OVI LJUDI ĆE SIGURNO OTIĆI KAD UPADNETE U NEVOLJU, A EVO I PO ČEMU ĆETE IH NAJLAKŠE PREPOZNATI: Arhimandrit Lazar o "farisejskom kvascu" od kojeg je i Isus upozoravao da se čuvamo
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Sveti Teofan Zatvornik 10. ponedeljka posle Pedesetnice u svom duhovnom učenju oslikava duboku istinu o suštinskoj razlici između spoljašnjeg blagočašća i unutrašnjih plodova duhovnog života.
Gospod je smokvu osudio na besplodnost zbog toga što je bila pokrivena lišćem a nije imala plodova, iako je, sudeći po njima, trebalo da ih ima (Mt.21,18-22). U primeni na hrišćanski život, lišće označava spoljašnja dela blagočašća i spoljašnje podvige, dok su plodovi – unutrašnja rasloloženja.
Po pravilu treba da je ovako: prvi treba da proizilaze iz drugih. Ili, nishodeći nemoćima, u krajnjoj meri: drugi treba da se razvijaju zajedno sa prvim. Međutim, kada su prvi prisutni, a drugih nema ni u zametku, javlja se lažni život: čovek liči na nešto, iako nije ono na šta liči.
U početku se, možda, i nema takva nesrećna namera u pameti. Kasnije se, međutim, ona javlja primetno i sama ustrojava život na sebi. Ko suviše polaže na spoljašnjost i postaje pristrasan prema njoj, prekinuće pažnju prema srcu. Kod njega duhovna osećanja postaju gluva i u njega se useljava hladnoća.
Na takvom stepenu duhovni život zamire. Ostaje samo privid blagočašća, lišen njegove sile. Spoljašnje ponašanje je ispravno, a unutra je sve obrnuto. Posledica takvog stanja je duhovna besplodnost: čine se dela, ali sve samo mrtva dela.
U svojoj knjizi za 21. utorak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava značaj učešća u propovedi, naglašavajući ulogu onih koji, iako ne propovedaju, svojim trudom podržavaju širenje Božije reči.
U svojoj knjizi za 12. subotu po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik osvetljava put ka Božjoj milosti kroz priču o dva jerihonska slepca iz Jevanđelja po Mateju i objašnjava da je tajna u pravoj veri, koja vodi ka ugađanju Bogu, nadi i istrajnoj molitvi – jedinom sigurnom putu ka pomoći odozgo.
U svojoj knjizi za 12. ponedeljak po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik nas podseća na neizbežnost Sudnjeg dana i važnost blagovremenog pokajanja. Smrt predstavlja vrata za prelazak u večni život, a svaki trenutak koji imamo na zemlji treba da iskoristimo za ispravljanje svojih grešaka i pripremu za radost večnog Carstva.
U svojoj knjizi za 11. nedelju po Pedesetnici, Sveti Teofan Zatvornik razmatra važnost praštanja kao ključne Hristove zapovesti, naglašavajući da pravi oproštaj otvara vrata Božje milosti. Iako se čin oproštaja može činiti jednostavnim, gordost nam često otežava njegovo iskreno praštanje.
Smiren čovek pre svega stoji pred Bogom, a tek onda pred ljudima.
Još u Starom zavetu tamjan se pominje kao dar Bogu i kao deo bogoslužbenog poretka.
Stroge zabrane isplovljavanja blokiraju ulazak u glavne luke, dok mala alternativa u Jerisosu prima tek nekoliko desetina ljudi, ostavljajući hodočasnike iz sveta i Grčke razočarane i bez rešenja.
U besedi za ponedeljak mesopusne sedmice, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički pokazuje kako glas Božjeg Sina ne samo da pokorava prirodu, već umiruje i nemire u ljudskim srcima.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Ajet 3:84 Kurana raskrinkava praksu selektivnog poštovanja poslanika i stavlja vernika pred ogledalo sopstvene vere.
Pravoslavni vernici danas obeležavaju Prenos moštiju Svetog Jovana Zlatousta po starom i Svetog mučenika Nikifora po novom kalendaru. Katolici obeležavaju Svetu Apoloniju, dok u judaizmu i islamu danas nema velikog verskog praznika.
Kada pohlepa i sebičnost guše dobrotu, poruka Prepodobnog Nikodima Agiorita pokazuje kako hrabrost i istrajnost oblikuju unutrašnju svetlost.