KAKO SEBI POSTAJEMO IDOLI I TAKO SE UBIJAMO: Starac Emilijan o ljudima koji žele da se promene, a u stvari uvek stoje u mestu
Pokajanje nije samo žal zbog učinjenog, već odluka da se život menja, da se greh ostavlja i da se krene putem vrline.
I posle upokojenja ovog ugodnika Božjeg, njegove mudre pouke nastavljaju da žive kao putokaz brojnim vernicima. U razgovoru s ženom koja mu se obratila za savet, svetogorski starac rečima ispunjenim blagodatnom mudrošću, osvetlio je suštinu ispravnog odnosa prema svecima.
U tihom skrovištu svetogorskih manastira, gde molitva lebdi poput mirisnog tamjana u vazduhu, rađaju se reči pune duhovne utehe i mudrosti. U srcu tog svetog mesta, starac Pajsije Svetogorac, skroman i bogonadahnut monah, u toku svog ovozemaljeskog života bio je svetilnik za mnoge duše koje su tražile put ka duhovnom miru. I posle upokojenja ovog svetitelja, njegove mudre pouke nastavljaju da žive kao putokaz brojnim vernicima. Njegove reči, zapisane u knjizi Besede i molitve Svetog Pajsija Svetogorca, osvetljavaju nam put ka dubljem razumevanju vere i života u Hristu.
U jednom takvom razgovoru, jednostavna vernica, nošena željom da prodre u tajne duhovnog života, postavila je pitanje koje odjekuje u srcima mnogih: "Kako se stiče prijateljstvo sa nekim svecem?" Reči starca Pajsija, ispunjene blagodatnom mudrošću, osvetljavaju suštinu ispravnog odnosa prema svetiteljima:
– Starče, pročitala sam negde da sveci na dan njihovog spomena daruju one koji im se obraćaju molitvom. Da li je to tačno?
– Da, daruju duhovne poslastice! Ako mi zasladimo svece svojim životom, oni nas daruju duhovnim slatkišima.
– Starče, kako mogu da zavolim nekog sveca?
– Kog sveca želiš da zavoliš?
– Svece Bogoroditelje Joakima i Anu.
– Ti se moli za mene svetim Bogoroditeljima da mi pomognu, a ja ću se moliti da ih zavoliš. Ako možeš, čitaj svakog dana Žitije sveca koji se tog dana proslavlja, da bi se duhovno povezivala sa svim svecima.
Proučavanje života svetitelja, i sinaksara uopšte, mnogo pomaže, jer greje dušu i podstiče je da se ugleda na njih. Čovek tada odbacuje svaku vrstu zlobe i nastavlja sa smelošću. Sinaksariji pomažu u duhovnoj hrabrosti, čak i u mučeništvu.
– Kako to, starče, da svetitelji koji imaju isto ime imaju isto mučeništvo?
– Kako se zoveš?
– Marija.
– Postoji li Sveta Marija?
– Sveta Marija Egipćanka.
– Sveta Marija nema mučeništva, pa si pošteđena. Ali ona ima podvig – oponašaj je u podvigu.
– Starče, kako se stiče prijateljstvo sa nekim svecem?
– Moraš da postaneš srodnik svecu. Sveti Vasilije Veliki kaže: „Poštovanje prema svecu se izražava njegovim oponašanjem.“
– Starče, muči me savest što nosim ime velike svetiteljke, a životom ne odgovaram tom imenu.
– Potrudi se da oponašaš svoju svetiteljku. Sveta Sinklitikija je bila mudra, a sada je savladala sve prepreke i može slobodno da se kreće po čitavoj zemlji. Šta ti radiš? Imaš li prijateljstvo s njom? Moli je da ti prosvetli um, da ga učini oštrijim, kako bi mogao da prodreš u dublje božanske tajne. Vidiš, sestro moja, neka imena nose sa sobom i odgovornost. Ipak, tvoja svetiteljka te voli. Moli se i budi istrajna, da ti pomogne.
– Starče, šta da radim ako osećam da ne živim dostojno svog sveca?
– Trudi se da oponašaš svoju svetiteljku. Sveci su se trudili da oponašaju svog sveca, kojeg su poštovali.
Ja sam, u poslednje vreme, postao lenj i živim od milostinje svetaca, moleći ih neprestano kao prosjak, kao što molim i sve vas da se molite za mene. Sveci mi, iz svoje velike ljubavi, daju nebeski hleb i rajski med (starac pod tim podrazumeva božansku blagodat, koja hrani i oslađuje čoveka).


Po učenju jednog od najvećih duhovnika dvadesetog veka, broj koji već više od dve hiljade godina nosi misteriju ima duboku povezanost između ljudske prirode, ekonomije i duhovnosti, a kroz podsećanje na reči Jevanđelja upozorava da se u isto vreme ne može služiti i Bogu i mamonu.
Jedan od najvećih duhovnika 20. veka isticao je da tuga iscrpljuje naše duševne i telesne snage, a zabrinutost i briga razoružavaju čoveka, čineći ga nesposobnim da preduzme bilo šta. Imao je i rešenje za takva iskušenja.
Pouka svetogorskog starca pokazuje kako smirenje, dobrota i iskreno pokajanje mogu promeniti svaki unutrašnji život, bez obzira na učestalost bogosluženja.
Svetogorski starac i veliki duhovnik 20. veka otkriva kako se prava ljubav u pravoslavlju pokazuje kroz rasuđivanje, strpljenje i molitvu, a ne kroz slepo popuštanje.
Pokajanje nije samo žal zbog učinjenog, već odluka da se život menja, da se greh ostavlja i da se krene putem vrline.
Neplaćene finansijske obaveze nisu samo uzrok teškog materijalnog, već i moralnog stanja porodice, istakao je otac Rafail.
Manastiri koje su podizali srpski vladari, knjige pisane na srpskom i zadužbine koje su čuvale narod bez države danas se gotovo ne pominju, a većina hodočasnika i ne zna čijim stopama hoda.
U besedi za sredu Sedmice Bludnoga sina, Sveti Nikolaj Ohridski i Žički vraća pogled na mesto gde se život ne produžava strahom i brigom, već smirenjem.
Dekan Bogoslovskog fakulteta u Foči upozorava da je reč o smišljenom potezu koji prevazilazi administraciju i zadire u samu suštinu vere i identiteta.
Bez znanja bratstva prepisani groblje i temelji crkve, dok se zemljište nadomak manastira prodaje za izgradnju hotela i motela.
Episkop istočnoamerički uzneo je snažnu molitvu za zaštitu nerođene dece, a prisutni, od članova Kongresa do vernika, priznaju da su njegove reči ostavile snažan trag.
Zavetni hram na Vračaru večeras je centar molitve i svetlosti, gde se kroz ikone, sveće i melodije proživljava Hristov prvi susret sa Zakonom, duhovno obrezanje srca i početak nove godine po julijanskom kalendaru – događaji koji ne ostavljaju nikog ravnodušnim.
Jedna snažna pouka svetogorskog starca pokazuje put kojim se odgaja hrišćanin, a ne egoista.
Svetog Timoteja su mučki napali i ubili maskirani neznabošci.
Restauracija u rimskoj bazilici Svetog Lorenca dovela je do zvanične istrage, otvorivši pitanje da li sveti prostori smeju da nose obrise savremene politike.