Freepik/freepik, Shutterstock/rawf8, Printscreen/Youtube/Tелевизија Храм
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
"Himna ljubavi", čuveni odlomak iz Prve poslanice apostola Pavla Korinćanima (glava 13), vekovima se čita kao najuzvišenija pesma o suštini hrišćanskog života – ljubavi. Ovaj tekst, često čitan na venčanjima, ali i u trenucima utehe i duhovne potrage, otkriva da je ljubav temelj i smisao svega.
– Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči – započinje apostol Pavle, naglašavajući da bez ljubavi svi darovi, znanje, pa čak i vera koja „i gore premešta“, gube vrednost.
Shutterstock/Tramp57
"Himna ljubavi" se često čita na venčanjima
U ovoj himni opisuje se kakva je prava ljubav – ona je strpljiva i dobra, ne zavidi, ne gordi se, ne nadima se, ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, već istini. „Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.“
Apostol Pavle dodaje i da će proročanstva nestati, jezici zamuknuti, znanje prestati, ali ljubav nikada neće prestati. „A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Himna ljubavi
Prva poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, glava 13
1. Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči.
2. I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu veru da i gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4. Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
5. Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
6. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7. Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
8. Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
9. Jer delimično znamo i delimično prorokujemo;
10. A kada dođe savršeno, onda će prestati što je delimično.
11. Kad bejah dete, kao dete govorih, kao dete mišljah, kao dete razmišljah; a kada sam postao čovek, odbacio sam što je dečje.
12. Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam delimično, a onda ću poznati kao što bih poznat.
13. A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Za mnoge hrišćane, ove reči ostaju putokaz u vremenima iskušenja i nesloge. Podsećaju da sve što činimo, govorimo ili verujemo ima puni smisao samo ako proizlazi iz ljubavi, jer je ljubav – kako kažu Sveti Oci – i ime samog Boga.
Šta znači "Himna ljubavi" danas?
I u savremenom svetu, u kojem često dominiraju sebičnost, nadmetanje i egocentrizam, ova apostolska pouka odzvanja kao opomena. Ljubav nije prolazna emocija, već način života u kojem se čovek odriče sebe radi drugoga, bez očekivanja nagrade.
Zato se „Himna ljubavi“ i danas čita sa jednakom snagom kao i u vreme kada je napisana, podsećajući da su vera i nada temelji na kojima stojimo, ali da je ljubav – konačno ispunjenje svega čemu težimo.
U potresnom susretu s poznanicom koja se nakon razvoda preobrazila u osobu punu bola i očajanja, arhimandrit nudi snažan duhovni savet: molitva, ispovest i život sa Hristom nisu kraj, već novi početak.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog apostola Kodrata po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetog Jeroteja Atinskog. Katolička crkva slave Svetog Franju Asiškog, Jevreji obeležavaju Simhat Toru, dok muslimani nemaju veliki praznik.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Jedan od Sedamdesetorice nije pred rimskom vlašću branio samo sebe, već je sastavio odbranu hrišćanske vere i zatražio da se vernici ne gone bez stvarne krivice.
Natalija iz Prokuplja i Benjamin iz Tuzle venčali su se vrlo mladi u Cirihu u Švajcarskoj i iako su različitih veroispovesti, pokazali su da njihova ljubav nema nikakvih prepreka niti granica. Teško je ljudima objasniti ljubav između osoba različitih veroispovesti, naročito u maloj sredini.
Protojerej Andrej Jefanov objašnjava zašto monaški postrig nije obična životna odluka i upozorava šta bi značilo napustiti put koji je čovek dobrovoljno izabrao.
Mladenci sve češće biraju sredu i petak za venčanja, uprkos tome što Crkva te dane smatra neprimerenim za slavlje, a sveštenici upozoravaju na sve učestalije pokušaje zaobilaženja pravila.
Pouka svetogorskog starca razotkriva zašto mnoge ljubavi pucaju pre nego što postanu porodica - i po čemu se zaista prepoznaje čovek sposoban da nosi zajednički život.
Kroz svetu tajnu ispovesti, razgovore, savete o molitvi i postu, duhovnik bi trebalo da pomogne čoveku da prepozna sopstvene slabosti, pobedi greh i napreduje u hrišćanskom životu.
U besedi za nedelju 18. sedmice po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta apostol Filip nije mogao da vidi i zašto telesne oči nisu dovoljne da čovek prepozna Božije prisustvo.
Jedna od pouka svetogorskog starca otkriva zašto i mali prinos pred Bogom ima posebnu vrednost kada se uz sveću setimo onih koji prolaze kroz patnju, nevolju i teške životne trenutke.
Poslednji ispraćaj Maise i Meri Daoud okupio je porodicu, prijatelje i vernike u Hramu Svetog Porfirija u Gazi, dok je Jerusalimska patrijaršija uputila molitvu za pokoj njihovih duša i utehu najbližima.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Posle razaranja 2004. godine, u Prizren su se vratili učenici, nastava i crkveno pojanje, a obnovljeni kompleks danas ponovo služi svojoj prvobitnoj nameni.
Crkva Pokrova Presvete Bogorodice podignuta je na mestu za koje predanje kaže da je kneginja Milica na njemu podigla oltar u spomen na kosovske junake, a sada je dobila dar koji treba da traje generacijama.