“BIĆE VELIKA BITKA NA PROSTORU NEKADAŠNJE VIZANTIJE”: Proročke reči starca Josifa Vatopedskog o presudnoj borbi za spas pravoslavlja i dalje odzvanjaju
Svedočanstvo o razgovoru sa poznatim svetogorskim monahom već više od dve decenije izaziva pažnju, a u njemu se pominju veliki sukobi, uloga velikih sila i položaj pravoslavlja u budućim vremenima.
Jedno od najpoznatijih svedočanstava sa Svete Gore, koje već decenijama privlači pažnju pravoslavnih vernika, jesu reči koje se pripisuju starcu Josifu Vatopedskom, jednom od najuglednijih duhovnika novijeg doba.
Prema grčkim izvorima koji prenose ovo svedočanstvo, razgovor u kojem su ove reči izgovorene vodio se 26. oktobra 2001. godine u Manastiru Vatoped na Svetoj Gori. Navodi se da je starac Josif tada razgovarao sa jednim ruskim posetiocem i govorio o velikim događajima koji bi mogli da obeleže budućnost sveta i pravoslavlja.
U tim rečima posebno mesto zauzima odnos Rusije i Grčke, kao dva naroda koji dele istu pravoslavnu veru.
– Događaji će se odvijati ovako: kada Rusija krene u pomoć Grčkoj, Amerikanci i NATO pokušaće da to spreče kako ne bi došlo do ponovnog ujedinjenja, odnosno spajanja dva pravoslavna naroda, navodi se u svedočanstvu koje se pripisuje starcu Josifu.
Prema istom zapisu, starac je govorio da bi se u takav sukob mogle uključiti i druge velike sile.
- Uto će se uključiti i druge sile, na primer Japanci. Na teritoriji bivše Vizantijske imperije biće velika bitka. Samo poginulih biće milioni ljudi - reči su koje se pripisuju svetogorskom duhovniku.
U ovom predanju pominje se i uloga Vatikana kao deo velikih promena koje bi, prema ovim rečima, pratile buduće događaje.
- U svemu ovome biće uključen i Vatikan kako bi sprečio rast uloge pravoslavlja i takvo ponovno ujedinjenje. To će biti vreme potpunog uništenja vatikanskog uticaja do samih temelja. Tako će se okrenuti Božji promisao, navodi se u svedočanstvu.
Starac koji je ostavio dubok trag na Svetoj Gori
Josif Vatopedski bio je jedan od najpoznatijih svetogorskih staraca XX i početka XXI veka. Rođen je na Kipru, a monaški život započeo je na Svetoj Gori, gde je postao učenik starca Josifa Isihaste.
Posle godina podvižničkog života, starac Josif je sa svojim učenicima učestvovao u obnovi duhovnog života manastira Vatoped, koji je danas jedno od najznačajnijih monaških središta na Svetoj Gori.
Njegove duhovne pouke, saveti o molitvi i svedočanstva o monaškom životu objavljeni su u brojnim knjigama i prevedeni na više jezika.
Foto: SPC
Starac Josif Vatopedski
Reči koje i danas izazivaju pažnju
Svedočanstvo o razgovoru sa starcem Josifom godinama se prenosi u grčkim i drugim pravoslavnim krugovima, posebno kada se govori o budućnosti pravoslavnih naroda i velikim istorijskim promenama.
Istovremeno, u pravoslavnoj tradiciji postoji razlika između učenja Crkve i ličnih duhovnih svedočanstava pojedinih podvižnika. Zbog toga se ovakve reči ne smatraju zvaničnim crkvenim učenjem, već svedočanstvom koje vernici primaju sa rasuđivanjem.
Bez obzira na različita tumačenja, reči koje se pripisuju starcu Josifu Vatopedskom ostaju jedno od najpoznatijih savremenih svetogorskih svedočanstava o temama koje vekovima zaokupljaju pravoslavni svet: istorijskim iskušenjima, stradanju, odnosu naroda i veri u Božju promisao.
Reči svetogorskog podvižnika, starca Dionisija Ignjata, razotkrivaju tišinu koja je postala opasnija od progona - rat protiv pravoslavlja, obmana i pitanje koje odzvanja jače od svake najave kraja.
Zapise svetih otaca i staraca ne treba čitati kao "vremenske prognoze", već kao zapažanja koja povezuju moralno i duhovno stanje naroda sa istorijskim događajima.
Kako geopolitička napetost raste, starci sa Svete gore upozoravaju da današnji događaji odjekuju proroštvima Svetog Kozme, Svetog Pajsija i Svetog Porfirija, pozivajući vernike na budnost i nadu.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve podsetio je na snagu njenog „da“ Bogu, istakavši da nam Majka Božja svojim primerom otkriva kako se prihvatanjem Njegove volje dolazi do istinske slobode i spasenja.
Na Veliku Gospojinu u Derventi proslavljena je hramovna slava Sabornog hrama i slava grada, a mitropolit zvorničko-tuzlanski govorio je o stradanju, odbrani naroda i značaju molitve za upokojene.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Posle 15 godina postupka, Strazbur je utvrdio da je Turska prekršila prava klirika i osporio tumačenje Lozanskog sporazuma, što može uticati i na druge slučajeve u Istanbulu.
Svetiteljka je govorila o vremenu velikih nevolja, mogućem svetskom ratu i moralnom posrnuću ljudi, ali je njena najvažnija poruka bila da se čovek spasava ljubavlju, smirenjem, trpljenjem i čvrstom verom u Boga.
Životni put od trenutka kada mu je episkop nagovestio patrijaraški put, preko godina provedenih u jedinoj bogosloviji pod pritiskom režima, do vremena kada je krštavao hiljade i mirio zavađene.
Tokom posete Srbiji šeih Imran Hosein izneo je tumačenje proročanstava koja, kako tvrdi, ukazuju na burne događaje — od predstojećeg sukoba do simboličkog pomena Konstantinopolja.
Reči ruskog duhovnika ne govore o odricanju od lekarske pomoći, već o promeni koja mora da počne od samog čoveka, uz molitvu i spremnost da se napusti ono što dušu sve dublje vezuje za greh.
Iako ga je život odveo daleko od rodnog kraja, meštani svedoče da ga velika crkvena služba nikada nije udaljila od ljudi i mesta iz kojeg je potekao, kojem se rado vraćao i koje je nosio u srcu do kraja života.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Crkveno predanje govori o čudesnom okupljanju Hristovih učenika u Jerusalimu, dok jedan od apostola nije uspeo da stigne na vremem a ovaj neobični prizor vekovima je nadahnjivao pravoslavne ikonopisce.
Dar srpskih iseljenika postao je više od ukrasa, noseći snažnu poruku ljubavi prema rodnom gradu, vernosti svetinji i zajedništvu koje ne prekida ni velika udaljenost.