Freepik/freepik, Shutterstock/rawf8, Printscreen/Youtube/Tелевизија Храм
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
"Himna ljubavi", čuveni odlomak iz Prve poslanice apostola Pavla Korinćanima (glava 13), vekovima se čita kao najuzvišenija pesma o suštini hrišćanskog života – ljubavi. Ovaj tekst, često čitan na venčanjima, ali i u trenucima utehe i duhovne potrage, otkriva da je ljubav temelj i smisao svega.
– Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči – započinje apostol Pavle, naglašavajući da bez ljubavi svi darovi, znanje, pa čak i vera koja „i gore premešta“, gube vrednost.
Shutterstock/Tramp57
"Himna ljubavi" se često čita na venčanjima
U ovoj himni opisuje se kakva je prava ljubav – ona je strpljiva i dobra, ne zavidi, ne gordi se, ne nadima se, ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, već istini. „Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.“
Apostol Pavle dodaje i da će proročanstva nestati, jezici zamuknuti, znanje prestati, ali ljubav nikada neće prestati. „A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Himna ljubavi
Prva poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, glava 13
1. Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči.
2. I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu veru da i gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4. Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
5. Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
6. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7. Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
8. Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
9. Jer delimično znamo i delimično prorokujemo;
10. A kada dođe savršeno, onda će prestati što je delimično.
11. Kad bejah dete, kao dete govorih, kao dete mišljah, kao dete razmišljah; a kada sam postao čovek, odbacio sam što je dečje.
12. Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam delimično, a onda ću poznati kao što bih poznat.
13. A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Za mnoge hrišćane, ove reči ostaju putokaz u vremenima iskušenja i nesloge. Podsećaju da sve što činimo, govorimo ili verujemo ima puni smisao samo ako proizlazi iz ljubavi, jer je ljubav – kako kažu Sveti Oci – i ime samog Boga.
Šta znači "Himna ljubavi" danas?
I u savremenom svetu, u kojem često dominiraju sebičnost, nadmetanje i egocentrizam, ova apostolska pouka odzvanja kao opomena. Ljubav nije prolazna emocija, već način života u kojem se čovek odriče sebe radi drugoga, bez očekivanja nagrade.
Zato se „Himna ljubavi“ i danas čita sa jednakom snagom kao i u vreme kada je napisana, podsećajući da su vera i nada temelji na kojima stojimo, ali da je ljubav – konačno ispunjenje svega čemu težimo.
U potresnom susretu s poznanicom koja se nakon razvoda preobrazila u osobu punu bola i očajanja, arhimandrit nudi snažan duhovni savet: molitva, ispovest i život sa Hristom nisu kraj, već novi početak.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Otkrijte kako pivo pretvara ovo jednostavno jelo u ukusnu salatu sa istorijom dugom vekovima, zapisanu još 1855. godine u „Srbskom kuvaru“ jeromonaha Jerotija iz Krušedola
U besedi za petak 4. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović objašnjava kako naši skriveni izbori, ma koliko delovali bezopasno, neumitno rađaju plodove koji menjaju život – i poziva nas da sejemo poslušnost, a ne bezakonje.
U vreme mrsnih dana, kada se mirisi mlečnih jela i toplog hleba šire konacima, monahinje pripremaju salatu od sremuša — lekovitog zelenog dara prirode, koji u ovom receptu postaje hranljiv i lagan obrok, pogodan za doručak ili večeru.
Uvođenje obaveznog ličnog broja u Grčkoj izazvalo je burnu reakciju monaške zajednice sa Atosa, koja upozorava da bi digitalno povezivanje podataka svakog građanina moglo ugroziti versku slobodu i privatnost.
Dok su se vernici na Veliki petak molili pred plaštanicom u manastiru Tumane, dogodilo se čudo koje je svedočio i sam iguman Dimitrije. Po zastupništvu svetitelja Zosima i Jakova, Mića Grbić ostavio je štaku i prvi put posle tri meseca — stao na svoje noge.
U besedi za petak 4. sedmice po Duhovima, vladika Nikolaj Velimirović objašnjava kako naši skriveni izbori, ma koliko delovali bezopasno, neumitno rađaju plodove koji menjaju život – i poziva nas da sejemo poslušnost, a ne bezakonje.
Jelena Georgijevna, izdanak velikih dinastija, ostavila je plemićke titule i raskošne palate da bi pronašla unutrašnji mir, pokorivši se Božjoj volji kroz nevolje, porodične tragedije i neugaslu duhovnu žeđ u dalekoj zemlji.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
U Ukrajini od 2018. godine postoji i delimično priznata Pravoslavna crkva Ukrajine, čiju autokefalnost priznaju Vaseljenska patrijaršija Carigrada, Aleksandrijska patrijaršija, Kiparska crkva i Grčka crkva.
Jedni od onih koji su svoje čudo pronašli u porti manastira, dok su molili svece - da umole Boga da im podari porod, su Slobodan i Jelena Gemaljević - supružnici iz Kragujevca.
Eparhija raško-prizrenska podnela novu krivičnu prijavu protiv Nikole Džufke, Albanca koji godinama nasilno upada u pravoslavne hramove i pokušava da ih prisvoji za svoju organizaciju, dok SPC upozorava da kosovske institucije godinama ćute na njegove napade.
Osim fizičke štetnosti, pušenje se u duhovnom smislu posmatra kao strast, odnosno zavisnost koja zarobljava čoveka i udaljava ga od unutrašnje slobode, duhovne trezvenosti, a samim tim i od Boga.