NENAD ZARAĐUJE PRAVO BOGATSTVO, A RADI KAO VOLONTER: Kući se uvek vratim bogatiji, ovo iskustvo nema cenu
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
U svojoj knjizi za 11. subotu po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra brak kao prirodni zakon blagoslovljen od Boga, ali i bezbračnost kao duhovno stanje koje može biti potpuno u skladu sa Božjom voljom. Ovo duhovno razmatranje otvara pitanja koja mnogi izbegavaju – šta je zaista prirodno, a šta nas vodi ka višoj spoznaji vere?
Gospod govori da je bračnu vezu sam Bog blagoslovio od početka i da je njen zakon položio u samu našu prirodu. O onima, pak, koji ne žele da se žene, on je rekao: “Ko može primiti neka primi” (Mt.19,5; 12). Premda je on brak priznao prirodnim zakonom, ipak ga nije smatrao toliko neophodnim i neizbežnim da za bezbračnost ne bi bilo mesta.
I bezbračnost on razrešava, ograđujući je uslovom koji je zbližava sa zakonom prirode. Uškopljenik je od rođenja bezbračan po prirodnom zakonu. I onaj, međutim, koji svojom voljom postavlja sebe u stanje u kakvom se prirodni uškopljenik nalazi po rođenju, bez učešća svoje volje – stoji na jednoj liniji sa njim s obzirom na odnos prema prirodnim potrebama.
Dakle, u tom odnosu su i jedan i drugi – prirodni bezbračnici. Zbog čega onda duhovno uškopljeništvo ili voljnu bezbračnost smatraju neprirodnom? Zbog toga što ne shvataju prirodu. Za njih je prirodno samo ono što je prirodno telu. Ono, pak, što je prirodno duhu, i što, kao posledica njegovog dejstva na telo, postaje prirodno, oni neće da smatraju prirodnim.
Moglo bi se pretpostaviti da svi ti ljudi pripadaju broju materijalista. Međutim, ne! Porazgovaraj sa njima o nečemu drugom i videćeš da razložno rasuđuju.
Sveti Teofan naglašava da supružnici treba da ispune zapovest ljubavi i međusobnog podnošenja: "Nosite bremena jedan drugoga“. Trpljenje, kako on objašnjava, ne smanjuje ljubav, već je učvršćuje, dok izbegavanje toga samo povećava nesuglasice i čini da sitnice postanu nepremostive prepreke. U njegovim rečima, um nam je dat da bismo život usmeravali ka dobroti, da bismo prevazišli nesuglasice kroz blagorazumnost. Kada ta blagorazumnost izostane, to je znak da je cilj života postao isključivo težnja za uživanjem, a ne za zajedničkim dobrima, što često vodi razvodu i raspadu porodice.
Za ponedeljak sedme sedmice po Vaskrsu, veliki ruski svetitelj i duhovni učitelj otkriva duboku istinu: Gospod je vinova loza, mi smo izdanci – a jedino život u Hristu rađa plodove koji vode spasenju.
U vremenu kompromisa i površne duhovnosti,ruski svetitelj opominje da bez prave vere – Hristove, jedinosušne sa Ocem – nema Crkve, nema hrišćanstva. Njegova poruka za šestu nedelju po Vaskrsu odzvanja snagom večne istine.
U zapisu za subotu šeste sedmice po Vaskrsu, ruski svetac objašnjava zašto se retko ko usuđuje da se istinski moli Gospodu i kako nedostatak ljubavi prema Hristu guši naše molitve još pre nego što se uzdignu ka nebu.
Neverovatnu priču je na papir zabeležio arhimandrit Nićifor Dučić.
Deca do sedme godine nisu duhovno zrela i prema učenju crkve, nisu sposobna da razlikuju dobro i zlo.
Crkveni oci vekovima upozoravaju da je put gordosti – put propasti.
Crkva psihičke bolesti neretko tumači kao čist primer opsednutosti čoveka demonima tuge i nezadovoljstva i vezuje iz za nedostatak vere i moralni pad.
Za portal religija.rs je o humanitatnom radu govorio Nenad Lukić (36) iz Subotice.
Neverovatnu priču je na papir zabeležio arhimandrit Nićifor Dučić.
Prema zvaničnom izveštaju nadležnih kroz manastir je prošlo više 25.000 ljudi.
Usame Zukorlić posetio je džamiju Al Aksa u Jerusalimu krajem maja.
Verski kalendar Srpske pravoslavne crkve za šesti mesec 2025. leta Gospodnjeg, s detaljima o postu, slavama i danima posvećenim svetiteljima.
Usame Zukorlić posetio je džamiju Al Aksa u Jerusalimu krajem maja.
Bez kvasca, bez čekanja, a s punim ukusom domaće kuhinje – savršen doručak za užurbana jutra i sve one koji žele da sačuvaju toplinu porodične trpeze.