Ovaj višedecenijski konflikt, odraz tenzije između svetovne vlasti i monaške zajednice koja nepokolebljivo brani tradicionalne vrednosti i pravoslavnu veru, doseže kulminaciju približavanjem datuma prinudnog iseljenja 1. avgusta.
Kako se približava 1. avgust, datum koji su grčke vlasti odredile za izvršenje prinudnog iseljenja monaha Manastira Esfigmen, tako napetost u ovoj svetinji raste. Takvih nelagodnosti je bilo i prethodnih godina, ali se ipak sve na koncu rešavalo mirnim putem. Međutim, ovog leta deluje da su obe strane odlučne u svojim namerama.
Manastir Esfigmen na Svetoj gori, jedan od dvadeset svetih manastira autonomne monaške republike na Atosu, vekovima je simbol vere, otpora i duhovnog identiteta. U srcu ovog manastira, gde se molitva i post uzdižu kao stubovi duhovnog života, odvija se sukob koji traje decenijama, podsećajući nas na složenost odnosa između svetovne vlasti i monaškog sveta.
Shutterstock
Sveta gora
Koreni sukoba između grčkih vlasti i monaha Manastira Esfigmen sežu do sredine 20. veka. Monasi Esfigmena, vođeni dubokom verom i željom za očuvanjem tradicionalnih vrednosti, postali su poznati po svom neprihvatanju modernih tendencija u pravoslavnoj crkvi. Njihov najizraženiji stav protivio se ekumenizmu, naročito dijalogu sa Rimokatoličkom crkvom, što ih je dovelo u sukob sa Carigradskom patrijaršijom i grčkim vlastima.
Godine 1972. monasi Manastira Esfigmen su otvoreno odbili da priznaju autoritet Vaseljenskog patrijarha, optužujući ga za odstupanje od pravoslavne vere. Kao odgovor, Patrijaršija ih je proglasila "nerazumnim" i preduzela korake da im ograniči pristup resursima i podršci. Sukob je kulminirao 2002. godine kada su grčke vlasti pokušale da fizički isele monahe iz manastira, navodeći da nisu legitimni predstavnici bratstva.
- Jeretik Vartolomej je u masoneriji i želi da se sve religije ujedine kako bi pronašle stado – bio je oštar nedavno iguman Manastira Esfigmen, Mefodije, osvrćući se na početke i uzrok ovog problema prilikom uključenja u emisiju grčke TV Alert. S druge strane, Carigradski patrijarh Vartolomej i grčke vlasti staru bratiju Esfigmena smatraju zilotima kojima nije mesto na Svetoj Gori.
Monaška zajednica Manastira Esfigmen, uprkos fizičkim i pravnim pritiscima, ostala je nepokolebljiva u svom stavu. Barjaci s natpisom "Pravoslavlje ili smrt" koji se vijore sa zidina manastira postali su simbol njihovog otpora.
Za monahe, ovo nije samo političko pitanje, već duhovna borba za očuvanje čiste vere. U međuvremenu, grčke vlasti su osnovale novu bratiju sa istim imenom, koja je prihvatila autoritet Carigradske patrijaršije, ali stara zajednica je i dalje u manastiru.
-Ja sam ovde 54 godine. Oni su došli 2005. Nijedan od njih nije pre toga bio ni minut u manastiru. Ne znaju ni gde je toalet. Statut kaže, da bi neko postao iguman u manastiru na Svetoj Gori, mora imati deset godina od kada je postao monah u manastiru i da je zamonašen u manastiru. Katuljica je postavljen kao iguman, a nije bio ni minut u manastiru. Proglašen je za monaha u Alasoni.
Zatim, da bi neko glasao za igumana, Svetogorski statut kaže da mora prethodno provesti najmanje šest godina u manastiru od dana kada je postao monah. Oni nisu došli na Svetu goru da postanu monasi, već da uzmu imovinu iz našeg manastira. Uzeli su sve. Često nemamo ni 5 evra za starce. Čim krenemo da uzmemo krompire, ili luk, odmah policija, ne smemo se kretati – rekao je iguman Esfigmena za grčku TV Alert.
Profimedia
Iguman Mefodije
Pravni aspekti ovog sukoba dodatno su ga zakomplikovali. Monasi su se suočili sa brojnim sudskim procesima, kaznama i pokušajima deložacije. U nekoliko navrata, policija je pokušala da uđe u manastir, ali su se monasi branili, pozivajući se na autonomiju Svete Gore i prava koja im pripadaju. Međunarodna zajednica je takođe pokazala interesovanje, ali sukob ostaje lokalizovan unutar grčkih pravnih okvira.
Ovaj sukob nije samo pitanje autoriteta i jurisdikcije, već duboko duhovno pitanje koje pogađa srž identiteta monaške zajednice Esfigmena. Njihov otpor nije samo protiv svetovnih, državnih vlasti, već protiv onoga što smatraju izdajom prave svetootačke vere. Sveta gora, kao centar pravoslavnog monaštva, odražava ovaj konflikt kao manifestaciju borbe između svetovnog i duhovnog.
shutterstock.com
Glavni hram Manastira Esfigmen
Sukob između grčkih vlasti i monaha Manastira Esfigmen ostaje kompleksan i višeslojan. On nas podseća na delikatnu ravnotežu između duhovnog poziva i svetovnog autoriteta. Dok se molitve monaha Esfigmena uzdižu ka nebesima, njihova borba na zemlji nastavlja da odjekuje kao podsećanje na težinu očuvanja vere u svetu koji se stalno menja, dok iščekuju 1. avgust, koji se u medijima navodi kao datum kada će ih policija prisilno iseliti.
Ljubeći ruku duhovnicima, kroz simboliku koja se proteže vekovima unazad, vernici primaju blagoslov od Gospoda, a način na koji ih oslovljavamo odražava njihovu duhovnu očinsku ulogu.
Bratija ovog manastirskog kompleksa odlučna je da odbrani ovu svetinju od prinudnog iseljenja, poručujući da su spremni na sve u slučaju pooštravanja situacije i eventualne eskalacije sukoba.
Dok se nad Atonskim poluostrvom nadvija senka nasilne intervencije, bratija manastira Esfigmen priprema se za moguće sukobe s grčkom policijom, a duhovna i politička kriza prete da preoblikuju istorijski pejzaž ovog svetog mesta.
Okupljeni u Nebeskom gradu dižu glas protiv planirane intervencije grčke policije u Manastiru Esfigmen. Pod sloganom "Pravoslavlje ili smrt" izražavaju neslaganje s najavljenom prisilnom evakuacijom bratije ove svetinje i narušavanja mira na Atosu.
U besedi za 28. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas ka širem smislu Božjeg stvaranja, u kojem ništa nije slučajno i ništa nije uzaludno.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog Amvrosija po starom kalendaru, dok po novom kalendaru proslavljaju Svetog Ignjatija Bogonosca. Katolici su u trećoj nedelji Adventa i slave Svetog Zefirina. Jevreji obeležavaju šesti dan Hanuke, a muslimani posvećuju dan redovnim molitvama.
Okupljeni raseljeni Srbi i vernici iz okolnih mesta proslavili su svetitelja čuvajući tradiciju i sećanje na dom koji opstaje uprkos godinama i ruševinama.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Nakon što je dan "D" na Atosu prošao mirno, organizacija "Pravoslavlje ili smrt" oglasila se saopštenjem u kojem zahvaljuje svima koji su se prethodnih dana molili i poručuje da je put spasenja u pobožnosti, bratoljublju, umnožavanju dobra i umanjivanju zla.
Zbog narušavanja tišine i duhovnog poretka, monaška republika uvodi stroga pravila: ulazak za strance biće drastično ograničen, osim za tri slovenska manastira.
Premijer Grčke razgovarao je sa trojicom predstavnika Svetogorskog bratstva o svakodnevnim izazovima i budućoj saradnji, najavivši pritom svoju prvu zvaničnu posetu Atosu – događaj koji bi mogao imati duboke duhovne i geopolitičke posledice
U međuvremenu je osnovao bratstvo "Sveti Martin", udruženje hrišćanskih umetnika koje danas broji oko 700 članova. Urednik je časopisa "Sveta umetnost" i autor nekoliko knjiga.
Podignuta na temeljima vizantijske bazilike, sa sačuvanim ugovorom o gradnji iz 1281. i grobovima potomaka loze Nemanjića, ova svetinja kod Brodareva svedoči o veri, razaranju i tihom opstanku uprkos pljačkama, ruševinama i zaboravu.
Nakon zemljotresa, ratova i sistematskog uništavanja, završna faza građevinskih radova na hramovima Svetog Spiridona, Svetog Nikole i parohijskog doma u Petrinji budi nadu pravoslavnih vernika u ovom kraju.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Džuman Al-Kavasmi prvi put javno govori o životu u okruženju gde je mržnja bila obaveza, o sumnjama koje su je razdirale i iskustvu koje ju je odvelo na put potpuno suprotan onome na koji je bila usmeravana.
U snažnoj poruci povodom Nikoljdana, episkop bihaćko-petrovački i rmanjski podseća da voštanica nije samo znak radosti, već tiha veza sa precima, opomena protiv zaborava i poziv na povratak korenima kroz veru koja se dokazuje delima.
Oslić sa belim lukom, peršunom i začinima ostaje sočan i narednog dana – jelo koje postaje još punijeg ukusa, otkrivajući tihe mudrosti monaškog života.