ŠTA RADI ĐAVO ČOVEKU KAD KRENE KOD SVEŠTENIKA: Prepodobni Varsanufije Optinski otkriva kako tad brzo delovati i šta činiti
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Svaki dan pruža priliku da čovek iznova bira između poslušnosti Bogu i ugađanja svojim željama.
Pravoslavlje ne poziva samo na dobra dela, već i na neprestanu budnost srca.
Sveti oci Crkve vekovima su podsećali da se čovek ne udaljava od Boga uvek velikim padovima i očiglednim gresima, već mnogo češće sitnim popuštanjima savesti, kada ono što je nekada smatrao pogrešnim, počne da opravdava kao beznačajno.
Upravo zato Crkva neprestano govori o trezvenosti, odnosno budnosti nad sopstvenim mislima, rečima i delima.
Svaki dan pruža priliku da čovek iznova bira između poslušnosti Bogu i ugađanja svojim željama. Taj izbor često nije dramatičan niti vidljiv drugima, ali je presudan za duhovni život.
Post, molitva, ispovest i Sveta tajna pričešća nisu samo spoljašnji podvizi, već način da se čovek vrati i okrene k sebi i preispita stanje svoje duše. Kada savest počne da upozorava, a čovek je ućutkava izgovorima, tada se postepeno gubi osećaj za razliku između dobra i zla.
Sveti oci zato govore da nijedan greh ne treba potcenjivati. Nije opasno samo pasti, već ostati u padu bez želje da se ustane. Pokajanje nije izraz slabosti, već snage, jer podrazumeva iskreno priznanje sopstvene nemoći i čvrstu odluku da se čovek vrati Hristovim zapovestima.
Duhovna ravnodušnost ne nastaje odjednom. Ona počinje sitnim opravdanjima, odlaganjem molitve, nemarom prema postu, izbegavanjem ispovesti ili mislima da za promenu uvek ima vremena. Takvo stanje može postati navika koja uspavljuje savest i udaljava čoveka od istinskog pokajanja.
Zbog toga su podvižnici naglašavali da je potrebno svakodnevno ispitivati sebe, ne osuđivati druge, već sopstveno srce, moleći Boga za snagu da se svaka slabost prepozna na vreme i da se nijedan greh ne prihvati kao nešto nevažno.
Na to je upozoravao i starac Dionisije Ignjat:
"Trudimo se, nemojmo biti bezbrižni, jer bezbrižnost je najveća opasnost za dušu svakog od nas. Kažeš: 'Ma nije to ništa. Sad je post, ali hajde da pojedem nešto mrsno' ili 'Ne bi trebalo da učinim ovo sramno delo, ali Bog zna...' Eto, to se zove bezbrižnost, koja je u neku ruku i beznađe. Sagrešio si i kažeš: 'Pa, šta?' Znači, da sam sebe ne žališ. A tu leži opasnost."
Sotona čoveka ne navodi na greh naglo i otvoreno, već postepeno, kroz misli, osećanja i navike koje deluju bezazleno.
Duhovno iskustvo Crkve kroz vekove svedoči da Bog ne gleda samo na delo, već na nameru i stanje srca.
Svaki odnos, koji ostane opterećen nepravdom, ostavlja trag i u duši čoveka.
Čovek opterećen sopstvenim padovima i pogrešnim izborima često oseća nemoć da se vrati na pravi put.
Sveti oci nisu slučajno uzdržanje od hrane, kao i od alkohola, smatrali važnim delom duhovne borbe.
Vera, molitva, post i življenje po Jevanđelju predstavljaju temelj na kojem se gradi dom ispunjen ljubavlju, slogom i međusobnim poštovanjem.
Čovek teži smirenju, a istovremeno teško priznaje da je pogrešio.
U crkvenom poretku ne postoji obred osvećenja spomenika, već postoji obred osvećenja nadgrobnog krsta, naglašeno je.
Neka se one lepo trude, pa će ih i Bog nagrađivati i ukrepljavati u sve dane života njihovog, rekao je mitropolit Janikije posle monašanja tri dosadašnje iskušenice.
Čovek teži smirenju, a istovremeno teško priznaje da je pogrešio.
Brak i sveštenička služba u Pravoslavnoj crkvi uređeni su preciznim pravilima koja određuju kada je brak moguć, a kada više nije dozvoljen, a odgovor se nalazi u drevnim kanonima Crkve.
U besedi za subotu 16. sedmice po Duhovima Sveti Nikolaj Ohridski i Žički objašnjava šta znači kada telo preuzme primat nad duhom i zašto je preporod moguć sve do poslednjeg trenutka života.
Episkop Jerotej je u svom pozdravnom slovu zahvalio arhijerejima, sveštenstvu, sestrinstvu manastira, gostima i vernom narodu na radosti evharistijskog sabranja, a prazničnu besedu "proizneo" je vladika Heruvim.
Neka se one lepo trude, pa će ih i Bog nagrađivati i ukrepljavati u sve dane života njihovog, rekao je mitropolit Janikije posle monašanja tri dosadašnje iskušenice.
Čovek teži smirenju, a istovremeno teško priznaje da je pogrešio.
Na mestu gde se izvor pojavio dogodila su se mnoga isceljenja.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Čudo Svetog arhangela Mihaila po starom, dok se po novom kalendaru obeležavaju Sveti mučenici Trofim, Savatije i Dorimedont. Katolička crkva obeležava Svetog Januarija, dok Jevreji danas obeležavaju osmi dan meseca tišrija, a muslimani nastavljaju mesec rebiul-ahir.
Kada nam mane supružnika postanu važnije od njegovih dobrih strana, odnos lako ulazi u začarani krug zameranja.
U crkvenom poretku ne postoji obred osvećenja spomenika, već postoji obred osvećenja nadgrobnog krsta, naglašeno je.