printskrin youtube/SKAI.gr/Tanjug Predrag MitićMonah Amfilohije je pravoslavlje upoznao u Londonu gde je studirao
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mlad student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
Monah Amfilohije je neobičan čovek sa neobičnim životnim putem, koji je sada, daleko od svog rodnog kraja, pronašao mir na jednom od najsvetijih mesta na svetu - Svetoj gori.
Rođen je u Kini, a odrastao u Australiji.
Njegov duhovni preporod počinje u britanskoj prestonici Londonu, gde je, kao mladi student, otkrio pravoslavlje. Međutim, ono što mu je promenilo život nije bila samo religija, već i duboka duhovna povezanost koju je osetio kada je prvi put kročio na tlo Svete gore.
- Nikada nisam bio tako srećan, osim možda onda kada sam bio dete - priznaje on na grčkom jeziku, sa blagim osmehom na licu, dok stoji ispred Manastira Ksenofont, jednom od mnogih manastira na Svetoj gori, gde sada živi.
printskrin youtube/SKAI.gr
Monah Amfilohije na Svetoj gori sa grčkim novinarom
Svojim mirnim, spokojnim tonom, gotovo kao da izlazi iz neke druge dimenzije, monah Amfilohije prenosi svoje iskustvo koje je oblikovalo njegovo postojanje danas. Nema u njemu nikakve uznemirenosti, samo duboko zadovoljstvo i unutrašnju harmoniju koju je pronašao na ovom svetom mestu.
Za njega, Sveta gora nije samo religiozni centar već dom, u kojem je pronašao smisao života. Svakodnevno obavlja poslove na održavanju manastira koji na prvi pogled deluju jednostavno, ali za njega su ispunjeni dubokim duhovnim značenjem.
- Pomažem, pripremam ih za službe, stavljam ulje u kandila, jednom nedeljno čistim manastire, šta treba brišem, perem - objašnjava skromno za grčku televiziju Skaj u emisiji "Primetime", kao da su te svakodnevne rutine mnogo više od pukih poslova.
printskrin youtube/SKAI.gr
Monah Amfilohije je pravoslavlje upoznao u Londonu gde je studirao
Sve to radi sa ljubavlju, jer na ovom mestu, kako kaže, "sve je ispunjeno molitvom, verom i ljubavlju."
Monah Amfilohije ističe da nije bilo slučajno što je došao na Svetu goru.
- Bilo je to sve što sam želeo u svom životu - priznaje.
Po dolasku na Svetu goru, sve se promenilo. Pronašao je mir koji mu je nedostajao, i sve što je bilo potrebno za njegovu duhovnu ispunjenost: tišinu, molitvu, svetost. Sveta gora je za njega postala više od religioznog utočišta; postala je njegov dom, a manastir Ksenofont srce njegove duhovnosti.
- Došao sam ovde i zavoleo ovo mesto - kaže on sa zahvalnošću u glasu, kao da govori o domu u kojem je pronašao mir duše. - To je mesto molitve, vere, ljubavi.
Više detalja o njegovom ranijem životu nema, ali ostalo je zabeleženo da je jednom prilikom hodočasnicima koji su ga sreli na Atosu rekao da je pre nego što je prihvatio pravoslavlje bio budista, ali tom prilikom je naglasio da se u toj religiji osećao usamljen.
- U budizmu, oče moj, ti si veoma sam. Boga nema. Cela tvoja borba je sa samim sobom. Sami ste sa sobom, sa svojim egom. Vi ste potpuno sami na ovom putu. Velika usamljenost Oče. Ali ovde imate pomoćnika i saputnika u Bogu. Vi niste sami. Imate nekoga ko vas voli, kome je stalo do vas. Njemu je stalo čak i ako ga ne razumete. Ti govoriš sa njim. Kažete mu kako se osećate, čemu se nadali – postoji veza. Niste sami u teškim borbama života i duhovnog usavršavanja.
Kao prvo, čovek treba da shvati da mu određena navika šteti, a zatim da poželi da se protiv nje bori ne bi li je se oslobodio, govorio je Starac Pajsije.
Kada je grad Sevastija ostao bez hrišćana, "jedni izgiboše, drugi izbegoše", tada se starac Vlasije povukao u planinu Argeos, i tamo se nastanio u jednoj pešteri.
Car Likinije naredio je najstrašnije mučenje, ali ni vatra ni bol nisu slomili njihove reči – „Mi smo hrišćani“. Danas ih slavimo kao svetitelje čija hrabrost nadahnjuje vekovima.
Pod budnim blagoslovom mitropolita mileševskog, obnovljeni hram Vaznesenja Gospodnjeg spreman je da ponovo zaštiti tajne molitve i duhovnu nadu budućih pokolenja — pod krovom koji čuva i ruku Svetog Save.
Prisustvo prelata Džozefa Tobina na pravoslavnom bogosluženju, tokom kojeg ga je patrijarh Vartolomej oslovio titulom "visokopreosvećeni", izazvalo je oštre reakcije vernika širom sveta i otvorilo ozbiljna kanonska pitanja o granicama dijaloga s Vatikanom.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. u "Srbskom kuvaru" jeromonaha Jerotija iz Krušedola.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Prisustvo prelata Džozefa Tobina na pravoslavnom bogosluženju, tokom kojeg ga je patrijarh Vartolomej oslovio titulom "visokopreosvećeni", izazvalo je oštre reakcije vernika širom sveta i otvorilo ozbiljna kanonska pitanja o granicama dijaloga s Vatikanom.
Mađarski premijer ističe da će budućnost dece u Evropi odrediti pitanje koje je staro 1.400 godina i pita zašto evropski narodi dopuštaju masovno doseljavanje iz islamskog sveta dok hrišćani ginu na ratištima Ukrajine.
"Ne sudite, da ne budete osuđeni" - čuvene Isusove reči iz besede na Gori. Nakon što kaže da ne treba osuđivati druge, Isus dodaje da im treba praštati greške.
Dok hiljade mladih bezglavo jure za muzičkim senzacijama i spektaklima, iguman manastira Podmaine upozorava da iza tih globalnih manifestacija stoje otvorene demonske poruke.
Saznajte kako se priprema tradicionalna jagnjeća kapama sa spanaćem, koja budi nostalgiju za detinjstvom, bakinom kuhinjom i prazničnom tišinom pred ikonama.