Duhovna riznica 26.06.2026 | 11:33

PRVI PRAVOSLAVNI MANASTIR KOJI JE OTVORIO VRATA VEŠTAČKOJ INTELIGENCIJI: Vernici razgovaraju sa avatarom Svetog Neofitosa

Slika Autora
Autor: Saša Tošić
Google Dodaj Religija kao željeni izvor na Googlu
PRVI PRAVOSLAVNI MANASTIR KOJI JE OTVORIO VRATA VEŠTAČKOJ INTELIGENCIJI: Vernici razgovaraju sa avatarom Svetog Neofitosa
AI/ChatGPT, Wikipedia/Nikodem Nijaki

U drevnom Manastiru Svetog Neofitosa na Kipru posetioci danas mogu da „razgovaraju“ sa digitalnim prikazom svetitelja koji ih vodi kroz njegov život i isposnicu.

U vremenu kada veštačka inteligencija ulazi u učionice, bolnice i državne institucije, izgleda da polako stiže i iza manastirskih zidina. Na Kipru danas posetioci jedne od najznačajnijih pravoslavnih svetinja mogu da razgovaraju sa digitalnim prikazom svetitelja koji odgovara na pitanja i vodi ih kroz mesto na kome je pre gotovo devet vekova živeo, pisao i molio se. Ovaj tehnološki iskorak nesumnjivo privlači pažnju, ali istovremeno otvara pitanje gde je granica između očuvanja kulturnog nasleđa i pretvaranja svetinje u digitalnu atrakciju.

Reč je o Manastiru Svetog Neofitosa kod Pafosa, osnovanom u 12. veku, poznatom po isposnici Englistra, pećini koju je sopstvenim rukama uredio Sveti Neofitos Zatvornik. U okviru evropskog projekta "EUreka 3D XR" istraživači su, koristeći digitalizovane freske i savremene tehnologije veštačke inteligencije, napravili avatar koji predstavlja svetitelja. On posetiocima priča o svom životu, rukopisima i mestu na kome se podvizavao i gde je na kraju sahranjen. Projekat je deo šire evropske inicijative čiji je cilj da se uz pomoć 3D digitalizacije kulturno nasleđe približi istraživačima, studentima i široj javnosti.

Između autentičnosti i digitalne interpretacije

Istoričarka umetnosti Marija Pafiti objašnjava da je avatar nastao na osnovu istorijskog portreta Svetog Neofitosa i da posetioce vodi kroz prostor koji je svetitelj sam oblikovao. Kako ističe, namera nije bila da se stvori izmišljeni lik, već da se istorijska ličnost predstavi na savremen način.

AI/ChatGPT
Avatar Svetog Neofitisa

 

Ipak, put do realizacije projekta nije bio lak. Direktor UNESCO odeljenja za kulturno nasleđe Marinos Joanidis kaže da je najveći izazov bio da se zadobije poverenje manastirskog bratstva. Monasi su u početku bili veoma oprezni jer nisu želeli da tehnologija naruši autentičnost svetinje niti da veštačka inteligencija prikaže nešto što nema uporište u istorijskim činjenicama. Tek posle brojnih razgovora pristali su da podrže projekat. Njihova početna rezervisanost pokazuje da dileme nisu proistekle iz odbacivanja tehnološkog napretka, već iz želje da se sačuva dostojanstvo svetinje.

Na prvi pogled, ovakva primena veštačke inteligencije deluje korisno. Digitalni vodič može pomoći turistima, učenicima i istraživačima da bolje upoznaju istoriju manastira. Zahvaljujući ovakvim projektima mnogi će prvi put čuti za Svetog Neofitosa i možda poželeti da posete njegovu isposnicu.

Kada ekran postane zamena za svetinju

Međutim, upravo tu počinju ozbiljna pitanja. Pravoslavni manastiri nikada nisu zamišljeni kao muzeji niti kao multimedijalni centri. Oni su pre svega mesta molitve, bogosluženja i duhovnog podviga. Tišina i lični susret sa svetinjom deo su iskustva koje nijedna tehnologija ne može da zameni. Kada ekran koji "govori" postane glavna atrakcija, lako se može dogoditi da posetioci više pažnje posvete njemu nego samoj svetinji.

Postavlja se i pitanje kakvu predstavu o svetitelju zapravo stvara veštačka inteligencija. Ma koliko pažljivo bio napravljen, avatar ne može da prenese duhovno iskustvo niti može da govori autoritetom svetitelja. Njegovi odgovori uvek će biti rezultat unapred pripremljenih podataka i algoritama. Zato postoji opasnost da neki posetioci steknu utisak da zaista razgovaraju sa Svetim Neofitosom, iako je reč samo o digitalnoj rekonstrukciji.

Još važnije pitanje odnosi se na budućnost. Ako danas digitalni avatar predstavlja jednog svetitelja, šta će sprečiti da sutra slični sistemi budu postavljeni u desetinama manastira? Hoće li ljudi dolaziti u svetinje zbog molitve i susreta sa njihovim duhovnim nasleđem ili zbog novih tehnoloških sadržaja? Granica između obrazovanja i zabave mogla bi lako da postane nejasna.

Wikipedia/rene boulay
Manastir Svetog Neofitisa na Kipru

 

Korisna i štetna strana digitalizacije

Naravno, tehnologija sama po sebi nije neprijatelj. Digitalizacija rukopisa, trodimenzionalno snimanje fresaka i virtuelne rekonstrukcije već su mnogo doprinele očuvanju kulturnog nasleđa. Kada su spomenici ugroženi, upravo ovakve tehnologije omogućavaju da se dragoceni podaci sačuvaju za buduće generacije. Problem nastaje tek kada tehnologija počne da preuzima ulogu koja joj ne pripada i postane posrednik u susretu čoveka sa svetinjom.

Možda će digitalni prikaz Svetog Neofitosa podstaći mnoge da prvi put posete ovaj drevni manastir. Ali kada se ekran ugasi, ostaje ono zbog čega manastiri opstaju već vekovima: molitva, tišina i živo predanje. Upravo zato veštačka inteligencija može biti koristan alat za predstavljanje kulturnog nasleđa, ali teško može postati novo lice pravoslavnih svetinja. Ono što manastir čini svetinjom ne može se pretvoriti u algoritam niti prikazati na ekranu.