ZAŠTO MAJKAMA ZABRANJUJU DOLAZAK NA KRŠTENJE SOPSTVENOG DETETA: Sveštenik Vladimir Pučkov otkriva da su krv i brojne zablude krive za to
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
Sveti Teofan Zatvornik 10. ponedeljka posle Pedesetnice u svom duhovnom učenju oslikava duboku istinu o suštinskoj razlici između spoljašnjeg blagočašća i unutrašnjih plodova duhovnog života.
Gospod je smokvu osudio na besplodnost zbog toga što je bila pokrivena lišćem a nije imala plodova, iako je, sudeći po njima, trebalo da ih ima (Mt.21,18-22). U primeni na hrišćanski život, lišće označava spoljašnja dela blagočašća i spoljašnje podvige, dok su plodovi – unutrašnja rasloloženja.
Po pravilu treba da je ovako: prvi treba da proizilaze iz drugih. Ili, nishodeći nemoćima, u krajnjoj meri: drugi treba da se razvijaju zajedno sa prvim. Međutim, kada su prvi prisutni, a drugih nema ni u zametku, javlja se lažni život: čovek liči na nešto, iako nije ono na šta liči.
U početku se, možda, i nema takva nesrećna namera u pameti. Kasnije se, međutim, ona javlja primetno i sama ustrojava život na sebi. Ko suviše polaže na spoljašnjost i postaje pristrasan prema njoj, prekinuće pažnju prema srcu. Kod njega duhovna osećanja postaju gluva i u njega se useljava hladnoća.
Na takvom stepenu duhovni život zamire. Ostaje samo privid blagočašća, lišen njegove sile. Spoljašnje ponašanje je ispravno, a unutra je sve obrnuto. Posledica takvog stanja je duhovna besplodnost: čine se dela, ali sve samo mrtva dela.
U svojoj knjizi za 21. utorak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava značaj učešća u propovedi, naglašavajući ulogu onih koji, iako ne propovedaju, svojim trudom podržavaju širenje Božije reči.
U svojoj knjizi za 12. subotu po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava put ka Božjoj milosti kroz priču o dva jerihonska slepca iz Jevanđelja po Mateju i objašnjava da je tajna u pravoj veri, koja vodi ka ugađanju Bogu, nadi i istrajnoj molitvi – jedinom sigurnom putu ka pomoći odozgo.
U svojoj knjizi za 12. ponedeljak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na neizbežnost Sudnjeg dana i važnost blagovremenog pokajanja. Smrt predstavlja vrata za prelazak u večni život, a svaki trenutak koji imamo na zemlji treba da iskoristimo za ispravljanje svojih grešaka i pripremu za radost večnog Carstva.
U svojoj knjizi za 11. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra važnost praštanja kao ključne Hristove zapovesti, naglašavajući da pravi oproštaj otvara vrata Božje milosti. Iako se čin oproštaja može činiti jednostavnim, gordost nam često otežava njegovo iskreno praštanje.
Protojerej objašnjava kako je strah prerastao u pogrešno tumačenje crkvenih pravila.
U pokušaju da se nose s iskušenjima ili pobegnu od njih, ljudi često lutaju, a mnogi upadaju i u nove probleme.
Čovekovo srce stvoreno je za mir, čistotu i blagost, dok gnev izvire iz gordosti.
Crkva uči da škrt čovek zapravo ne poseduje novac, već novac poseduje njega.
Na manastirskom imanju, nakon požara i decenija bez uzgoja, bratstvo uz pomoć svetogorskih monaha i molitvu igumana Metodija obnavlja poljoprivrednu tradiciju, dajući novi život ekonomiji i duhovnom životu manastira.
U manastiru Mrkonjići, samo nekoliko metara od ulaza u hram, stoji košćela stara više od četiri veka - mesto gde se susreću vera, predanje i čudo prirode.
Od prenosa posmrtnih ostataka pesnika iz Amerike do današnje uloge hrama na Crkvini kao duhovnog i kulturnog središta – priča o svetinji koja je postala znak prepoznavanja Trebinja.
U najvećoj medicinskoj ustanovi u zemlji proslavljena je krsna slava, a priča o hramu koji je preživeo rat, zaborav i preobražaj u mrtvačnicu otkriva koliko je ovo mesto važno za bolesnike, lekare i grad.
Čuveni onah manastira Optinska pustinja objašnjava zašto sitna razdražljivost, potreba da povredimo druge i beg od molitve nisu bezazlene slabosti karaktera, već alarm duše koji pravoslavna duhovnost shvata krajnje ozbiljno.
Pravoslavci danas obeležavaju Svetog Grigorija Dekapolita po starom kalendaru, Svetog proroka Sofoniju po novom, katolici su u periodu Adventa, dok je u judaizmu i islamu današnji dan posvećen redovnoj molitvi i svakodnevnim verskim obavezama.
Ajet 61:14 iz sure Es-Saf pokazuje da zajedništvo, hrabrost i odlučnost u podršci istine mogu promeniti tok životnih borbi.