Veliki duhovnik sa Svete Gore objašnjava zašto svakodnevne brige i rasuta pažnja zahtevaju dodatni trud onih koji žele da sačuvaju mir srca i sabranost uma.
Buka svakodnevice, mnoštvo obaveza i stalna rasutost pažnje često čoveku otežavaju da pronađe trenutke tišine, molitve i unutrašnjeg mira. Upravo na pitanje kako sačuvati sabranost uma i živeti duhovnim životom van manastirskih zidina odgovara jedna od pouka starca Emilijana Simonopetrita, koji objašnjava zbog čega je put čoveka koji živi u svetu u mnogim aspektima zahtevniji od monaškog podviga.
Govoreći o razlikama između monaha i čoveka koji živi u svetu, starac Emilijan Simonopetrit podseća da monaški život pruža posebne uslove za duhovnu borbu, dok se ljudi koji žive u svetu svakodnevno suočavaju sa brojnim izazovima koji zahtevaju veću pažnju i trud.
- Samo jedna razlika postoji između svetovnjaka i monaha. Ko je u svetu, ima manje pogodnosti, sebe je osudio da ima malo sredstava u životu, zato je potrebno da se bori više od monaha; potrebno je da upotrebi sve svoje snage da bi mogao da sabere svoj um, dok je u monaštvu sve mnogo lakše.
Pouka starca Emilijana Simonopetrita podseća da duhovni život nije rezervisan samo za one koji su se povukli iz sveta. I čovek koji živi svakodnevne obaveze može da traži Boga, ali taj put zahteva budnost, istrajnost i svesnu borbu za očuvanje mira u sopstvenom srcu.
Čitanje Jevanđelja za sredu 7. sedmice po Duhovima
Foto: SPC
Jevanđelje
Prva Poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, začalo 137 (7,12-24)
12. A ostalima govorim ja, a ne Gospod:12. Ako neki brat ima ženu neverujuću i ona se privoli da živi s njim, neka je ne ostavlja. 13. I ako neka žena ima muža neverujućeg i on se privoli da živi s njom, neka ga ne ostavlja. 14. Jer se neverujući muž posveti ženom, i žena neverujuća posveti se mužem; inače deca vaša bila bi nečista, a sada su sveta.
15. Ako li se neverujući razdvaja, neka se razdvoji; brat ili sestra u takvom slučaju nisu ropski vezani; jer na mir nas je pozvao Bog. 16. Jer šta znaš, ženo, možda ćeš spasti muža? Ili šta znaš, mužu, možda ćeš spasti ženu? 17. Samo kako Bog svakome dodeli, svaki kako ga je Gospod prizvao, onako neka živi. I tako zapovedam po svima Crkvama. 18. Je li ko prizvan kao obrezan? Neka se ne gradi neobrezan. Je li ko prizvan kao neobrazan? Neka se ne obrezuje. 19. Obrezanje nije ništa, i neobrezanje nije ništa, nego držanje zapovesti Božijih.
20. Svaki neka ostane u onome zvanju u kome je prizvan. 21. Jesi li prizvan kao rob? Nemoj da brineš, nego ako i možeš postati slobodan, radije se strpi. 22. Jer koji je kao rob prizvan u Gospodu, slobodnjak je Gospodnji; tako i koji je prizvan kao slobodnjak, rob je Hristov. 23. Kupljeni ste skupo; ne budite robovi ljudima.24. Svaki, braćo, u čemu je prizvan u onome neka ostane pred Bogom.
Jevanđelje po Mateju, začalo 60 (14,35-36; 15,1-11)
35. I poznavši ga ljudi iz onoga mesta, poslaše po svoj onoj okolini, i donesoše mu sve bolesnike. 36. I moljahu ga da se samo dotaknu skuta od haljine njegove; i koji se dotakoše ozdraviše.
1. Tada pristupiše Isusu književnici i fariseji od Jerusalima govoreći: 2. „Zašto učenici tvoji prestupaju predanje starih? Jer ne umivaju ruke svoje kada hleb jedu.” 3. A on odgovarajući reče im: „Zašto i vi prestupate zapovest Božiju za predanje svoje? 4. Jer Bog zapovedi govoreći: „Poštuj oca i mater; i koji ruži oca ili mater smrću da umre.” 5. A vi kažete: „Ako koji reče ocu ili materi: prilog je ono čime bih ti ja mogao pomoći”;
6. Može i da ne poštuje oca svoga i mater. I ukidoste zapovest Božiju za predanje svoje. 7. Licemjeri, dobro je za vas prorokovao Isaija govoreći: 8. „Približava mi se narod ovaj ustima svojim i usnama me poštuje, a srce im je daleko od mene. 9. No uzalud me poštuju učeći naukama i zapovestima ljudskim.” 10. I dozvavši narod, reče im: „Slušajte i razumite:” 11. „Ne pogani čoveka što ulazi u usta, nego što izlazi iz usta ono pogani čoveka.”
Veliki svetogorski duhovnik podseća da pravi nemir ne dolazi samo spolja, već iz naših misli i odnosa prema drugima, a put ka miru vodi kroz smirenje i ljubav.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Ruski svetitelj nas uči da pohvale i pokude ne određuju čovekovu vrednost, već da je najvažnije ostati veran istini i pred Bogom i pred sopstvenom savešću.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.