde je studirao
Sve to radi sa ljubavlju, jer na ovom mestu, kako kaže, "sve je ispunjeno molitvom, verom i ljubavlju."
Monah Amfilohije ističe da nije bilo slučajno što je došao na Svetu goru.
- Bilo je to sve što sam želeo u svom životu - priznaje.
Po dolasku na Svetu goru, sve se promenilo. Pronašao je mir koji mu je nedostajao, i sve što je bilo potrebno za njegovu duhovnu ispunjenost: tišinu, molitvu, svetost. Sveta gora je za njega postala više od religioznog utočišta; postala je njegov dom, a manastir Ksenofont srce njegove duhovnosti.
- Došao sam ovde i zavoleo ovo mesto - kaže on sa zahvalnošću u glasu, kao da govori o domu u kojem je pronašao mir duše. - To je mesto molitve, vere, ljubavi.
Više detalja o njegovom ranijem životu nema, ali ostalo je zabeleženo da je jednom prilikom hodočasnicima koji su ga sreli na Atosu rekao da je pre nego što je prihvatio pravoslavlje bio budista, ali tom prilikom je naglasio da se u toj religiji osećao usamljen.
- U budizmu, oče moj, ti si veoma sam. Boga nema. Cela tvoja borba je sa samim sobom. Sami ste sa sobom, sa svojim egom. Vi ste potpuno sami na ovom putu. Velika usamljenost Oče. Ali ovde imate pomoćnika i saputnika u Bogu. Vi niste sami. Imate nekoga ko vas voli, kome je stalo do vas. Njemu je stalo čak i ako ga ne razumete. Ti govoriš sa njim. Kažete mu kako se osećate, čemu se nadali – postoji veza. Niste sami u teškim borbama života i duhovnog usavršavanja.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Stihovi 2:284-285 iz Kurana otkrivaju kako svaka misao, delo i osećanje oblikuju našu svakodnevnicu i podsećaju na odgovornost pred Božijom prisutnošću.
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Mitropolit Atanasije ugostio je više ministara Vlade Srbije, otvorio pitanja obnove, zaštite fresaka i buduće saradnje, a razgovori su, umesto protokola, doneli konkretne planove i jasnu poruku da se nasleđe ne čuva rečima nego delima.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
U kratkoj, ali nemilosrdno preciznoj pouci, veliki duhovnik pokazuje kako čovek, bežeći od blagodarnosti, sam sebi zatvara vrata smisla – i zašto se Bogu najčešće vraćamo tek kada nas život pritisne do kraja.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve poslao snažnu božićnu poruku o miru, srcu koje treba da se promeni i veri koja ne počinje od spoljašnje veličine, već iznutra.
Poseta učenika Bogoslovije Svetog Save Sremskoj Kamenici pretvorila se u susret koji je deci doneo radost, a svima ostalima tiho podsećanje da se vera najpre prepoznaje po delima, a ne po rečima.
Recept za domaću štrudlu sa orasima kakva se pravila u danima kada je dozvoljen beli mrs - savršena za sedmicu pred početak Vaskršnjeg posta i za svaki sto oko koga se okuplja porodica.