Freepik/freepik, Shutterstock/rawf8, Printscreen/Youtube/Tелевизија Храм
Jedan od najlepših tekstova Novog zaveta podseća da bez ljubavi nema istinske vere ni života.
"Himna ljubavi", čuveni odlomak iz Prve poslanice apostola Pavla Korinćanima (glava 13), vekovima se čita kao najuzvišenija pesma o suštini hrišćanskog života – ljubavi. Ovaj tekst, često čitan na venčanjima, ali i u trenucima utehe i duhovne potrage, otkriva da je ljubav temelj i smisao svega.
– Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči – započinje apostol Pavle, naglašavajući da bez ljubavi svi darovi, znanje, pa čak i vera koja „i gore premešta“, gube vrednost.
Shutterstock/Tramp57
"Himna ljubavi" se često čita na venčanjima
U ovoj himni opisuje se kakva je prava ljubav – ona je strpljiva i dobra, ne zavidi, ne gordi se, ne nadima se, ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu, ne raduje se nepravdi, već istini. „Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.“
Apostol Pavle dodaje i da će proročanstva nestati, jezici zamuknuti, znanje prestati, ali ljubav nikada neće prestati. „A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Himna ljubavi
Prva poslanica Svetog apostola Pavla Korinćanima, glava 13
1. Ako jezike čovečije i anđeoske govorim, a ljubavi nemam, onda sam kao zvono koje ječi ili kimval koji zveči.
2. I ako imam dar proroštva i znam sve tajne i sve znanje, i ako imam svu veru da i gore premeštam, a ljubavi nemam, ništa sam.
3. I ako razdam sve imanje svoje, i ako predam telo svoje da se sažeže, a ljubavi nemam, ništa mi ne koristi.
4. Ljubav dugo trpi, blagotvorna je, ljubav ne zavidi, ljubav se ne gordi, ne nadima se,
5. Ne čini što ne pristoji, ne traži svoje, ne razdražuje se, ne misli o zlu,
6. Ne raduje se nepravdi, a raduje se istini,
7. Sve snosi, sve veruje, svemu se nada, sve trpi.
8. Ljubav nikad ne prestaje, dok će proroštva nestati, jezici će zamuknuti, znanje će prestati.
9. Jer delimično znamo i delimično prorokujemo;
10. A kada dođe savršeno, onda će prestati što je delimično.
11. Kad bejah dete, kao dete govorih, kao dete mišljah, kao dete razmišljah; a kada sam postao čovek, odbacio sam što je dečje.
12. Jer sad vidimo kao u ogledalu, u zagonetki, a onda ćemo licem u lice; sad znam delimično, a onda ću poznati kao što bih poznat.
13. A sad ostaje vera, nada, ljubav, ovo troje; ali od njih najveća je ljubav.
Za mnoge hrišćane, ove reči ostaju putokaz u vremenima iskušenja i nesloge. Podsećaju da sve što činimo, govorimo ili verujemo ima puni smisao samo ako proizlazi iz ljubavi, jer je ljubav – kako kažu Sveti Oci – i ime samog Boga.
Šta znači "Himna ljubavi" danas?
I u savremenom svetu, u kojem često dominiraju sebičnost, nadmetanje i egocentrizam, ova apostolska pouka odzvanja kao opomena. Ljubav nije prolazna emocija, već način života u kojem se čovek odriče sebe radi drugoga, bez očekivanja nagrade.
Zato se „Himna ljubavi“ i danas čita sa jednakom snagom kao i u vreme kada je napisana, podsećajući da su vera i nada temelji na kojima stojimo, ali da je ljubav – konačno ispunjenje svega čemu težimo.
U potresnom susretu s poznanicom koja se nakon razvoda preobrazila u osobu punu bola i očajanja, arhimandrit nudi snažan duhovni savet: molitva, ispovest i život sa Hristom nisu kraj, već novi početak.
U Vašingtonu, Srpkinja Tatjana Rajić i Amerikanac Kristofer Rou pronašli su zajednički put kroz pravoslavnu veru, spajajući tradiciju i novu porodicu u jedinstvenom venčanju koje je okupilo prijatelje i porodicu, jačajući mostove između dva kontinenta.
Episkop iz Antiohije mirno je odbio carsku ponudu, krenuo okovan ka Rimu i svojim stradanjem pokazao da hrišćanstvo nije stvar pogodnosti, već vernosti do poslednjeg daha.
Sveta knjiga islama u rukama prvog čoveka najvećeg američkog grada pokreće debate o religijskoj raznolikosti, javnom životu i mestu muslimana u društvu.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Od Adama do proroka Danila, kroz rodoslov, oganj peći i tiho iščekivanje Mesije otkriva se kako je nada sačuvana u vremenima kada je ljudski život malo vredeo, a vera se prenosila kao upaljena sveća kroz mrak.
Selsko meso, staro jelo iz ruralnih krajeva, vraća se na trpeze kao simbol zajedništva, topline doma i prazničnih okupljanja — a tajna njegovog bogatog ukusa krije se u jednostavnim sastojcima i sporom, strpljivom krčkanju.
Pripremite ove nežne kolačiće po receptu koji se čuva generacijama i otkrijte kako svaki zalogaj može da probudi sećanja, poveže porodicu i upotpuni praznično slavlje.
Pišinger je jednostavna, ali raskošna poslastica koja vekovima krasi slavske trpeze — savršena za sve koji vole spoj hrskavih oblandi i čokolade, uz miris doma i prazničnu toplinu.
Zapovest „Ljubi bližnjeg svog kao samog sebe“ nije samo moralni savet – ona je svakodnevni poziv na strpljenje, oproštaj i nesebičnu žrtvu, koji u svetu podela može postati prava revolucija srca.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
U trenucima prelaska iz starog u novo leto Gospodnje, s molitvenikom u rukama, veru, nadu i blagoslov, zakoračajte ka miru, ljubavi prema bližnjima i životu u skladu sa Božjom voljom.
Bez povišenog tona i bez kalkulacije, sveštenik Vladislav Vučanović u jednoj kratkoj poruci otvara pitanje zašto se lakše okupljamo oko trpeza i vatrometa nego oko suštine vere, posta i lične odgovornosti.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.
U vreme kada je vera bila progonjena, a javno ispovedanje Hrista smatrano prestupom, dogodilo se čudo koje je stotine, pa i hiljade ljudi vratilo Bogu.
Svetitelji podsećaju da početak godine nije pitanje slavlja, već trenutak u kojem se preispituju savest, navike i odnos prema Bogu — jer od toga zavisi kakav će trag ostaviti dani koji dolaze.
Dok su satovi odbrojavali prve minute 2026, crkva Vondelkerk u Amsterdamu nestajala je u plamenu, ostavljajući grad bez svetinje i Evropu bez još jednog svedoka hrišćanske prošlosti.