OVO JE JEDINA MOLITVA NA SVETU KOJA JE PREVEDENA NA VIŠE OD 100 JEZIKA! Kako je nastao "Očenaš" i ko ju je prvi izgovorio i gde!
"Oče naš" nas podseća da se Bogu obraćamo kao deca svome ocu – sa poverenjem, ljubavlju i smirenošću.
I posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg, njegove mudre pouke nastavljaju da žive kao putokaz brojnim vernicima. U razgovoru s ženom koja mu se obratila za savet, svetogorski starac rečima ispunjenim blagodatnom mudrošću, osvetlio je suštinu ispravnog odnosa prema svecima.
U tihom skrovištu svetogorskih manastira, gde molitva lebdi poput mirisnog tamjana u vazduhu, rađaju se reči pune duhovne utehe i mudrosti. U srcu tog svetog mesta, starac Pajsije Svetogorac, skroman i bogonadahnut monah, u toku svog ovozemaljeskog života bio je svetilnik za mnoge duše koje su tražile put ka duhovnom miru. I posle upokojenja ovog svetitelja, njegove mudre pouke nastavljaju da žive kao putokaz brojnim vernicima. Njegove reči, zapisane u knjizi Besede i molitve Svetog Pajsija Svetogorca, osvetljavaju nam put ka dubljem razumevanju vere i života u Hristu.
U jednom takvom razgovoru, jednostavna vernica, nošena željom da prodre u tajne duhovnog života, postavila je pitanje koje odjekuje u srcima mnogih: "Kako se stiče prijateljstvo sa nekim svecem?" Reči starca Pajsija, ispunjene blagodatnom mudrošću, osvetljavaju suštinu ispravnog odnosa prema svetiteljima:
– Starče, pročitala sam negde da sveci na dan njihovog spomena daruju one koji im se obraćaju molitvom. Da li je to tačno?
– Da, daruju duhovne poslastice! Ako mi zasladimo svece svojim životom, oni nas daruju duhovnim slatkišima.
– Starče, kako mogu da zavolim nekog sveca?
– Kog sveca želiš da zavoliš?
– Svece Bogoroditelje Joakima i Anu.
– Ti se moli za mene svetim Bogoroditeljima da mi pomognu, a ja ću se moliti da ih zavoliš. Ako možeš, čitaj svakog dana Žitije sveca koji se tog dana proslavlja, da bi se duhovno povezivala sa svim svecima.
Proučavanje života svetitelja, i sinaksara uopšte, mnogo pomaže, jer greje dušu i podstiče je da se ugleda na njih. Čovek tada odbacuje svaku vrstu zlobe i nastavlja sa smelošću. Sinaksariji pomažu u duhovnoj hrabrosti, čak i u mučeništvu.
– Kako to, starče, da svetitelji koji imaju isto ime imaju isto mučeništvo?
– Kako se zoveš?
– Marija.
– Postoji li Sveta Marija?
– Sveta Marija Egipćanka.
– Sveta Marija nema mučeništva, pa si pošteđena. Ali ona ima podvig – oponašaj je u podvigu.
– Starče, kako se stiče prijateljstvo sa nekim svecem?
– Moraš da postaneš srodnik svecu. Sveti Vasilije Veliki kaže: „Poštovanje prema svecu se izražava njegovim oponašanjem.“
– Starče, muči me savest što nosim ime velike svetiteljke, a životom ne odgovaram tom imenu.
– Potrudi se da oponašaš svoju svetiteljku. Sveta Sinklitikija je bila mudra, a sada je savladala sve prepreke i može slobodno da se kreće po čitavoj zemlji. Šta ti radiš? Imaš li prijateljstvo s njom? Moli je da ti prosvetli um, da ga učini oštrijim, kako bi mogao da prodreš u dublje božanske tajne. Vidiš, sestro moja, neka imena nose sa sobom i odgovornost. Ipak, tvoja svetiteljka te voli. Moli se i budi istrajna, da ti pomogne.
– Starče, šta da radim ako osećam da ne živim dostojno svog sveca?
– Trudi se da oponašaš svoju svetiteljku. Sveci su se trudili da oponašaju svog sveca, kojeg su poštovali.
Ja sam, u poslednje vreme, postao lenj i živim od milostinje svetaca, moleći ih neprestano kao prosjak, kao što molim i sve vas da se molite za mene. Sveci mi, iz svoje velike ljubavi, daju nebeski hleb i rajski med (starac pod tim podrazumeva božansku blagodat, koja hrani i oslađuje čoveka).
Po učenju jednog od najvećih duhovnika dvadesetog veka, broj koji već više od dve hiljade godina nosi misteriju ima duboku povezanost između ljudske prirode, ekonomije i duhovnosti, a kroz podsećanje na reči Jevanđelja upozorava da se u isto vreme ne može služiti i Bogu i mamonu.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka isticao je da tuga iscrpljuje naše duševne i telesne snage, a zabrinutost i briga razoružavaju čoveka, čineći ga nesposobnim da preduzme bilo šta. Imao je i rešenje za takva iskušenja.
Sve što je pred ikonama nije otpad, već deo svetinje. Jedan od najpoznatijih duhovnika sa Svete gore otkriva kako da sačuvate blagodat i svetinju u svom domu.
Na kraju je dobio rak, patio je, ali je postao uzor strpljenja i istrajnosti dok je i kroz to iskušenje prolazio, pričao je otac Partenije o starcu Pajsiju.
"Oče naš" nas podseća da se Bogu obraćamo kao deca svome ocu – sa poverenjem, ljubavlju i smirenošću.
U besedi za 19. subotu po Duhovima, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vodi nas kroz Carstvo nebesko, susrete sa svetiteljima i mir u duši – otkrivajući kako običan čovek može dodirnuti darove koje svet ne može dati.
Kada mladenci stanu pred oltar, krunisanje postaje trenutak u kojem ljubav dobija svetost, a njihov dom — neprolazni blagoslov.
Ruski jeromonah sa prelaza XIX i XX veka podseća da galama i povišen ton otvaraju vrata duhovnim iskušenjima, dok tišina i smirenje jačaju unutrašnju snagu i približavaju nas Božijoj milosti.
Na liturgiji i svepravoslavnom molebanu, vernici iz cele zemlje i Balkana sabrali su se da mole za mir, zaštitu napaćenog naroda i blagoslov svojih porodica, stvarajući prizor koji očarava i duhovno i vizuelno.
Naziv tribine bio je „Јedini bez greha“, a jedan od najdirljivijih trenutaka bio je kada je govorio o Svetom Lazaru Četvorodnevnom
Na današnji dan sećamo se osvećenja Jerusalimskog hrama Vaskrsenja – svetinje nad svetinjama. Mesto Hristovog raspeća i Vaskrsenja postalo je srce hrišćanskog sveta.
U vremenima tuge, klevete i unutrašnjih borbi, ne traži snagu u sebi, već u Gospodu. Jer kako reče otac Mihailo – „trpi i istrpi, ali najviše se čuvaj očajanja.“
Ono što je još poraznije jeste što se na slavama sve češće pojavljuju i scene koje sa hrišćanskom verom nemaju nikakve veze – čak ni sa osnovnim moralom.
Sve što je pred ikonama nije otpad, već deo svetinje. Jedan od najpoznatijih duhovnika sa Svete gore otkriva kako da sačuvate blagodat i svetinju u svom domu.
ovodom održavanja Šakti festivala u Obrenovcu, Apologetski odsek Arhiepiskopije upozorava na delovanje Mohanđija, čije učenje, iza privida mira i ljubavi, skriva ideologiju nespojivu sa pravoslavnom verom.