"TO JE PUT ZA PAKAO": Iguman Simeon o tome zašto se novčanici nose u zadnjem džepu odnosno na zadnjici
Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom.
Kada je car Justinijan hteo da prenese mošti Svetog Dimitrija iz Soluna u Carigrad, iskočile su plamene iskre od groba i čuo se glas: "Stanite, i ne dirajte!" I tako su mošti Svetog Dimitrija ostale zauvek u Solunu.
Srpska pravoslavna crkva i vernici danas obeležavaju Mitrovdan, veliki pravoslavni praznik posvećen Dimitriju Solunskom. Važi za jednu od najvećih slava u Srbiji.
Ovaj slavni i čudotvorni svetitelj rodio se u gradu Solunu. Prema predanju bio je izmoljen iz Boga jer njegovi roditelji dugo nisu mogli da imaju decu. Dimitrije je bio jedinac, zbog čega je posebnom pažnjom odnegovan i vaspitan.
Njegov otac je bio vojvoda solunski; pa kad je umro, car je postavio Dimitrija za vojvodu na mesto oca. Postavivši ga za vojvodu, car Maksimijan mu je naredio da goni i istrebljuje hrišćane u Solunu.
No Dimitrije ne samo da to nije radio, nego je javno u Solunu ispovedao hrišćanstvo.
"Čuvši to, car se veoma ogorči na Dimitrija, pa kada se jednom vraćaše iz rata protiv Sarmata, car Maksimijan svrati u Solun naročito, da stvar ispita. Prizva, dakle, car Dimitrija vojvodu i ispitivaše ga o veri", piše u žitijama.
Dimitrije je javno pred carem priznao da je hrišćanin, kritikujući carevo idolopoklonstvo.
Razjareni car ga je potom bacio u tamnicu. Znajući šta ga čeka, Dimitrije je dao svo svoje imanje vernome poslušniku Lupu, da ga razdeli sirotinji, i otišao je u tamnicu sav veseo što će stradati za Isusa Hrista. U tamnici mu se javio Anđeo Božji koji mu je rekao: "Mir ti, stradalče Hristov, mužaj se i krepi se!"
Posle nekoliko dana car je poslao vojnike u tamnicu da ubiju Dimitrija. Vojnici ga zatekloše u molitvi i izboli su ga kopljem. Njegovo telo su tajno uzeli hrišćani i dostojno sahranili.
"Iz tela stradalca Hristovog poteče celebno miro, kojim se mnogi bolesnici izlečiše. Uskoro nad moštima bi podignuta mala crkva", navedeno je u žitijama.

Na mestu te crkve ilirski velmož Leontije je kasnije podigao veću u znak zahvalnosti kada je u molitvi i nad moštima ovog svetitelja izlečen od neizlečive bolesti.
Kada je car Justinijan hteo da prenese mošti Svetog Dimitrija iz Soluna u Carigrad, iskočile su plamene iskre od groba i čuo se glas: "Stanite, i ne dirajte!" I tako su mošti Svetog Dimitrija ostale zauvek u Solunu.
Kao zaštitnik Soluna sveti Dimitrije se mnogo puta javljao i mnogo puta spasao Solun od velike bede. Čudesima njegovim broja nema. Svetog Dimitrija smatraju Rusi pokroviteljem Sibira, koji je osvojen i Rusiji prisvojen 26. oktobra 1581. godine.
Sveti Dimitrije bio je za života vojvoda solunski i ostao je to i posle smrti. Njegovo prisustvo u Solunu ljudi su osećali naročito prilikom velikih beda. On štiti grad, otklanja nevolje, odbija zavojevače i pomaže svakome ko njegovo ime prizove.
Jevanđelje zemaljsku svojinu naziva nepravednom i tuđom, a nebesku ‐ istinskom i svojom.
Sveti Teofan naglašava da su dela uvek odraz stanja srca. Ako srce nije u potpunosti okrenuto Bogu, naša dela neće odražavati njegovu volju. Reči koje izgovaramo moraju biti u skladu s onim što stvarno osećamo i činimo. Ako u srcu zaista verujemo da je Bog naš Gospod, onda će to biti očigledno u svim našim postupcima. Verovanje u Boga podrazumeva spremnost da se živimo u skladu sa njegovim zapovestima. Sveti Teofan nas podseća da nije dovoljno samo izgovarati Božje ime, već da to mora biti iskreno, iz dubine srca.
Stradanje stanovnika Negrana, čiji je gradonačelnik bio Sveti Areta, počelo je kada je Dunaan, Jevrejin i gonitelj hrišćana, opkolio i nezakonito preuzeo grad i zahtevao da se svi odreknu Isusa Hrista.
Arijanci su najpre pokušali dva svetitelja da potplate, ali kada su oni to odbili s prezrenjem, osuđeni su na smrt.
Posle liturgije, poglavar Srpske pravoslavne crkve dodelio je visoka crkvena priznanja, a zatim nadahnutim rečima osnažio vernike da slede svetiteljski put hrabrosti, naglašavajući da je ljubav prema Hristu temelj ljudskog života.
Iako hram tek dobija svoj oblik, vernici su ga ispunili molitvom i zajedništvom, dok je rukopoložen novi đakon, a po završetku služen pomen postradalim borcima u Odbrambeno-otadžbinskom ratu.
Čudesa Svetog velikomučenika Dimitrija, koja je zapisao Ava Justin Popović, i danas svedoče da molitva, pokajanje i blagodat Božja pobeđuju i najtvrđa srca i najmračnija vremena.
Na današnji dan, kada Srpska pravoslavna crkva proslavlja ovog ugornika Božjeg, pravoslavni vernici pozvani su da mu uzdignu molitvu i zatraže Božju pomoć u nevoljama.
Oni su postavili temelje slovenske književnosti, kulture i pismenosti.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Svetog apostola Simona Zilota po starom i Svetog Mihaila Ispovednika po novom kalendaru. Katolici obeležavaju spomendan Svetog Deziderija, dok Jevreji i muslimani nemaju univerzalno priznat veliki praznik.
Naziv "Zilot" dobio je zbog svoje ogromne revnosti i ljubavi prema veri i Hristovom učenju.
Posedovanje moštiju Svetog Nikole bio je negovan san ne samo stanovnika Barija, već i njihovih večitih rivala na moru - Mlečana, Đenovljana i stanovnika Amalfija
Od Vaznesenjske crkve do Hrama Svetog Save slivala se nepregledna reka vernog naroda, dok je jedna od najvećih svetinja pravoslavlja prvi put posle više vekova proneta ulicama prestonice.
Čudotvorni pojas svečano je dočekan u porti Vaznesenjske crkve u Beogradu, uz najviše crkvene počasti i more vernika koje je ispunilo centar prestonice.
Rukopisi, ikone i predmeti iz Hilandara, ali i potpuno nova postavka u srcu prestonice, donose drugačiji pogled na jednu od najvažnijih ličnosti srpske istorije - Svetog Savu.
Svečani početak Sabora označen je nakon liturgije tradicionalnim "prizivom Duha Svetog" u kripti Hrama Svetog Save.
Posle 134 dana snimanja u Italiji i objave prvih fotografija, reditelj pomera premijere nastavka „Stradanje Hristovo“ i otkriva projekat koji naziva životnim delom, nastalim između molitve na Svetoj Gori i velikog filmskog seta u Evropi.
Dušan Ubović otkrio je šta je ekipa RTS-a snimila na Svetoj gori, kako je iguman Jefrem govorio o Srbiji i Kosovu, ali i zbog čega je susret sa kivotom Presvete Bogorodice doživeo kao nešto što prevazilazi svako ljudsko objašnjenje.
Bez skupih namirnica i komplikovanih koraka, ovaj recept iz domaće kuhinje daje sočan rezultat koji se pamti i koji se, gotovo bez izuzetka, pojede do poslednje kocke već prvog dana.