Bratija ovog manastirskog kompleksa odlučna je da odbrani ovu svetinju od prinudnog iseljenja, poručujući da su spremni na sve u slučaju pooštravanja situacije i eventualne eskalacije sukoba.
Na Svetoj gori, tišina preti da preraste u buru dok bratija Esfigmena, jednog od najstarijih manastira, iščekuje neizvesnu opsadu. Pre nedelju dana, grčka policija zatražila je posebno odobrenje za operaciju iseljenja monaha, opremivši se specijalnom tehnikom za ovu akciju. No, više od stotinu monaha nije ništa manje odlučno.
"Neka dođu i rade šta žele. Spremni smo da branimo manastir do smrti, ovo je naša duhovna domovina. Ovde smo se duhovno rodili — i ovde ćemo umreti - izjavio je arhimandrit Mefodije (Papalambrakopulo), iguman Esfigmena, prenose RIA Novosti.
Shutterstock
Manastir Esfigmen
Monasi su jasni: u slučaju policijske samovolje, masovnih prebijanja ili pogroma, neće sedeti skrštenih ruku. Esfigmen je strateški povoljno lociran, okružen visokim moćnim zidinama, sa jedne strane zaštićen planinama, a sa druge morem. Iguman je istakao da u manastiru dele poslednji komad hleba i prihvataju svakoga, bilo da je Grk ili Turčin. Međutim, monasi su optuženi za neposlušnost zakonu, raskol i čak "pripremanje ruskih specijalaca."
Printscreen/Youtube/ΑΠΟΚΆΛΥΨΙΣ ΙΗCΟΎ ΧΡΙCΤΟΎ
Sporna odluka grčkih vlasti
Manastir Esfigmen je drevno svetilište na Svetoj gori, koje zauzima 18. mesto u hijerarhiji svetogorskih manastira. Smešten u istočnom delu Atonskog poluostrva, ovaj manastir svojim postojanjem svedoči o vekovima molitve i podviga, osnovan još u 10. veku. Saborni hram podignut je početkom XIX veka i posvećen je Vaznesenju Gospodnjem. Ovde je, u ovoj svetoj obitelji, Antonije Pečerski primio monaški postrig, utvrdivši svoj duhovni put.
Manastir Esfigmen, poput drugih manastira na Atosu, podređen je grčkoj vladi i Carigradskom patrijarhatu. Ipak, poslednjih dvadeset godina monasi su nazivani skvoterima, a država priznaje potpuno drugu bratiju pod nazivom "Esfigmen."
- Nemamo ništa zajedničko ni sa kolektivnim organom izvršne vlasti na Atosu, ni sa Carigradskim patrijarhatom - otvoreno je izjavio arhimandrit Mefodije.
ALESSANDRO DELLA VALLE / AFP / Profimedia
Carigradski patrijarh Vartolomej sa ukrajinskim predsednikom Vlodimirom Zelenskim
Sukob je počeo 1964. godine kada se Carigradski patrijarh Atinagora sastao sa rimskim papom Pavlom VI, ukidajući međusobne anateme iz 1054. godine. Bratija Esfigmena je ovaj korak ocenila kao popuštanje "latinjanima" i ekumenizmu, te je odbila da na službama pominje Vaseljenskog vladiku. Sveto zborište podržalo je pobunjenike, dozvolivši svakoj obitelji slobodu u pominjanju patrijarha prema svojoj savesti.
Patrijarh Dimitrije izrekao je anatemu onima koji ga ne pominju na Svetoj Gori, dok je policija prekinula telefonske veze u Esfigmenu i postavila blokadu. Monasi su tada zatvorili kapije manastira i okačili crni transparent sa natpisom "Pravoslavlje ili smrt."
Godine 2002, sukob je eskalirao kada je Carigradski patrijarh Vartolomej proglasio monahe raskolnicima, što je povuklo proterivanje sa Atosa. Stvoren je "Novi Esfigmen," kojem je priznato pravo na imovinu manastira, no stari monasi su odbili da pusti ikoga na svoju teritoriju. Policija je više puta pokušavala iseljenje, uključujući neuspešan pokušaj 2013. godine, kada su neki monasi bacali Molotovljeve koktele na grčke snage.
Shutterstock
Manastir Esfigmen
Novo protivljenje carigradskom patrijarhu Vartolomeju usledino je nakon što je on priznao nekakonsku, novostvorenu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu.
Iguman Mefodije i još jedan monah osuđeni su u odsustvu na dvadeset godina zatvora, dok su drugi dobili manje kazne. Policija je više puta sprovodila racije u Esfigmenu i blokade hrane, a monasi su na ramenima nosili pakete sa namirnicama. Pitanje kontrole manastira postalo je značajno zbog finansijskih razloga, jer grčka vlada planira obnovu drevne obitelji uz budžet od oko 500 hiljada evra.
Atoski monasi su jasno poručili da bi izbacivanje staraca ruskog ili slovenskog porekla uništilo Svetu Goru. Iguman Mefodije je istakao da su monasi i laici počeli donositi hranu i piće za slučaj vanredne situacije, pozivajući na povratak moralu i običajima pravoslavnih Grka, jer nacija koja uništava svoje tradicije je osuđena na propast.
Umesto cveća, porodica je pozvala ljude da darove usmere Koledžu "Sveti Sava" u Sidneju, a odaziv zajednice doneo je 130.000 australijskih dolara za opremanje školskog hrama i memorijalno obeležje u Petrino ime.
Od gematrije i mističnih tumačenja do svetih tekstova i običaja, brojevi u jevrejskoj tradiciji nisu samo oznake količine već nose duboku simboliku koja otkriva pogled judaizma na stvaranje, veru, čoveka i zajednicu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Kimberli Gilfojl, nekadašnja voditeljka i tužiteljka, primila je svetinju sa Atosa u gestu koji je u prvi plan stavio duhovnu simboliku, a ne protokol i funkciju.
Poslednji ispraćaj 12-godišnjeg sina protojereja Ostoje Kneževića i popadije Viktorije duboko potresa vernike i bližnje, ostavljajući porodicu u tišini, molitvi i najtežem iskušenju koje jedan dom može da doživi.
Porodica, sveštenstvo i verni narod oprostili su se od sina sveštenika Ostoje Kneževića, dok je mitropolit crnogorsko-primorski u besedi poručio da se bol nosi krstom Hristovim, a da se duša čistote sabira u večnom životu.
Na sahrani dvanaestogodišnjaka koji je tragično preminuo, mitropolit Dimitrije govorio o veri, večnom životu i susretu bez rastanka, dok su porodica i vernici u tišini slušali poruke utehe i nade.
Svetogorski monasi upozoravaju da oni ne smeju biti uvučeni u crkvene sukobe, dok ukrajinski mitropolit Epifanije traži međunarodnu i panpravoslavnu potvrdu svog položaja.
U razgovoru za religija.rs, ovaj svetogorac govori o vekovnoj tradiciji hrišćanske ljubavi i molitve koje kroz monaške proizvode, uz blagoslov, donose blagodat za dušu i telo.
Nakon što je dan "D" na Atosu prošao mirno, organizacija "Pravoslavlje ili smrt" oglasila se saopštenjem u kojem zahvaljuje svima koji su se prethodnih dana molili i poručuje da je put spasenja u pobožnosti, bratoljublju, umnožavanju dobra i umanjivanju zla.
Ovaj višedecenijski konflikt, odraz tenzije između svetovne vlasti i monaške zajednice koja nepokolebljivo brani tradicionalne vrednosti i pravoslavnu veru, doseže kulminaciju približavanjem datuma prinudnog iseljenja 1. avgusta.
Manastir Žiča, koji je Sveti Sava izabrao za sedište prve srpske arhiepiskopije, mnogo je više od mesta molitve: u njegovim zidovima oblikovala se duhovna ideja Srbije, krunisani su vladari i ispisivane stranice istorije
Manastir Svetih arhangela, zadužbina cara Stefana Dušana podignuta između 1343. i 1352. godine, bio je jedno od najznačajnijih duhovnih središta srednjovekovne Srbije i njegovo poslednje počivalište.
Na obalama Bistrice vekovima opstaje kompleks u kojem se prepliću tragovi Svetog Save, srpskih patrijaraha, srednjovekovnih vladara i manje poznatih priča ispisanih u kamenu, freskama i obnovama kroz različite epohe.
Na mestu gde se čuva sećanje na Kosovsku bitku služen je pomen knezu Lazaru i kosovskim mučenicima, dok su završetak okupljanja obeležila privođenja posle intervencije Kosovske policije.
I zaista, svaki Srbin danas domaćin, i svaka majka Srpkinja danas na Kosovu je na putu svetoga kneza Lazara i majke Jugovića, istakao je mitropolit Joanikije.
Mozaična ikona Presvete Bogorodice Odigitrije, pred kojom je, prema predanju, poslednje trenutke proveo otac Svetog Save, prvi put je izneta iz riznice Manastira Hilandar i predstavljena javnosti u prestonom gradu Srbije.
Crkveno učenje podseća da vernici ne bi trebalo olako da pristupaju oltaru. Od naklona i odgovora „Amin“ do duhovne pripreme za primanje Svete evharistije, postoje pravila čije zanemarivanje može imati ozbiljan verski značaj.
Probajte sitne barene tikvice po receptu iz „Pravoslavnog posnog kuvara“, pročitajte Molitvu pred početak svakog dobrog dela i duhovno se nadahnite uz pouku Svetog Teofana Zatvornika.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svete mučenike Manuila, Savela i Ismaila po starom kalendaru, dok se po novom kalendaru obeležava Sabor Svetih dvanaest apostola (Pavlovdan). Katolička crkva obeležava spomendan Rimskih prvomučenika, dok muslimani i Jevreji nemaju univerzalno priznat veliki praznik.