Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
U manastirskim kuhinjama, čak i danima kada crkveni tipik ne propisuje post, monasi ne jedu meso, ali na trpezi mogu da se nađu mlečni proizvodi i jaja. Upravo su te namirnice osnova starinske musake od pasulja, u kojoj se smenjuju slojevi pasiranog pasulja, kuvanih jaja i rendanog sira, a sve se na kraju preliva mešavinom pavlake i mleka.
Recept je zabeležio jeromonah Jerotej Draganović iz Manastira Krušedola i objavio ga u „Srbskom kuvaru“, štampanom 1855. godine u Novom Sadu. Ovo jelo svedoči o umeću da se od jednostavnih namirnica pripremi hranljiv obrok koji se i danas može naći na porodičnoj trpezi.
Sastojci
500 g krupnog pasulja
nekoliko jaja
so
biber
200 g rendanog sira
3 do 4 kašike putera ili ulja
još dva jajeta
jedna do dve čaše kisele pavlake
mleko
Shutterstock/Gayvoronskaya_Yana
Manastirska musaka od pasulja, jaja i sira
Priprema
Pasulj očistite, operite i skuvajte dok ne omekša, a zatim ga propasirajte da dobijete ujednačenu smesu. Nekoliko jaja tvrdo skuvajte, oljuštite i isecite na kolutove, pa ih posolite i pobiberite. Pripremite sud za pečenje i počnite da ređate sastojke: najpre rasporedite sloj pasulja, preko njega stavite kolutove jaja, pospite rendanim sirom i prelijte delom otopljenog putera ili ulja. Postupak ponavljajte dok ne utrošite sastojke, vodeći računa o tome da poslednji sloj bude od pasulja.
U posebnoj posudi dobro umutite dva jajeta, kiselu pavlaku, malo soli i čašu mleka, pa ovom smesom ravnomerno prelijte musaku. Stavite sud u prethodno zagrejanu rernu i pecite dok se na površini ne stvori zapečena korica. Gotovu musaku možete poslužiti toplu, kao glavno jelo, ali je ukusna i kada se ohladi.
Nekada se kuvao bez mnogo komplikovanja, od namirnica koje su bile pri ruci, a upravo spoj povrća, začina i kremastog završetka daje mu poseban karakter.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Zapis iz „Srbskog kuvara“, koji je jeromonah Jerotej Draganović iz manastira Krušedola objavio još u 19. veku, otkriva kako su se od jednostavnih namirnica pripremala zasitna jela za dane kada crkveni tipik ne propisuje post.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
U besedi za utorak 20. sedmice po Duhovima veliki srpski svetitelj podseća da ljudska moć ima granice, dok se Božja vlast prostire i nad ovim svetom i nad večnošću.
Pravoslavni vernici danas proslavljaju Svetog sveštenomučenika Grigorija po starom kalendaru, dok po novom obeležavaju Svetu mučenicu Hrisiju. Katolička crkva spominje Svetog Lubencija, dok Jevreji i muslimani danas nemaju veći verski praznik.
Patlidžan, tikvica, paprika, paradajz i mleveno meso pretvaraju se u neodoljivu musaku sa zapečenim prelivom od jaja i sira, a priprema je jednostavna i idealna za porodičnu trpezu.
Sveta uprava zahteva da grčki nedeljnik demantuje sporne navode i objavi njen odgovor u celosti, na istom mestu gde je objavljen tekst o Manastiru Svete Katarine na Sinaju.
Poglavar Srpske pravoslavne crkve zahvalio je Australiji što je mnogim Srbima pružila novi dom, a domaćini su istakli doprinos srpske zajednice i značaj njegovih poruka mira, dijaloga i međusobnog razumevanja.
Krčka se sa krompirom, šargarepom i belim lukom, zapeče u rerni, a onda se preko vrelog mesa stavlja obilna kašika kajmaka. Ovako se priprema čuveni kafanski specijalitet.
Na Miholjdan su Vuk, Teodora i Lazar krenuli tragom neobičnog pisma, a susret sa usamljenim starcem i zapuštenim voćnjakom naučio ih je da se najveće bogatstvo krije u dobroti, prijateljstvu i delima ljubavi.
Dok jedni prvi put dolaze na Gazimestan, drugi mu se vraćaju godinama, a prizor stotina Srba koji u tišini i molitvi odaju počast knezu Lazaru i kosovskim junacima svedoči da sećanje na stradale ne bledi.
Na Belom kamenu iznad metohijske ravnice čuva se priča o srednjovekovnom čudu, starim rukopisima koji su stigli do Sankt Peterburga, ikonama iz različitih epoha i monahinjama koje danas čuvaju ovu svetinju.
Podignuta 1969. godine prilozima srpskih doseljenika, svetinja bi uskoro mogla da dobije priznanje, kao potvrdu značaja nasleđa koje Srbi čuvaju daleko od otadžbine.