Bratija ovog manastirskog kompleksa odlučna je da odbrani ovu svetinju od prinudnog iseljenja, poručujući da su spremni na sve u slučaju pooštravanja situacije i eventualne eskalacije sukoba.
Na Svetoj gori, tišina preti da preraste u buru dok bratija Esfigmena, jednog od najstarijih manastira, iščekuje neizvesnu opsadu. Pre nedelju dana, grčka policija zatražila je posebno odobrenje za operaciju iseljenja monaha, opremivši se specijalnom tehnikom za ovu akciju. No, više od stotinu monaha nije ništa manje odlučno.
"Neka dođu i rade šta žele. Spremni smo da branimo manastir do smrti, ovo je naša duhovna domovina. Ovde smo se duhovno rodili — i ovde ćemo umreti - izjavio je arhimandrit Mefodije (Papalambrakopulo), iguman Esfigmena, prenose RIA Novosti.
Shutterstock
Manastir Esfigmen
Monasi su jasni: u slučaju policijske samovolje, masovnih prebijanja ili pogroma, neće sedeti skrštenih ruku. Esfigmen je strateški povoljno lociran, okružen visokim moćnim zidinama, sa jedne strane zaštićen planinama, a sa druge morem. Iguman je istakao da u manastiru dele poslednji komad hleba i prihvataju svakoga, bilo da je Grk ili Turčin. Međutim, monasi su optuženi za neposlušnost zakonu, raskol i čak "pripremanje ruskih specijalaca."
Printscreen/Youtube/ΑΠΟΚΆΛΥΨΙΣ ΙΗCΟΎ ΧΡΙCΤΟΎ
Sporna odluka grčkih vlasti
Manastir Esfigmen je drevno svetilište na Svetoj gori, koje zauzima 18. mesto u hijerarhiji svetogorskih manastira. Smešten u istočnom delu Atonskog poluostrva, ovaj manastir svojim postojanjem svedoči o vekovima molitve i podviga, osnovan još u 10. veku. Saborni hram podignut je početkom XIX veka i posvećen je Vaznesenju Gospodnjem. Ovde je, u ovoj svetoj obitelji, Antonije Pečerski primio monaški postrig, utvrdivši svoj duhovni put.
Manastir Esfigmen, poput drugih manastira na Atosu, podređen je grčkoj vladi i Carigradskom patrijarhatu. Ipak, poslednjih dvadeset godina monasi su nazivani skvoterima, a država priznaje potpuno drugu bratiju pod nazivom "Esfigmen."
- Nemamo ništa zajedničko ni sa kolektivnim organom izvršne vlasti na Atosu, ni sa Carigradskim patrijarhatom - otvoreno je izjavio arhimandrit Mefodije.
ALESSANDRO DELLA VALLE / AFP / Profimedia
Carigradski patrijarh Vartolomej sa ukrajinskim predsednikom Vlodimirom Zelenskim
Sukob je počeo 1964. godine kada se Carigradski patrijarh Atinagora sastao sa rimskim papom Pavlom VI, ukidajući međusobne anateme iz 1054. godine. Bratija Esfigmena je ovaj korak ocenila kao popuštanje "latinjanima" i ekumenizmu, te je odbila da na službama pominje Vaseljenskog vladiku. Sveto zborište podržalo je pobunjenike, dozvolivši svakoj obitelji slobodu u pominjanju patrijarha prema svojoj savesti.
Patrijarh Dimitrije izrekao je anatemu onima koji ga ne pominju na Svetoj Gori, dok je policija prekinula telefonske veze u Esfigmenu i postavila blokadu. Monasi su tada zatvorili kapije manastira i okačili crni transparent sa natpisom "Pravoslavlje ili smrt."
Godine 2002, sukob je eskalirao kada je Carigradski patrijarh Vartolomej proglasio monahe raskolnicima, što je povuklo proterivanje sa Atosa. Stvoren je "Novi Esfigmen," kojem je priznato pravo na imovinu manastira, no stari monasi su odbili da pusti ikoga na svoju teritoriju. Policija je više puta pokušavala iseljenje, uključujući neuspešan pokušaj 2013. godine, kada su neki monasi bacali Molotovljeve koktele na grčke snage.
Shutterstock
Manastir Esfigmen
Novo protivljenje carigradskom patrijarhu Vartolomeju usledino je nakon što je on priznao nekakonsku, novostvorenu Ukrajinsku pravoslavnu crkvu.
Iguman Mefodije i još jedan monah osuđeni su u odsustvu na dvadeset godina zatvora, dok su drugi dobili manje kazne. Policija je više puta sprovodila racije u Esfigmenu i blokade hrane, a monasi su na ramenima nosili pakete sa namirnicama. Pitanje kontrole manastira postalo je značajno zbog finansijskih razloga, jer grčka vlada planira obnovu drevne obitelji uz budžet od oko 500 hiljada evra.
Atoski monasi su jasno poručili da bi izbacivanje staraca ruskog ili slovenskog porekla uništilo Svetu Goru. Iguman Mefodije je istakao da su monasi i laici počeli donositi hranu i piće za slučaj vanredne situacije, pozivajući na povratak moralu i običajima pravoslavnih Grka, jer nacija koja uništava svoje tradicije je osuđena na propast.
U prazničnoj besedi vladika Ilarion govorio o Krstu kao putokazu koji vraća Hristu, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve pozvao na dobro, vrlinu, žrtvu, darivanje i jedinstvo među ljudima.
Pouka svetogorskog starca govori o monahu koji je pokušao da se skloni pred napadima demona, ali i o onome što se od vernika traži u trenutku kada ga savladaju strah, nemir i osećaj nemoći.
U središtu je jerarh koji uzdiže Krst, ali pažnju privlače i dve carske ličnosti i dvojica đakona. Stručni izvori objašnjavaju šta predstavljaju i kako je nastala ova upečatljiva kompozicija.
: U besedi za nedelju 17. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta takvo jedinstvo zaista znači i kako se čovek po blagodati Božjoj približava Gospodu kroz ljubav, poslušnost, dobrotu i žrtvu.
Šta donosi zakon koji uvodi nove mehanizme upravljanja kulturnim dobrima i zašto su u fokusu Atos, njegovi drevni manastiri, rukopisi i neprocenjive riznice.
Na stenama koje se obrušavaju ka Egejskom moru, u mreži lanaca, merdevina i čekrka, Karulja čuva život sveden na tišinu, molitvu i odricanje kakvo se retko može videti.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.
Mila i Anja kreću sa majkom i bakom do stare crkve, ali kada iz šume začuju neobično zvonce, njihovo putovanje pretvara se u uzbudljivu avanturu koja će ih odvesti do svetog izvora i otkriti dragocenu porodičnu uspomenu.
Od večernjeg bdenija do praznične liturgije, čina Vozdviženja i celivanja Časnog krsta, ovo su najvažniji trenuci bogosluženja koje bi parohijani trebalo da poznaju.
Ovaj praznik čuva sećanje na pronalazak svetinje na Golgoti, njeno odnošenje u Persiju i povratak u Jerusalim, uz priču o caru Irakliju koji je Krst poneo bosonog.