Freepik/freepik, Shutterstock/rawf8, Printscreen/Youtube/Tелевизија Храм
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
"Himna ljubavi", čuveni odlomak iz Prve poslanice apostola Pavla Korinćanima (glava 13), vekovima se čita kao najuzvišenija pesma o suštini hrišćanskog života – ljubavi. Ovaj tekst, često čitan na venčanjima, ali i u trenucima utehe i duhovne potrage, otkriva da je ljubav temelj i smisao svega.
– Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči – započinje apostol Pavle, naglašavajući da bez ljubavi svi darovi, znanje, pa čak i vera koja „i gore premešta“, gube vrednost.
Shutterstock/Tramp57
"Himna ljubavi" se često čita na venčanjima
U ovoj himni opisuje se kakva je prava ljubav – ona je strpljiva i dobra, ne zavidi, ne gordi se, ne nadima se, ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, već istini. „Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.“
Apostol Pavle dodaje i da će proročanstva nestati, jezici zamuknuti, znanje prestati, ali ljubav nikada neće prestati. „A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Himna ljubavi
Prva poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, glava 13
1. Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči.
2. I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu veru da i gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4. Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
5. Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
6. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7. Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
8. Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
9. Jer delimično znamo i delimično prorokujemo;
10. A kada dođe savršeno, onda će prestati što je delimično.
11. Kad bejah dete, kao dete govorih, kao dete mišljah, kao dete razmišljah; a kada sam postao čovek, odbacio sam što je dečje.
12. Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam delimično, a onda ću poznati kao što bih poznat.
13. A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Za mnoge hrišćane, ove reči ostaju putokaz u vremenima iskušenja i nesloge. Podsećaju da sve što činimo, govorimo ili verujemo ima puni smisao samo ako proizlazi iz ljubavi, jer je ljubav – kako kažu Sveti Oci – i ime samog Boga.
Šta znači "Himna ljubavi" danas?
I u savremenom svetu, u kojem često dominiraju sebičnost, nadmetanje i egocentrizam, ova apostolska pouka odzvanja kao opomena. Ljubav nije prolazna emocija, već način života u kojem se čovek odriče sebe radi drugoga, bez očekivanja nagrade.
Zato se „Himna ljubavi“ i danas čita sa jednakom snagom kao i u vreme kada je napisana, podsećajući da su vera i nada temelji na kojima stojimo, ali da je ljubav – konačno ispunjenje svega čemu težimo.
U potresnom susretu s poznanicom koja se nakon razvoda preobrazila u osobu punu bola i očajanja, arhimandrit nudi snažan duhovni savet: molitva, ispovest i život sa Hristom nisu kraj, već novi početak.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
U Sabornom hramu i na svečanoj akademiji otvorena su ključna pitanja o strpljenju, veri i duhovnom identitetu, uz prisustvo najviših predstavnika crkvenog i javnog života.
Od pažljivo prženog luka do mirisa ljute paprika - otkrijte tajnu starinskog monaškog ribljeg paprikaša koji spaja duh pravoslavnog života i prazničnih trpeza.
Jedinstvena kombinacija ječma, pasulja, povrća i dimljenog mesa vraća nas u kuhinje naših predaka, čuvajući duh starih domaćinstava i porodične molitve kroz generacije.
Nekada nezaobilazna na prazničnim trpezama, ova poslastica se pravila sa strpljenjem i ljubavlju — donosimo autentičan recept koji će vaš dom ispuniti toplinom i mirisom svečanosti.
Zapovest „Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“ nije samo moralni savet – ona je svakodnevni poziv na strpljenje, oproštaj i nesebičnu žrtvu, koji u svetu podela može postati prava revolucija srca.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Kad su mu rekli da je jedina šansa transplantacija srca, brat Goran nije odustao. Iz bolničke sobe krenuo je na put duhovnog isceljenja ka Hilandaru, gde je pronašao snagu za novi život.
Na trpezi ljubavi u porti Crkve Ružica, poglavar Srpske pravoslavne crkve poručio je vernicima da najveća bitka svakog čoveka nije spoljašnja, već u srcu.
U nadahnutoj besedi na Đurđic, prota Slobodan Zeković upozorio je vernike na posledice greha, zamke modernog sujeverja i prikrivene duhovne stranputice, podsećajući da pad nije kraj.
U besedi za 24. ponedeljak po Duhovima, Sveti vladika Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava kako kroz Hrista dobijamo nasleđe carstva Božijeg i zašto ga ne smemo prokockati poput Isava.
Ajeti 51:20-23 pokazuju kako tragovi Božije prisutnosti postoje u zemlji, u čoveku i u nebesima, pozivajući na introspektivno otkrivanje sopstvene duhovne snage.